Vaučerizacija: Nova prevara režima

Režim je tokom potopa pokazao potpunu nesposobnost i nekompetentnost, a nakon poplava te dvije karakteristike otuđene grupe građana, koja je uzurpirala vlast, dodatno su podvučene. Posebno da idejama o načinu pomoći potopljenima, koje su, manje više, šarene laže i u velikoj mjeri neizvodljive. Ali, bitno je da se priča, priča, priča...

Republika Srpska 13.06.2014 | 20:24

Tako je Milorad Dodik ispalio priču o vaučeru po glavi potopljenog, kao jednokratnu pomoć stradalima, iako je ta priča potpuno nesmislena. Tipično za Dodika.

„Imajući u vidu potrebu brzog reagovanja, neće se čekati obezbjeđivanje sredstava Fonda. Vlada će emitovati vaučer koji će biti doznačen svim porodicama čiji su stambeni objekti stradali u poplavama. Tim vaučerom građani će moći da kupe ono što im je neophodno , a RepublikaSrpska će od trgovaca da otkupi te vaučere u zakonom predviđenom roku“, Dodikova je izjava, koju su prenijeli režimski mediji.

U širem smislu vaučer označava neki dokument kojim se dokazuje da je određeni iznos novca plaćen (npr. izmirena neka obveza prema turističkoj agenciji), ali i dokument koji se izdaje umjesto novca, (npr. firma može svojim zaposlenima izdati luncheon voucher, kojim mogu u određenim ugostiteljskim objektima ili prodavnicama plaćati hranu i druge određene proizvode).

U užem smislu u nekim zemljama, u kojima se obavljala tranzicija državnih (društvenih) poduzeća u privatna, zaposlenima i drugima, zakonom određenim građanima, izdaju se vaučeri kojima oni mogu kupiti dionice ili udjele u tim preduzećima.

U turizmu se vaučer (putni dokument, bon) pojavljuje kao isprava koju izdaje putnička agencija (trasant) kojim se ona obvezuje davaocu usluga (trasatu) da će platiti njegove usluge pružene donosiocu– klijentu agencije (remitentu). Da bi se izdao vaučer osnov je pravni posao (ugovor o uslugama, ugovor o prodaji robe, materijala, repromaterijala).

Vaučer nije vrijednosni papir jer ako se on izgubi, ošteti, zaboravi..., korisnik (remitent) nije izgubio pravo iz papira, to jest pravo na uslugu ili robu, koje se može dokazati pozivom na glavni ugovor, uvidom u neku od kopija vaučera...
Kada Dodikovu ideju o „vaučeru po glavi potopljenog“ prevedemo na praktični nivo, stvari bi izgledale na sledeći način:

-Vlada RS, odnosno njena neka institucija (trasant), bi potpisala ugovor sa davaocem usluge, odnosno onima koji se bave prodajom materijala (trasat), da će platiti materijale ili usluge koje će on pružiti klijentu (remitentu), kada mu klijent donese pismenu ispravu, odnosno vaučer.

Ovdje se otvaraju mnoga pitanja:

-Koja će institucija ispred Republike Srpske potpisati ugovor sa davaocom materijala ili usluge?
Budžet to ne može, niti budžetski korisnici. Budžetski okviri su jasno definisani za svakog budžetskog korisnika. Možda budući Solidarni fond?!

-Koje firme, objektivno, mogu da pruže takvu vrstu materijala i usluge i da li one to žele?
Kod nas se prodajom materijala bave privatne trgovačke kuće, bilo strane ili domaće. (Jedna od njih-OBI je poplavljen, ima ogromnu štetu od dva miliona i još ne radi).

-Kome je Dodik naumio dati vaučere od 5000? Da li samo fizičkim, ili i pravnim licima. (Za OBI se procjenuje da ima preko dva miliona KM, pa je pitanje šta za njih znači vaučer od 5.000KM?).

Na kraju, neko mora da sve to plati onom ko je dao materijal ili uslugu (trasatu), a po gruboj računicit taj iznos bi bio veći od 200 miliona KM.

Ideja o vaučerima bi imala smisla kada bi sa tim novcem pokrenuli proizvodnju i prodaju u našim preduzećima, na način da se ugovori o prodaji materijala i pružanje usluga sklope sa firmema koje se bave proizvodnjom cigle, crijepa, krča, boja, cementa, parketa, vrata, prozora...

Najveći dio navedenih materijala ne proizvodi se u RS, pa bi se zato morali praviti i ugovori sa firmama iz Srbije (crijep) i Federacije BiH (cement, željezo).

Politika koju Dodik vodi ne obećava sretan završetak ove priče. Zatrovao je odnose sa svima i malo ko je spreman izaći mu u susret. Nije dobio nikakvu pomoć, iako se javno predstavlja kao osoba koja odlučuje o svjetskim pitanjima.

Nema pomoći ni iz Rusije ni iz Izraela, ni iz Srbije, od koje je dobio obećanje da će „sanirati nekoliko objekata u Šamcu i Doboju“. Pritom je zaboravio na Bijeljinu.

Zato je vaučerizacija još jedna obmana i sipanje prašine narodu u oči. Sve u svemu još jedna u bezbroj glupih i neizvodljivih ideja vođe na odlasku.

SlobodanVaskovicBlog