Radmanoviću gdje su milioni iz Jevrejske ulice?

Ovih dana sve režimsko "cvijeće" diglo se u odbranu Nebojše Radmanovića, u bezuspješnom pokušaju da demantuju da je ponosni vlasnik novog stana od tačno 307m2.

Republika Srpska 30.05.2014 | 12:23

Čak ga zastupa i Rajko Vasić, koji je svojevremeno Radmanovića i njegove DSP-ovce, (nakon njihovog ulaska u SNSD), u jednoj svojoj knjizi okarakterisao kao "crvenu gamad".

Radmanovića štiti i potrošena i satrula udbaška mrcina Anđelko Kozomara, koji je lani tvrdio da će Radmanović da proda Milorada Dodika strancima. I to zajedno sa Igorom Radojičićem, plavim džemperkom srpske političke scene. Evo još "mesa" za odbranu Radmanovića i to u tekstu "RADMANOVIĆ ZNA ODGOVOR: Gdje su milioni od prodaje poslovnih prostora u Jevrejskoj ulici?", koji sam januara ove godine prenio sa portala "Žurnal".

P.S. Zaboravio sam u tekstu oko Radmanovićeve stančuge od 307m2 navesti da osim lovačke i muzičke sobe, ima i sobičak za poslugu.

 

RADMANOVIĆ ZNA ODGOVOR: Gdje su milioni od prodaje poslovnih prostora u Jevrejskoj ulici?

Grad Banjaluka je suinvestitor poslovnog objekta u Jevrejskoj ulici (strogi centar grada). Taj poslovni objekat, prema Aneksu samoupravnog sporazuma iz 1998. godine ima 1661,70 metara kvadratnih. Prosječna cijena kvadrata poslovnog prostora u tom dijelu grada je cca 7.000 konvertibilnih maraka, što znači da ti poslovni prostori vrijede oko 12 miliona KM.

Grad nije zaradio ni marke od prodaje tih poslovnih prostora, iako je u njihovu izgradnju uložio više od 50 posto sredstava. Čak ne zna ni za koliko su ti poslovni prostori prodati niti gdje je završio njihov novac, a onima koji su se usudili da pitaju šta je sa parama od prodaje poslovnih prostora rečeno je: „Najpametnije vam je da ćutite, jer ako nastavite dalje da čačkate može vas mrak progutati“!!!

GDJE JE ŠEST MILIONA
 
Cijela priča počinje 1989. godine kada tadašnja firma GP „Krajina“, potom SIZ Komunalnih djelatnosti Banjaluka i Zavod za izgradnju Banjaluka, potpisuju Samoupravni sporazum, kojim se precizira izgradnja poslovnog objekta u Jevrejskoj ulici.

GP Krajina je bila zadužena za izvođenje svih građevinsko-zanatskih i ostalih radova, SIZ komunalnih djelatnosti za pribavljanje, uređenje i opremanje građevinskog zemljišta, izgradnju i uređenje parkirališta..., dok je Zavod za izgradnju trebalo da uradi projektnu dokumentaciju.

Rat je prekinuo izgradnju poslovnog objekta, a 1. jula 1998. godine potpisuje se Aneks Samoupravnog sporazuma „o zajedničkoj izgradnji i operativnom programu finansiranja objekata male privrede u Jevrejskoj ulici“.

Ovaj Aneks sporazuma u stvari je novi ugovor između pomenutih subjekata, a Krajinu je i tada predstavljao Borko Đurić, Grad Banjaluku Nebojša Radmanović (bio predsjednik IO Grada), dok je na čelu ZIBL-a bio Rajko Pucar, kojeg je na toj funkciji naslijedio čuveni Čedo Savić. (svi dokumenti u posjedu Žurnala)

Ovaj Aneks omogućio je početak izgradnje poslovnog objekta, s tim što je veoma važno istaći da je Grad Banjaluka u tom trenutku imala 49,77 posto vlasništva nad objektom, ZIBL 5,23 posto, a GP Krajina 45 posto. U skladu sa tim udjelima u vlasništvu, trebalo je da bude podijeljen i novac od prodaje poslovnih prostora, što znači da je Gradu Banjaluka trebalo da pripadne najmanje 6.000.000 KM. Međutim, u gradski budžet nije stigla ni marka.

ZIBL je bio zadužen za prodaju tih poslovnih prostora i podjelu novca, a sve u skladu sa vlasničkim udjelima.
 
Ovdje nije kraj priče. Pred izbore 2000. godine Grad Banjaluka izdvaja još milion maraka za dodatno finansiranje izgradnje poslovnog objekta, a novac se prebacuje na račun čiji su potpisnici bili Radmanović, sadašnji gradonačelnik Slobodan Gavranović (tada bio sekretar Skupštine Grada) i Slobodan Bućma, tadašnji sekretar gradskog Sekretarijata za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove. Gavranović i Bućma su i tada, kao i sada, bili ljudi od najvišeg povjerenja Nebojše Radmanovića.

Bilo je logično da Banjaluka, nakon dodatnog ulaganja od milion maraka, zatraži promjenu Aneksa i poveća svoj vlasnički udio u poslovnom objektu. Taj procenat bi premašio 50 posto, ali se to nije desilo, što je protivno zdravom razumu, ali i zakonu.

 

PREBACITE NAM NOVAC

Poslovni objekat završen je 2003. godine, poslovni prostori u njemu su rasprodani, a Grad nije dobio ni marke. Najveći krivci za to su Radmanović, Gavranović, Bućma i Čedo Savić, koji je na mjestu direktora ZIBL-a naslijedio narečenog Pucara.

Da apsurd bude veći, pojedini vlasnici lokala tužili su izvođača radova, GP Krajinu, zbog kašnjenja izgradnje poslovnih prostora. Na osnovu toga, vlasnicima je po tom osnovu isplaćena izgubljena dobit u iznosu od oko 400.000 KM, a u isplati tih sredstava učestvovao je i Grad Banjaluka, iako nije dobio ni marke od prodaje poslovnih prostora.

Suočen sa ovim problemom, bivši gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović je u martu 2012. godine uputio dopis ZIBL-u u kojem od njih traži da mu saopšte koliko su sredstava od prodaje poslovnih prostora uplatili u gradsku kasu.

„Kako je prema navedenom Sporazumu i investicionom programu o zajedničkoj izgradnji objekata, u ulici Jevrejska u Banjaluci, utvrđeno da je zajednički prihod identičan visini učešća u izgradnji objekata i da za Grad Banjaluka, kao pravnog sljednika SIZ-a komunalnih djelatnosti Banjaluka, iznosti 49,77 posto, to vas molimo da nam dostavite finansijski izvještaj koji je ZIBL prebacio, odnosno trebao prebaciti sa zajedničkog računa u korist i na račun Grada Banjaluka u skladu sa članom 18. Sporazuma“, napisao je bivši gradonačelnik Davidović.

Interesantno je da Davidović od svojih službi, odnosno finansija Grada, nije zatražio ove podatke, što pokazuje da Grad nije dobio ni marke.

Gdje su pare završile, možda će odgovore dati Antikorupcioni tim koji će uskoro formirati Vlada RS. Biće interesantno vidjeti da li će Antokorupcioni tim krenuti u istraživanje ovih poslova, kojima je rukovodio aktuelni srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović, u kojima je učestvovao aktuelni gradonačelnik Slobodan Gavranović i koje je realizovao aktuelni predsjednik Privredne komore RS Borko Đurić, a koje je godinama prikrivao neaktuelni Dragoljub Davidović.

SlobodanVaskovicBlog