Španci i prokletstvo domaćeg parketa!

Španija je još jednom bila domaćin velikog košarkaškog takmičenja i još jednom je ostala bez zlata. Podatak zvuči možda nevjerovatan, ali je tačan. Španija je pet puta organizovala završnice evropskih (3) i svjetskih prvenstava (2) i nijednom nije osvojila zlato. I ne samo to, na pet turnira samo je dva puta stigla do finala. Tri puta nije došla ni blizu medalje.

Košarka 12.09.2014 | 00:00

Prvi put je Španija domaćin Eurobasketa, odnosno Evropskog prvenstva, bila domaćin 1973. godine, igralo se u Barseloni i Badaloni. Španija je u prvom krugu izgubila od Sovjetskog Saveza, u finalu od Jugoslavije 67:78. Selektor domaće reprezentacije bio je Antonio Díjas-Migel, igrala je sjajna postava predvođena Klifordom Lujkom te Vejnom Brabenderom, Fransiskom "Ninom" Buskatom, dvojicom košarkaša koji su završili u prvoj petorci turnira. U finalu Španci nisu mogli zaustaviti Krešu Čosića koji je ubacio 23 poena.

Do nove smotre najboljih evropskih selekcija Španci su čekali sve do 1997. godine. Opet se igralo u Barseloni i Badaloni, ali i Đironi. Prvi krug su Španci odradili bez poraza, u drugom su poraženi od Italije i Jugoslavije, pa su u četvrtfinalu morali na Rusiju. I zaustavljeni su već u četvrtfinalu 67:70, na kraju su Rafael i Tomas Đofreza, Ereros i današnji selektor Španije, Orenga, bili peti. Ovu selekciju je sa klupe vodio legendarni Lolo Sains.

Treći put je sve bilo spremno za slavlje 2007. godine. Do finala su prvo razbili Njemačku u četvrtfinalu, nakon toga su prošli i Grčku. U finalu su opet Španci igrali protiv Rusije, dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta, sve je krenulo idealno, ali se Kiriljenko, Holden i društvo nisu predavali. Na kraju je Holden poentirao dvije sekunde prije kraja za pobjedu Rusije. Posljednju loptu je imao Gasol, nije pogodio. Pepu Ernandes je imao dva Gasola, Navara, Kalderona, Rejesa, Garbahosu.

Kada su u pitanju svjetske smotre, Španija je najbolje reprezentacije svijeta ugostila 1986. godine. Porazi od Brazila i Sovjetskog Saveza Španiju su je udaljili od borbe za medalje, na kraju su završili peti.
Takođe je to bila jedna sjajna generacija sa Martinom, Himenezom, Solozabalom, Sibiliom, Romajem, San Epifaniom.

28 godina kasnije, Španci su "morali" najmanje do finala, svi su očekivali okršaj sa Amerikancima u finalu, čak i FIBA koja je školski složila žrijeb. Ali to nije smetalo Francuzima, niti onih -24 iz prvog kruga takmičenja. U samo dvije godine na dva posljednja velika takmičenja Francuzi su pronašli odgovor na igru Španije. Generacije koja je svoju priču počela pričati na Evropskom prvenstvu za juniore još 1998. godine i koja je trebala biti zaokružena na domaćem parketu. Ali tako nisu mislili Dijo i Ertel koji su kombinovano ubacili 28 poena, dok su Lovernj i Žober sakupili 23 skoka (10+13). I to sve bez Tonija Parkera.