Bosić i Tadić na Dodika i Rodića

Kandidati za predsjedničke nominacije vladajuće oligarhije i opozicionog Saveza za promjene su se iskristalisali.

Iz taktičkih razloga i jedni i drugi čekaju sa objavom imena. Iznenađenja su uvijek moguća, ali, u ovom trenutku, najbliži nominacijama su Milorad Dodik, Dragutin Rodić, Mladen Bosić i Ognjen Tadić.

Dodiku će se u trci za predsjednika RS suprotstaviti Tadić, dok će Bosić u bitku za člana Predsjedništva BiH protiv Rodića.

Dva politička bloka su se već iskristalisala; sa jedne strane su SNSD, DNS i SP i još dvije manje stranke, a sa druge SDS, NDP, SNS i nekoliko malih partija.
 
Iskristalisala se i matrica izbora – glasači će se opredjeljivati za i protiv Dodika i njegovog načina vladanja.

Jedino što se nije iskristalisalo je da li će PDP nestati prije izbora ili će ta, sada već kombi stranka, kupiti još par godina tavorenja na političkoj sceni RS.

Mladen Ivanić, šef propale Samostalne trgovinske radnje, znane i kao PDP, još uvijek pokušava ucjenama dobiti kandidaturu za člana Predsjedništva ispred Saveza za promjene.

Ivanićevo političko djelovanje oduvijek je bilo satkano od ucjena i pritisaka, a njegovo ponašanje danas, u vezi sa predsjedničkom kandidaturom, politička je mizerija, koja precizno, poput magnetne rezonance, prikazuje svu satrulost PDP-ovog stranačkog tkiva.

Ivanićev zahtjev je nerealan, jer on već dugo nema stranku, ostali su mu tek patrljci. A i ti patrljci su u poslednjoj fazi raspada.

On sam, kao ni bilo ko iz te partije, nema nikakvu specifičnu težinu na političkoj sceni RS, a sreća je za sve da je PDP-ov ucjenjivački kapacitet toliko minoran, da ne predstavlja nikakvu realnu opasnost za bilo čija izborna htijenja. Posebno ne za Savez za promjene, jer ako ne mogu pobijediti Dodika bez Ivanićevog devastiranog STR-a, onda ne trebaju ni dobiti izbore.

Bilo bi odlično da Ivanić i njegova teško razvaljena partija izađu samostalno na izbore na svim nivoima. U takvoj situaciji, već do polovine avgusta prepolovilo bi se ionako neveliko biračko tijelo, a do polovine septembra i ostatak bi se ulio u druge stranke. U samostalnom izbornom nastupu PDP bi mogao računati na maksimalno jednog poslanika, i to ako im se posreći, dok bi u okviru Saveza mogli dogurati i do tri mandata u parlamentu RS.

Ovakvo stanje posledica je erozivnih sila koje dominiraju u ostacima PDP-a  i koje su svakim danom sve intenzivnije. Posledica je to dugogodišnjeg Ivanićevog nerada na jačanju partije, bježanja od rješavanja problema, koji su se do te mjere nagomilali da ih ima više nego birača.

Takav pritisak ne može izdržati ni mnogo jači subjekt od urušenog PDP-a.

I u takvoj situaciji Ivanić se obračunava sa svojim kritičarima, uopšte ne uočavajući notornu činjenicu da se, u stvari, obračunava sa partijom.

Funkcioneri PDP-a, za razliku od svog šefa, potpuno su svjesni da će stranka nekako igrati još „ovo leto“, nakon čega slijedi fajront i ključ u zahrđalu bravu.

Pregled stanja unutar PDP-a po izbornim jedinicama čak i „ovo leto“ čini upitnim.

U regiji Prijedor, Ivanić pokušava očistiti Pericu Bundala uz pomoć Ranka Smiljanića. Međutim, Smiljanić bez podrške Bundala ne može dobiti mandat. Uz to, Smiljanić nije PDP-ov, već je DNS-ov igrač i ukoliko dobije mandat, sigurno napušta Ivanićev potonuli brod i odlazi kod Marka Pavića.

Opštinski odbor PDP-a Dubica bavi se mišlju da uopšte ne učestvuje na izborima, a kao osnovni razlog navode neuvažavanje permanentno dobrih rezultata. Ivanić u nipodaštavanju dubičkog PDP-a prednjači.

U regiji Gradiška, PDP je napustilo niz odbornika, koji su hiljadu članova odveli u SDS. Mandata tu nema ni na vidiku, a Milan Švraka i dalje se sukobljava unutar kusura, kojim gospodari.

U izbornoj jedinici Banjaluka, PDP je već teško devastiran odlaskom Marinka Umićevića u SNSD. On je srušio nade da će PDP osvojiti dva mandata u ovoj regiji. Međutim, upitan im je i jedan preostali, jer kotorvaroški opštinski odbor prelazi u SNSD. U fazi odlaska je još nekoliko funkcionera iz Banjaluke.

Ivanić je molio Miroslava Malijevića (Kotor Varoš) da sačeka sa prelaskom u SNSD dok on ne dobije predsjedničku nominaciju, a nakon toga neka ide gdje hoće. Zaista vizionarski.

U Doboju PDP ne postoji, kao ni u regiji Brod. Čak ni na limenim tablama.

U Bijeljini su veliki sukobi u opštinskom odboru, dok u Zvorniku PDP-a nema ni u šutu koji je Drina naplavila.

Kada su u pitanju opštine Sarajevsko-romanijske regije, tu je pitanje trenutka kada će krenuti oružani sukob između PDP-ovih „vedeta“. Mržnja je u tolikoj mjeri uzela maha, da ne postoji način da se stvari primire. Tešanović, Radovanović, Brčkalo, Delić, Vučićević, Đerić... svako svakom zabija nož u leđa.

Najviše ih je pobodeno u leđa Zorana Đerića, koji nema šanse da izvuče mandat u toj regiji, a „otkovao“ mu je čak i Dragiša Delić, koji se priklonio Ivaniću. Mandat za PDP je i u ovoj regiji veoma upitan.

I u izbornoj jedinici Hercegovina je „krv i nož“ između Slavka Vučurevića i Aleksandra Golijanina. Na kraju sukoba oba će završiti na ledini, a njihov mandat će bez veće muke osvojiti Nebojša Vukanović, koji ima svoju listu. I kojem treba dati svaku moguću podršku, jer je naznaka promjena na političkoj sceni RS i vjesnik prijeko potrebne smjene generacija.

Uz sve ove sukobe, traju i teške bitke za kompenzacioni mandat (koji je tek vazduh), a oni koji imaju novca čak pokušavaju da ga kupe u stranci.

Sukobi se svakim danom sve više i više rasplamsavaju, a da su PDP-ovci bar dio energije, koju troše u
međusobnim obračunima, uložili u bitku protiv režima, dosad bi ga prepolovili.

PDP je stranka formirana za jednokratnu i ličnu upotrebu. I istekao joj je rok trajanja. Mladen Ivanić bi, već je krajnje vrijeme, mogao sam sebi naći posao, dovoljno dugo su mu ga birači nalazili.

Ukoliko bi, pak, Savez za promjene pristao na Ivanićeve ucjene, to bi bio njihov kraj, jer ako sebi dozvole da ih raspadnuti subjekt uspije ucijeniti, onda oni nemaju nikakve šanse da se uhvate u koštac sa stvarnim i suštinskim problemima koji rasturaju RS.

SlobodanVaskovicBlog