Ko to igra za Nemce na Mundijalu?

Joakim Lev je sastavio konačani spisak za Mundijal u Brazilu, a zanimljivo je da među 23 igrača ima više momaka rođenih u Poljskoj nego u nekadašnjoj Istočnoj Nemačkoj! Toni Kros je jedini "predstavnik" DDR-a, zemlje nestale pre blizu četvrt veka.

Fudbal 04.06.2014 | 20:06
Ko to igra za Nemce na Mundijalu?

Nemačka je poslednju od tri titule svetskog šampiona osvojila 1990, nekih osam meseci posle pada Berlinskog zida, ali još uvek pod imenom reprezentacije Zapadne Nemačke. Manšaft od tada nije zaposeo svetski fudbalski tron, a na šampionat u Brazil putuje sa sastavom koji je gotovo stoprocentno sastavljen od momaka rođenih u zapadnom delu zemlje. Geografski i administrativno granice o kojima pišemo izbrisane su pre skoro četvrt veka, ali strogo fudbalski gledano čini se da nikada nisu nestajale.

Da budemo precizni - 20 od 23 fudbalera sa konačnog spiska Joakima Jogija Leva rođeno je u nekadašnjoj SR Nemačkoj, dvojica u Poljskoj (Miroslav Klose i Lukas Podolski), a samo jedan na teritoriji bivšeg Demokratske republike Nemačke (DDR)! U pitanju je odlični vezista Bajerna Toni Kros, rođen 4. januara 1990. u Grejfsvaldu. Strogo geografski gledano, Džerom Boateng je rođen na istoku zemlje, u Berlinu 1989. godine, ali sa zapadne strane nekada čuvenog zida. Inače, DDR je zvanično raspuštena 3. oktobra 1990, na datum koji se vodi kao dan ujedinjenja Nemačke.

Fenomenološki gledano, ovo nije naročito čudno, pošto se u nekadašnjoj komunističkoj Istočnoj Nemačkoj – „satelitu“ bivšeg SSSR-a, stvorenom po Potsdamskog sporazumu 1949. – na sport gledalo čisto kao industriju za proizvodnju medalja i vrhunskih rezultata, kako bi oni služili za propagandu i potvrdu superiornosti Istočnog bloka. Tvorac ove ideje bio je ozloglašeni dr Manfred Hepner, zadužen za veoma napredni doping program koji je bio, po mišljenju stručnjaka, i celih 20 godina ispred svog vremena. Hepnerov rezon je bio jednostavan – fokusirati se na individualne sportove, pošto su na olimpijskim igrama i svetskim prvenstvima donosili mnogo više medalja nego kolektivni. Tako je fudbal, kao i mnogi kolektivni sportovi, ostao u dubokoj senci atletike, gimnastike, biciklizma, plivanja, dizanja tegova, umetničkog klizanja...

Daleko od toga da Istočna Nemačka nije imala dobrih fudbalera. U analima svetskog fudbala i te kako su upamćena imena Joakima Štrajha, Jirgena Pomerankea, Martina Hofmana, Konrada Vizea, Ronalda Krira, Petera Dukea... Takođe, stariji navijači Partizana pamte i eliminaciju crno-belih od Dinama iz Istočnog Berlina u osmini finala Kupa evropskih šampiona, u sezoni 1983/1984, kada je Parni valjak u revanšu zabeležio pirovu pobedu 1:0, nedovoljnu da anulira 0:2 iz prvog meča. Najveći „krivac“ za to bio je golman Berlinaca Bodo Rudvalajt, tada potpuno neuobičajena pojava u fudbalskom svetu sa čak 203 centimetra visine. U prvom meču odbranio je bukvalno sve, tako da ga nije skupo koštao kiks iz revanša na stadionu JNA, kada mu je Dževad Prekazi „kroz ruke“, iz slobodnjaka sa velike udaljenosti, smestio loptu iza leđa.

Izgleda da ujedinjenje Nemačke ni za četvrt veka nije donelo adekvatan razvoj fudbala u njenom istočnom delu, iako DFB ima sigurno najbolji i najnapredniji fudbalski program na svetu, od rada sa mlađim kategorijama, preko uslova i infrastrukture, do organizacije svih ligaških takmičenja. Ograđujemo se i kažemo „izgleda“, jer je 25 godina možda ipak mala istorijska distanca za tako oštar zaključak, mada sve upućuje na to. Momci rođeni tik posle ujedinjenja Nemačke sada imaju između 20 i 25 godina, a očigledno postoji veliki jaz između rođenih sa jedne i druge strane Berlinskog zida.

Inače, posle ujedinjenja neki igrači iz Istočne Nemačke imali su veoma važne uloge u Manšaftu. Panceri su poslednje mundijalsko finale igrali 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, kada je kapiten i daleko najbolji igrač ekipe bio Mihael Balak, rođen 26. septembra 1976. u Gerlicu (Istočna Nemačka), kraju poznatom po specifičnom i jakom akcentu, maltene nerazumljivom za ljude iz ostatka zemlje. Zbog kartona je morao da propusti finale sa Brazilom i mnogi smatraju da je to jedini razlog što Nemačka sada nema četiri titule svetskog prvaka (pobeđivala 1954, 1974. i 1990).

Takođe, Matijas Zamer, proslavljeni as Intera i Dortmunda, sada sportski direktor Bajerna (rođen 5. septembra 1967. u Drezdenu), bio je nezamenljiv u Manšaftu od 1990. do 1997. godine, a 1996. u Engleskoj osvojio je titulu evropskog šampiona. Zamer je jedan od osam fudbalera u istoriji koji su igrali i za Istočnu i za ujedinjenu Nemačku. U istom društvu su nezaboravni napadač Leverkuzena Ulf Kirsten, potom Andreas Tom, Tomas Dol, legenda Bohuma Darijus Voš (rođen u Poljskoj), Olaf Maršal, Hajko Šolc i Dirk Šuster.

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

luna

05.06.2014 04:29

Za ove iz Istocne NJemacke me nista ne cudi. Kad budes pod bracom Rusijom tako dugo i fudbal zaboravis igrati.

ODGOVORITE