Poslanik SNSD-a ih otjerao sa vrata

Milutina Vulina, starca od 80 godina, i Stojana Blažnjakovića, koji su tražili utočište, sa svojih vrata je otjerao narodni poslanik Dalibor Đurić (SNSD). 

Primila ih je i sa njima tri dana dijelila skromne zalihe hrane i vode samohrana majka Nihada Kahrimanović.

Kada su katastrofalne polave pogodile Doboj,mediji su objavili i da je u ovom gradu nestao Milutin Vulin, osamdesetogodišnji penzioner koga je očajna porodica bezuspješno tražila puna četiri dana.

Nakon što su izgubili i posljednju nadu, stigla je neočekivana i radosna vijest - Vulin i njegov sapatnik, ratni vojni invalid Stojan Blažnjaković, pojavili su se živi i zdravi, spašeni u stanu Dobojke Nihade Kahrimanović.

-Voda nas je stigla u gradskom naselju „Pijeskovi", gdje sam sa Stojanom pokušavao spasiti stvari iz poslovnog prostora kćerke koja živi u Novom Sadu, priča za Istinito Stojan Vulin.

Sa jezom opisuje kako su njih dvojica bukvalno preplivali do prvog sprata zgrade. Mokre do kože, primila ih je četvoročlana porodica koja je nakon nepunog sata i sama morala da bježi pred vodom koja je nadolazila. Popeli su se na više spratove, i vidjevši da će u zgradi morati da zanoće, puni povjerenja pokucali su na vrata narodnog poslanika Dalibora Đurića iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

-Nimalo raspoložen danas ugosti, poslanik nas je otkačio riječima da pokušamo da se snađemo, pa ako baš nigdje ne budemo mogli ostati, da ponovo dođemo, sjeća se Milutin i nastavlja svoju priču.

- Vrlo brzo smo uvidjeli da ćemo i mi i naši privremeni spasioci, sa dvoje male djece, ostati u haustoru, jer su stanovi bili ili prepuni, ili bez domaćina koji se nisu uspjeli vratiti u njih. Odlučili smo da ponovo zakucamo kod Đurića, jer smo bili mokri i promrzli, bez vode i hrane, a približavala se noć.

-Na drugo kucanje, Dalibor Đurić zvani Džo odškrinuo je vrata i oštro rekao dvojici penzionera da ga više ne uznemiravaju, bukvalno im zalupivši vrata ispred nosa.

Vulin i Blažnjaković su u očaju ponovo krenuli od vrata do vrata, tražeći utočište, ali su pronašli porodicu koja je već primila petoro komšija i prolaznika koji su pobjegli od vode. U drugom stanu bila je sama žena koja ih je uputila da pitaju komšije da pređu kod nje, a da im oni ustupe stan.

Sreća ih je obasjala kada su već pomislili da će prenoćiti na stepenicama. Vrata stana otvorila je mlada žena koja ih je bez mnogo priče uvela u sobicu, donijela nešto suve odjeće, pripremila privremeni ležaj i podijelila večeru sa njima.

U razgovoru tokom mračne noći, dok je pod prozorima hučala voda, saznali su da se zove Nihada Kahrimanović, da je samohrana majka djevojčice, sa zaposlenjem u gradskoj Komunalnoj policiji.

Tri dana su dvojica stradalnika bili Nihadini gosti. Kažu da su oduševljeni prijemom i predusretljivošću ove skromne žene koja je sa njima dijelila svoje zalihe vode i hrane.

Milutin Vulin je u međuvremenu i zvanično proglašen jednim od nestalih u stihiji koja je pogodila Doboj, i zato je razumljiva sreća i oduševljenje porodice koja je primila vijest da je živ i zdrav.

Vulin je poslije poplave nastavio da pomaže drugima, i uprkos osam decenija koje nosi na plećima, ovaj aktivni penzioner koji savjesno obavlja dužnost sekretara Zavičajnog udruženja Zavidovićana, nema nikakvih zdravstvenih problema posle stresa i kupanja u ledenoj vodi Bosne koja je za kratko vrijeme potopila ulice Doboja.

Žilavi penzioner kaže da poslije svega „nije ni kihnuo". Naglašava da zaslugu za to ima i njegova plemenita domaćica koja nije dopustila da ostane u hladnom haustoru.

Poplavu u ovom gradu pamtiće, kaže, po ljudima i neljudima, pričama o solidarnosti i kukavičluku.

-Nemam riječi da se zahvalim Nihadi i njen gest pamtiću dok sam živ. A o poslaniku za koga je glasao narod, da bi mu činio dobro, nemam riječi. Taj isti narod samo treba da se sjeti one poslovice: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag, zaključuje Milutin Vulin i žuri dalje, jer ima mnogo posla u poharanom Doboju.

Izvor: Istinito