Ivanić ucjenjuje Savez za promjene

Savez za promjene, kojeg čine opozicione stranke na čelu sa SDS-om, još uvijek nije dogovorio imena kandidata za predsjedničke nivoe (predsjednik RS, član Predsjedništva BiH), koji bi trebali da se suprotstave predstavnicima stranaka okupljenih oko SNSD-a.

Ključni problem oko kojeg unutar Saveza ne mogu da se usaglase jeste insistiranje Mladena Ivanića, šefa PDP-a, da on bude kandidat za člana Predsjedništva. Tome se oštro protive u SDS-u, čija većina visokih funkcionera smatra da toj stranci trebaju pripasti obje nominacije.

Ni ostale članice Saveza nisu oduševljene Ivanićevom idejom o kandidaturi, jer je PDP stranka u rasulu i nominovanje njenog šefa bio bi pokušaj spasavanja te partije, što nikako nije cilj predstojećih izbora.
Cilj je pobijediti Režim, a ne spasavati PDP, koji, nažalost, niko i ništa ne može spasiti od daljeg potonuća i svođenja na potpuno marginalnu političku opciju.

Ivanić ucjenjuje članice Saveza, posebno SDS, da će samostalno nastupiti sa svojim kandidatima, ukoliko ne dobije nominaciju Koalicije, što je dodatni razlog da mu se ta kandidatura ni slučajno ne dozvoli. Jer, nakon takvih postupaka, bolje je da SDS, NDP i ostale članice Saveza izgube izbore bez PDP-a, nego da pobijede sa tom strankom, čija je kompletna istorija satkana od ucjena i kardinalnih političkih grešaka njenog lidera i poltrona kojima se okružio.

Naravno, Savez neće izgubiti izbore, bez obzira da li će PDP biti dio te Koalicije ili ne, ali bi i prije izbora mogao pokazati opredijeljenost za promjenama, tako što će Ivanićevu stranku izbaciti i prepustiti je na milost i nemilost biračima. Preciznije nemilost, jer će naredni izbori biti labuđi pjev PDP-a. (Ukoliko bi PDP zaista i ostvario svoje prijetnje i samostalno izišao na izbore, osvojili bi, realno, jedan direktni mandat, dok u okviru Saveza mogu računati na tri).

SDS treba dati oba kandidata za predsjedničke pozicije, jer na taj način pokazuju spremnost da preuzmu odgovornost u narednom periodu. I SNSD je na svim proteklim izborima imao svoje kandidate, koji su 2006. i 2010. godine pobijedili i ta vodeća režimska stranka snosi najveći dio  odgovornosti za dešavanja u proteklih osam i po godina, dok njen manji dio pada na leđa DNS-a i SP-a, što je jedino i prirodno.

Ivanićevo insistiranje da nominaciji za člana Predsjedništva BiH uzrokovano je željom da pokuša da spasi što se spasti od PDP-a može, jer se ta stranka, javno, rastače na najprostije faktore. Istina je da predsjednička nominacija svakoj stranci daje malo jaču dimenziju unutar biračkog tijela u odnosu na one koji nemaju kandidate, ali je istina i da svako pravilo ima izuzetak.

To je u ovom slučaju PDP, koji su u tolikoj mjeri zahvatile erozivne sile da njih ne može zaustaviti čak ni Božija ruka, a kamoli Ivanićeva kandidatura.

Uz to, dobar dio visokih funkcionera PDP-a Ivanića smatra najodgovornijim za ovakvo stanje i sopstveni odlazak na marginu, što je i nesporno.

Ivanić godinama nije činio ništa da pomiri „rogove u vreći“, pa su se rogovi u tolikoj mjeri namnožili da su vreću potpuno izbucali i sada iz nje curi na sve strane.

Da stvar bude crnja, Ivanić i ne pokušava pokrpiti rupe; Štaviše svojim oportunizmom on pospješuje njihovo širenje i sukobe unutar stranke.

