Sa Bosančićem o svemu...

Jedan na jedan sa fudbalerom čiji je dolazak među crveno-bele podigao veliku prašinu: Tata ga je odveo u Partizan sa „Marakane“, a meni je teško palo razdvajanje pa sam rekao - vodi i mene.

Fudbal 27.07.2014 | 21:25
Sa Bosančićem o svemu...

Najintrigantniji transfer ovog leta u srpskom fudbalu okončan je posle velikih peripetija i višenedeljnog opipavanja pulsa javnosti, onako kako su želeli klub i igrač. Crvena zvezda i Miloš Bosančić potpisima su overili obostranu privrženost i želju da zajedno uspeju i pokažu delu usprotivljenih navijača da je bivši fudbaler Partizana pravi izbor za srpskog šampiona.

Ne tako davno bili ste na pragu „Marakane“, zašto u januaru 2013. nije došlo do transfera?

- Trebalo je da dođem iz Libereca, ali tada je Stojadinović bio sportski direktor i nije me želeo iz njemu znanih razloga. Problem mu je bio moj karakter, nije bio dobro obavešten i rekao je da sam problematičan. Ne bih da se više vraćam na to - počeo je razgovor za „Novosti“ Miloš Bosančić, obučen u klupsku majicu s natpisom „FKCZ“.

Umesto u Zvezdu, mladi ste otišli u Južnu Koreju, gde Evropljani obično završavaju karijeru?

- Jesam i odigrao sam baš dobro. Gazda kluba Gjongnam mi je u više navrata ponavljao da mogu mnogo da pružim u Evropi, iako mu je bilo drago što sam kod njega. Ipak, u Evropi je kvalitetniji fudbal i kada sam mu rekao da imam želju da se vratim, nije mi pravio probleme.

Bili ste izgleda baš uvereni da će stvar sa Zvezdom proći kako treba, čim ste raskinuli finansijski daleko povoljniji ugovor?

- Odrekao sam se dosta novca. Rešio sam da dođem ovde i nijednog momenta nisam pomislio - a šta ako bude loše? Ne želim da razmišljam na taj način jer upravo tako i krene kako ne treba. Došao sam da igram, da pokažem ko sam i koliko vredim.

Javnost u Srbiji nije upućena da ste već bili u Zvezdi i da je ovo u stvari povratak.

- Prošlo je od tada 16 godina. Bio sam sa dve godine starijim bratom u Zvezdi i trenirao s njegovom generacijom. Toma Milićević je bio trener i procenio je da moj brat nije za Zvezdu, pa ga je ćale odveo u Partizan. Meni je rekao da sam dobar i da ostanem. Pojavio sam se na narednom treningu, ali sam bio vrlo tužan bez brata jer sam navikao da je uz mene. Šta sam znao, imao sam deset godina, sa suzama sam posle treninga rekao tati: vodi i mene!

Kad posle jednog zaigraju za drugi veliki klub, mnogi ne štede ružne reči na račun sredine u kojoj su bili. To s vama nije slučaj?

- Nikada nisam pričao loše o Partizanu, niti ću, jer sam tamo proveo osam godina. To je prošlo, to želim da zaboravim, sada sam ispunio san dolaskom u Zvezdu. Okrenut sam samo tome da što bolje igram, da dajem golove i budem srećan ovde. Zvezdaš sam od malih nogu i valjda nešto znači kada toliko insistiraš da dođeš u klub koji je u tako velikim problemima.

Neki s kojima ste igrali u omladinskoj reprezentaciji kažu da vam je telefon zvonio navijačkom melodijom sa „severa“ iako ste bili igrač večitog rivala?

- Bila je to pesma „Zvezda mi je sve“. I kad smo igrali jednom derbi, a ja slušam „sever“ pa mi lepo, toplo oko srca i pevušim. Neki pored mene slušaju, pa im ništa nije jasno... Pokušavao sam da prikrijem pripadnost, ali neki detalji su me, eto, otkrivali...

Smeta li vam to što su priče o problematičnom ponašanju iscrtale vaš portret u javnosti tonovima koje niste želeli?

- Da se razumemo, svako u životu je imao bubice kao klinac, i vi i ja i svako drugi. Da mogu da vratim vreme, neke stvari bih sigurno promenio. Ali, generalno, nisam pravio velike probleme, nisam se tukao ili vređao nekoga. Bio sam dečak koji voli malo više da se šali, a znate kako je kod nas, ljudi jedva čekaju da od muve naprave slona.

Da li je supruga uticala na to da nestašni dečak odraste?

- Jeste, i to mnogo. Okrenula me je ka normalnijim razmišljanjima i interesovanjima. Ranije sam mislio samo kad ću u Real Madrid i da je ceo svet moj, ali mislim da sam na vreme sišao s tih oblaka. Lutao jesam, priznajem, ali i odlazak u inostranstvo me mnogo promenio. Pre svega boravak u Liberecu i operacija kolena posle koje sam shvatio da je najvažnije da si zdrav. Tada sam počeo da se okrećem pre svega porodici, a fudbal da gledam kao posao.

Gde vidite sebe u Zvezdinom timu?

- Poslednje tri godine igrao sam polušpica, „desetku“. Mogu da odigram i sa strane ofanzivno, kao i veznog koji pokriva prostor između šesnaesteraca. Ipak, najbolji sam iza napadača.

Možete li kao ofanzivni vezni u Zvezdinih 4-2-3-1 da pružite ono što se očekuje od vas?

- Naravno! Treba mi samo malo vremena da upoznam ekipu, da vidim kako ko razmišlja, kako im odgovara da im odigram, kako se ko kreće... Pošto je ovo vrhunski klub i dobri su igrači, neće biti potrebno mnogo da se spojimo.

Imaćete uz sebe Milijaša i Lazovića koji takođe odlično znaju fudbal?

- To je veliki plus za ekipu, a biće i za mene. Uz igrače takvog kvaliteta mogu samo da budem bolji. Došao sam da pomognem, da odbranimo titulu, da budem primer. Zaista me ne zanimaju priče u stilu - „evo došao je Bosančić, bivši igrač Partizana“.

A da li ste spremni da psihološki podnesete pritisak ako bude bilo zvižduka?

- Niko mi neće zviždati tek tako, samo zato što sam tu. Ako ne igraš dobro, onda će svako negodovati, niko to ne trpi. Ako se i desi, moraću da prebrodim. Spreman sam, ne bih bio ovde da nije tako.

Predstojeći duel Zvezde i Hanovera, zakazan za utorak u 18.30 u Ptuju, privlači veliko interesovanje ne samo u Sloveniji, već i u Austriji. Veliki broj srpskih iseljenika najavio je dolazak, pa domaćini preventivno pripremaju specijalne jedinice policije radi obezbeđenja meča. Očigledno, Slovenci pamte scene iz 2010. kada su naši navijači u Austriji, upadima u teren prekinuli meč Srbije i Novog Zelanda.

Trener Nenad Lalatović u ponedeljak će ukazati šansu rezervistima u duelu protiv Krškog. Priliku za debi verovatno će dobiti i novajlija Avramovski, dok se Bosančićev prvi meč očekuje u utorak protiv Hanovera.

Komentari / 0

Ostavite komentar