Planina koja guta ljude

Bolivijska planina Ćero Riko bila je izvor bogatstva za slavnu špansku imperiju.

Iz nje su stotinama godina izvlačili srebro i cink, zbog čega je i zovu "Bogata planina". Međutim, usljed oronulih hodnika i prolaza, planina je tokom vijekova odnijela na hiljade života, a današnji rudari za spas se mole đavolu, kako bi živi izašli iz rudnika.

Jedan od rudara je i Marko, koji je maloljetan, ali koji mora da radi u rudniku. Njegov posao je da tokom petosatne smjene iznese između 30 i 40 tovara zemlje na površinu, koja se kasnije prerađuje. Radi samo noću, jer danju mora u školu.

Markova mama se sa svoje četvoro djece preselila u podnožje Ćero Rika nakon što ju je suprug napustio. Ona danas sa djecom živi na samom ulazu u rudnik, bez osnovnih uslova za život. Marko je taj koji brine o porodici, iako još nije punoljetan.

"Naravno da bih želio nešto bolje od života, a ne da radim u rudniku. San mi je da jednog dana završim fakultet i postanem advokat. Ali, sada je takva situacija da moja porodica ne može da preživi bez prihoda, a ovo je jedini način da ih zaradimo", kaže Marko.

Danas oko 15.000 rudara radi u ovoj planini smrti, a u naselju podno planine postoji i lokalno udruženje udovica. One kažu da mjesečno čak 14 žena ostane bez muževa. Prosječan životni vijek rudara je 40 godina.

Baš poput ostalih rudara u rudniku, Marko je zabrinut zbog nereća koje se dešavaju, jer se mnogi razbolijevaju od plućnih bolesti zbog udisanja prašine. On kaže da je i njegov blizak rođak, koji je imao tek 20 godina, nedavno preminuo. Kako bi smanjili rizik od umiranja, dječaci prije ulaska u rudnik žvaću listove kakaoa, jer oni navodno pročišćavaju pluća.

"To je jednostavno tako, oni bukvalno jedu prašinu, koja odlazi u pluća i napada ih", kaže Olga, žena čiji je posao da čuva opremu rudara na samom ulazu u rudnik. I njeni sinovi Luis (14) i Karlos (15) rade u rudniku. Baš poput Marka, rade noću kako bi danju išli u školu.

Karlos kaže da je imao prilike da se susretne sa još jednim zlom planine - toksičnim gasom koji izlazi iz stijena.

"Ne možete ga osjetiti, ali iznenada osjetite slabost i dobijete glavobolju. Gas ostane u stijenama od eksplozije dinamita", kaže on.

Priznaje da je prilično zabrinut, jer mu je jedna žena ispričala kako je njen muž umro od samo jednog udaha otrovnog gasa.

Upravo zbog visoke smrtnosti među rudarima svi su sujevjerni, a po čitavom rudniku su raspoređene statue đavolskog božanstva El Tia, koje navodno čuva rudare.

Svake sedmice oni prinose nešto El Tiu, a to obično budu alkohol i cigarete, a El Tio ih zauzvrat čuva.

"El Tio ima rogove, jer je on bog dubina", kaže Grover, Markov gazda.

Ono što je šokantno jeste da Marko i Karlos nisu najmlađi radnici u rudniku.

"Najmanje desetoro mojih učenika radi u rudnicima. To znam jer u školu dolaze sa žuljevima na rukama, pa nekad ne mogu ni da pišu. A, to su sve djeca od osam- devet godina, što je strašno", kaže Nikolas Martinez, učitelj i direktor lokalne škole.

Prema statističkim podacima bolivijskog ombudsmana za djecu, najmanje 150 djece radi u rudnicima, od kojih većina ima 13 i 14 godina, dok nerijetko ima i mlađih. Međutim, stanje na terenu je drugačije i ono što se zna jeste da samo na planini smrti radi oko 400 djece, kojih nema u statističkim podacima.