Legende dana: Brazilci iz 1982.

Tokom Mundinaja u Španiji 1982. titulu je osvojila sjajna generacija Italije koju su predvodili Bruno Konti, Paolo Rosi, Klaudio Đentile i na golu, Dino Zof. Međutim za mnoge tadašnje, pa i današnje poznavaoce fudbala, taj Mundijal je morao da pripadne ubedljivo najjačoj ekipi na turniru – Brazilu.

Fudbal 05.07.2014 | 19:09
Legende dana: Brazilci iz 1982.

Ekipa koju je sa klupe predvodio harizmatični Tele Santana doputovala je u Španiju pod oreolom budućeg pobednika, kao što je to učinio, recimo, onaj tim Brazila iz 1998. koji je na pomalo čudan način u finalu poklekao pred domaćinom Francuskom. Svet do danas tvrdi da je ekipa Brazila iz ’82 najjača reprezentacija na Svetskim prvenstvima koja nikada nije uzela titulu. Evo i zašto.

Reč, dve o prvoj violini Brazila na Mundijalu 1982. - Ziku. U to vreme jedini legitimni naslednik lika i dela Pelea, Artur Antunes Koimbra Ziko je od milošte nazvan „ubica iz slobodnjaka“ jer je uspevao da zalomi loptu na takav način, da je golmanima preostajalo da je samo pogledima ispraćaju u gol.

Njegov sve samo ne predvidiv šut, zvali su “suvi list” jer je lopta dobijala bizarnu putanju kao da je neko daljincem navodi u gol. Ziko je igrao na tri Mundijala (1978, 1982 i 1986) i postigao je pet golova na 14 utakmica.

U nacionalnom timu je odigrao 89 mečeva postigavši 66 golova, a u karijeri je istrčavao na teren čak 635 puta uz 630 golova!

Bivši ministar sporta Brazila bio je možda i najbolji reprezentacije koja je na Mundijalu u Španiji igrala u sastavu: Valdir Perez, Leandro, Oskar, Luizinjo, Toninjo Serezo, Žunior, Falkao, kapiten Sokrates, Seržinjo, Ziko i Eder.

Po dolasku u Španiju, oko Zika i drugova se sve vrtelo, kao ove godine oko Mesija i Maradone. U prvoj, grupnoj fazi dobili su za protivnike neugodni Sovjetski Savez, prosečnu Škotsku i preslabi Novi Zeland. Golovima Sokratesa i Edera, dobili su Sovjete sa 2:1, a zatim su lako savladali Škote (4:1) i Novozelanđane (4:0).

Bili su apsolutni favoriti turnira, što je njihov kolektivni ego podiglo do neslućenih visina. Nacija je bila ubeđena da će sa lakoćom doći do četvrte titule.
Prema tadašnjim pravilima Mundijala, u drugoj fazi su se obrazovale nove četiri grupe, a Brazilci su svrstani u „grupu smrti“ sa Argentincima i Italijom. Ni tada niko nije pomišljao na neuspeh, a posebno ne posle prve utakmice sa „gaučosima“ koju su rešili u svoju korist sa 3:1.

Međutim, dogodio se 5. jul 1982. koji je iz drugog ugla opisan u rubrici „Na današnji dan“. Dogodila se nezvanično najbolja i najuzbudljivija utakmica svih vremena na Svetskim prvenstvima između Brazila i Italije.

Mediji su se na vagi između fenomenalnog napada Falkao – Ziko – Sokrates i granitne odbrane Širea – Đentile – Kolovati naginjali ka „kariokama“ i niko nije računao da će Paolo Rosi „poludeti“ na terenu i sa tri gola „oduvati“ Brazil sa Svetskog prvenstva rezultatom 3:2. Utakmica prepuna naboja, obrta, drame, trilera, pripala je „azurima“ koji su kasnije postali prvaci.

Život u Brazilu je posle te utakmice nakratko stao. Plakalo se kao da je smak sveta, a igrači su, takođe sa suzama u očima po povratku kući, pokušavali da zvuče pribrano i optimistično.

„Vratićemo se 1986. u Meksiku i tada ćemo postati šampioni, obećavamo vam“, izjavio je Sokrates.

To se naravno, nije dogodilo, iako su u prvom timu „karioka“ i u Meksiku igrali Ziko, Sokrates, Falkao i Žunior.

Mnoge potonje zvezde Brazila poput Ronaldinja i Kake neprestano su veličale tu, umalo šampionsku generaciju, koja im je uvek svojom pojavom davala neophodnu inspiraciju u žutom dresu.

Mnogi fudbaleri, na primer Ronaldo ili Romario, fudbalom su i počeli da se bave zbog Zika ili Sokratesa, što dovoljno govori o neizbrisivom tragu koji je ostavila najbolja reprezentacija svih vremena koja nikada nije osvojila titulu prvaka sveta.

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Sportski

11.02.2018 18:16

Bili su strah i trepet tih 80tih pogotovu mada su uvek jaki i uvek plene pravi su umetnici fudbala

ODGOVORITE
Name

Dusan K. Ilijenadin

10.08.2022 10:01

To je bila reprezentacija koja je igrala najlepsi fudbal koji sam gledao ikada u zivotu. Cak ni Peleova generacija nije igrala tako lepo... Zavrsne pripreme od oko mesec dana su obavili u Portugaliji gde su igrali sa njihovim prvoligaskim ekipama (osim tamosnje "velike trojke") - rezultati su bili 8:0, 10:1, 9:0 i td. Nikad necu zaboraviti iscekivanje mundijala `82. Kritikovana je igra odbrane - posebno golmani. Santana je branio tim tvrdeci da uvek mogu dati gol vise od protivnika. Rosi je to demantovao sa tri gola. Brazilci su dobili i poprilicno teske batine - sudije su tolerisale grubu i prljavu igru Italijana. Nevidjena tuga na kraju... Dobro je porazeno od zla. Ziko, Sokrates, Zunior, Eder, Serzinjo, Falkao, Paolo Isidoro, Zuninjo i ostali nikada posle vidjena tolika grupa velemajstora, na okupu...

ODGOVORITE