Porodice nestalih Srba nezadovoljne

U Tužilaštvu BiH danas je održan sastanak Kolegija direktora Instituta za nestala lica BiH, tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina i predstavnika Savjetodavnog odbora porodica nestalih pri Institutu.

Porodice su nezadovoljne radom i Instituta i Tužilaštva i zahtjevaju da nakon više od 20 godina saznaju gdje su tijela njihovih najmilijih i ko je odgovoran za njihovo stradanje.

Zašto nema eksumacija nestalih u BiH?

Zašto se sa optuženima za ratne zločine prave nagodbe i smanjuju im se kazne?

Zašto je tužilaštvo BiH pruzelo raspolaganje novcem za ekshumacije i kako se može desiti da u toku ekhumacija nestane novca za dalji rad, kao što je to slučaj sa ekshumacijom posmrtnih ostataka nestalih sarajevskih Srba na gradskoj deponiji u Buća potoku?

Ova i još neka pitanja direktorima Instituta i tužiocima postavio je predsjedavajući Savjetodavnog odbora porodica nestalih lica u BiH Milan Mandić.

,,Čim sam postavio ova pitanja Amor Mašović je skočio i tvrdio da su to moja pitanja a ne pitanja Savjetodavnog odbora. Kad sam mu pokazao papir na kojem sve piše ućutao je'', kaže Mandić.

Milan Mandić ima i svoja pitanja. Više od 20 godina traži tijelo ubijenog oca, ali niko mu ne daje odgvor. Pokazujuću sliku grobnog mjesta svog oca, ledinu pored puta u jednom sarajevskom naselju slikanu odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pita se gdje je nestalo tijelo njegovog oca.

Pokazujući logorašku legitimaciju svog brata govori: ,,Moj brat je bio zarobljen u ovom kazamatu, logoru za Srbe bivšoj kasarni Viktor Bubanj a sada Tužilaštvu i Sudu BiH. Osuđen je na dvije smrtne kazne. Razmijenjen je 26.januara 96. godine i kao logoraš poslan u stranu zemlju. Tek nakon 18 godina došao je na kratko u BiH, jer se boji da neko ne aktivira smrtnu kaznu koja je još na snazi. I moja majka je ležala u ovom logoru. Imam presudu po kojoj je ona, nepismena starica od 67 godina osuđena na dvije godine robije zbog snajperisanja po Sarajevu. Muka mi je kad moram doći u ovu zgradu jer znam šta je moja porodica ovdje preživjela. Mom bratu polomili su sva rebra i sve ekstremitete. Jedino mu kičmu nisu slomili u ovom kazamatu''.

Porodice nestalih podsjećaju da je prošlo 7 godina od usvajanja Strategije BiH za procesuiranje ratnih zločina i da do sada nije riješen ni jedan predmet tzv. teških zločina. Slučajno ili ne žrtve u tim predmetima su većinom Srbi.

Porodice nestalih Srba se pitaju koliko još vremena treba da prođe a da odgovorni za smrt njihovih najmilijih budu privedeni pred lice pravde?

BN TV