Nikić o stvaranju generacije šampiona

U Rimu, 2009. godine, iako niko nije verovao, većina igrača je sazrela za reprezentaciju. Sada nas krasi timski duh i veoma dobra atmosfera, kaže Slobodan Nikić.

Ostali sportovi 31.07.2014 | 10:30
Nikić o stvaranju generacije šampiona

Vaterpolisti ne osvajaju titule preko noći. Više od 60 godina grade sistem, stvaraju zlatne generacije, koje su donosile titule sa najvećih takmičenja.

Družina Živka Gocića, koja je na impresivan način pokorila pre neki dan Budimpeštu, stasala je u Rimu, gde je 1. avgusta 2009. postala prvak sveta, pošto je u dramatičnom finalu posle peteraca (14:13) savladala Španiju. U Večnom gradu postali su večni.

Istina, već tada su pojedini igrači imali iza sebe titule prvaka Evrope i sveta, ali su i bili u senci velikana kao što su Vladimir Vujasinović, Dejan Savić, Aleksandar Šapić, Danilo Ikodinović, Aleksandar Ćirić, Denis Šefik...

- Rekao bih da je u Rimu većina igrača sazrela za reprezentaciju. Tačno je da tada nismo imali veliku podršku, mnoge nas nisu videli ni kao velike igrače. Tada smo se i sami uverili da možemo, a o tome dosta govore i trofeji. Ova generacija je do sada osvojila dve evropske titule, jednu svetsku, bila treća na Olimpijskim igrama. Ekipu krasi timski duh i veoma dobra atmosfera - priča Slobodan Nikić.

Sjajni centar je u najboljem timu je od 2003, ali je tek tada osetio generacijsku bliskost.

- Tek kada zaigrate sa svojim vršnjacima, osetite razliku. Meni je tada bila čast da treniram i igram sa takvim velikanima. Ali postojao je taj generacijski jaz i kada su došli moji ispisnici, postalo je drugačije. Slično će to za koju godinu da osete najmlađi u našem timu, Mandić i Ranđelović. Sada su impresionirani - ističe četvorostruki šampion Evrope Nikić.

Vođa te nove moćne selekcije postao je Vanja Udovičić, u prvi plan su iskočili Filipović, Prlainović, Duško Pijetlović, Gocić, Rađen, Soro, prvi put su među odbranima Stefan Mitrović, Aleksić, Gojko Pijetlović. Taj tim je bio delo Dejana Udovičića, koji je većinu igrača vodio i u mlađim selekcijama.

- Ta 2009. bila je nekako drugačija, bili smo mirniji. Nije bilo ni toliko mladih, talentovanih igrača kao sada da pojačaju konkurenciju. I put do trona bio je sličan kao sada u Budimpešti. U grupi smo se mučili, u osmini finala savladali nekako Italiju sa 7:5, u četvrtfinalu Mađare dobili posle produžetaka (10:9), u polufinalu Hrvate (12:11) i na kraju sa peteraca i Špance, koji su nas pobedili u grupi. To zlato je na neki način obeležilo ovu generaciju. Većina igrača je stasala, napravila sjajne karijere i u klubovima, osvajala Lige šampiona - podvlači Nikić.

Na EP u Budimpešti otišli su sa opterećujućim sedmim mestom sa lanjskog SP u Barseloni.
- Govorio sam da idemo na medalju, imao dobar osećaj da se neće ponoviti SP. Ko zna šta bi bilo sa nama da smo se opet okliznuli. Medalja nam je bila veoma bitna, a kada smo je osvojili, opustili smo se. Rekli smo i da Mađarima nećemo dopustiti da nas nadmudre kao u grupi. A kada sam im video lica, znao sam da nema načina da nas pobede - ističe Nikić.

Titula im je donela veliku slavu, popularnost. Doček ispred balkona Starog dvora bio je impresivan. Vanju i drugove svi su počeli da doživljavaju kao nepobedive. To im je često bio prevelik teret na leđima, jer nisu mogli non-stop da budu zlatni. A ovde navijači kao da priznaju samo prva mesta.

Komentari / 0

Ostavite komentar