Osobe sa invaliditetom najmarginalizovanije u BiH

 

Fondacija za socijalno uključivanje u BiH nedavno je izdala Analizu trenutnog stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u BiH pod nazivom “Mi smo tu”.

Bosna i Hercegovina 27.04.2014 | 10:57

 

U ovoj analizi ističe se da osobe sa invaliditetom predstavljaju najugroženiju, najisključeniju i najmarginalizovaniju grupu u našem društvu. Potškoće i prepreke sa kojima se ova populacija svakodnevno susreću variraju od ostvarivanja osnovnih životnih potreba do prava na kretanje, obrazovanje i rad.

Iako je BiH ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija je stupila na snagu 11. aprila 2010. godine, sveukupni položaj osoba sa invaliditetom je dosegao alarmantno stanje.

Procjenjuje se da u BiH 10 odsto stanovništva pati od neke vrste fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditata, dok je 30 odsto stanovništva direktno ili indirektno pogođeno posljedicama invalidnosti. Međutim, treba napomenuti da ne postoji ni registar, ni registar zaposlenih osoba sa invaliditeom.

Ranka Ninković-Papić, direktorica Fondacije za socijalno ukljčivanje u Bosni i Hercegovinirekla je da gotovo dvije trećine ukupnog broja odraslih osoba sa invaliditetom živi blizu ili ispod zvanične linije siromaštva.

“Zaposleni najčešće primaju minimalne naknade. Generalni razlozi visoke stope nezaposlenosti ove populacije su nedostatak znanja i vještina koje se traže na tržištu rada, sveukupno loše stanje bh. ekonomije, mali kapaciteti zapošljavanja i veoma rijetko i sporadično otvaranje novih radnih mjesta. Frekventna zanimanja osoba sa invaliditeom su: prodavač, higijeničar, komercijalista, administrativni poslovi, finansijski poslovi, programer, likvidator, pravnik, tapetar, autolimar, fizioterapeut, ugostiteljstvo, krojač, novinar, socijalni radnik i druga”, rekla je Ninković-Papić za naš portal.

Ističe da je populacija osoba sa invaliditetom najčešće izložena višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici su isključeni po više osnova - prije svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti i drugog.

“Osobe sa invaliditetom su takođe društvena grupa koja je najteže pogođena siromaštvom i nezaposlenošću. Obrazovanje i obuke su takođe oblast u kojoj se prava ove populacije ne poštuju u skladu sa postojećim zakonodavnim okvirom. Iako postojeći zakoni i pravne odredbe sadrže i naglašavaju pravo na obrazovanje za sve pod istim uslovima, stvarna slika je drugačija. Poteškoće i prepreke sa kojima se ove osobe suočavaju su prije svega arhitektonske, urbanističke i informativne, zatim neujednačen pristup obrazovnim institucijama, predrasude, neprilagođeni udžbenici i didaktička pomagala”, napominje ona.
 
Pristup informacijama je još jedna teška i ozbiljna prepreka i poteškoća za osobe sa invaliditetom, s obzirom da im većina izvora informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili barijera na koje ove osobe nailaze zbog različitih senzornih oštećenja.