Jedino mu je stalo do sopstvene pozicije, o čemu najbolje svjedoči podatak da ispred PDP-a ponovo kandiduje sebe, a da nijedan stranački organ nije donio takvu odluku. Politika „PDP to sam ja“ dovela je i Ivanića i tu stranku u situaciju u kojoj se ulazak u PDP smatra debilizmom, a odlazak iz partiije najkvalitetnijim mogućim potezom.

U PDP ne ulazi niko (istina, ušao je Slobodan Popović, bivši član SDP BiH, što mu je životna greška), a odlaze mnogi.

U ovom trenutku zna se da će PDP u narednim mjesecima napustiti najmanje tri visoka funkcionera koji vuku nekoliko hiljada glasova.

To je, prije svih, Miroslav Malijević, (vlasnik Fagusa) iz Kotor Varoši, koji je sa Miloradom Dodikom dogovorio transfer i obećao mu prelazak u SNSD gotovo kompletnog Opštinskog odbora PDP-a iz tog gradića.Čeka se pravi trenutak da se prelazak obznani.

Zamislite situaciju u kojoj je Ivanić dobio predsjedničku nominaciju, a visoki funkcioneri mu svako malo napuštaju stranku i mahom prelaze u SNSD!

Kome takav kandidat treba? I šta je tu promjena?! Predaja izbora i prije nego što su se desili.

Ukoliko Savez prihvati takvu igru, onda oni pokazuju da im je nivo svijesti ravan nuli i da se od njih ne može očekivati ama baš ništa.

U toj situaciji, bijeli listić je najefikasniji odgovor birača na nedgovornost opozicionih političara.

Ovakav stav podupiru i provjereni podaci koji kažu da u regiji Hercegovina postoji snažan sukob na relaciji Slavko Vučurević-Aleksandar Golijanin, koji Ivanić ne može niti hoće da razriješi.

U Opštinama Istočnog Sarajeva, PDP je u potpunom rasulu, sem na Palama i u Sokocu, a i tu je bitka između Zorana Đerića i Miroslava Brčkala. Đerića je Ivanić „pustio niz vodu“, u okviru projekta svođenja PDP-a na propali STR.

U Zvorniku i regiji Birač ta stranka gotovo da i ne postoji, dok je u Bijeljini u velikom padu. U Doboju i Tesliću je uopšte nema, a identična je situacija i u regiji Broda i Dervente.

U regiji Prijedor Ivanić namjerava urušiti Pericu Bundala, koji jedini posjeduje realne glasove. Urušavajući njega, urušiće i šanse za poslanički mandat. Te šanse je već izgubio u regiji Gradiška, gdje mu je u SDS prešlo oko hiljadu članova.

U regiji Banjaluka, gdje je PDP tradicionalno imao po dva mandata, sada je sveden na jedan. A i taj je upitan nakon što Malijević, te još jedan visoki funkcioner stranke iz najvećeg grada RS napuste PDP.

Ivaniću, koji je i izazvao sve ove sukobe, to se sada vraća kao bumerang, a na izborima će se odraziti na način da najmanje trećina birača PDP-a neće svoj glas dati njemu. Nezadovoljnici će ih usmjeriti ka drugim kandidatima, o čemu veliki broj njih već intenzivno pregovara.

Na kraju, postavlja se pitanje ko će glasati za Ivanića, kada to već neće učiniti brojni visoki funkcioneri te stranke i birači koje oni kontrolišu?

Glasači SDS, NDP i ostalih članica Saveza?!

Suluda i neodrživa opcija, jer te stranke nemaju nikakav interes da se bore za Ivanića, kada u tome ne učestvuje dobar dio PDP-a.

Zato bi Ivaniću najpametnije i najkvalitetnije bilo da konačno izvadi glavu iz pijeska, prestane izigravati
lažni faktor, suoči se sa realnom propašću svog projekta i pripomogne Savezu koliko može sa svojom razbijenom, nejakom, oronulom i isluženom grupicom političkih evnuha. Na taj način sebi omogućava još par godina životarenja na margini; U suprotnom, treba već sada obući crninu za PDP-om. 

SlobodanVaskovicBlog