Živjeti u dva različita svijeta

Američki ekspert za Balkan Stiven Mejer u autorskom tekstu za Srnu pod naslovom "Živjeti u dva različita svijeta" smatra da nastavak povezanosti sa Federacijom BiH u fiktivnoj državi i dezintegracija Federacije mogu da oduzmu Republici Srpskoj šanse za rast i ocjenjuje da će Zapad nastaviti da igra ulogu siledžije.

Republika Srpska 28.02.2014 | 10:44 Američki ekspert za Balkan Stiven Mejer u autorskom tekstu za Srnu pod naslovom "Živjeti u dva različita svijeta" smatra da nastavak povezanosti sa Federacijom BiH u fiktivnoj državi i dezintegracija Federacije mogu da oduzmu Republici Srpskoj šanse za rast i ocjenjuje da će Zapad nastaviti da igra ulogu siledžije. U svjetlu nedavnih nemira u Federaciji BiH Štefan File, komesar za proširenje EU, došao je u BiH sa porukom. Poslije razočaravajućeg sastanka sa mnogim političkim liderima u BiH i vođama protesta, File je rekao da lideri treba da "slušaju svoj narod". Taj savjet je pošten. Previše lidera u Federaciji BiH ne čuje očaj ljudi koji pate zbog visoke nezaposlenosti, malih plata, korupcije i malobrojnih prilika da napreduju. Ali, File je dodao: "Ovo nije moj neuspjeh, nego vaš". File je mislio na neuspješnu primjenu mišljenja Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine u vezi sa slučajem "Sejdić-Finci". U ovom slučaju Sud u Strazburu utvrdio je da Ustav BiH /Aneks 4 Dejtonskog sporazuma/ vrši diskriminaciju etničkih manjina. Istina, članovi 4 i 5 Ustava specifično zahtijevaju da u Predsjedništvo BiH budu izabrani Srbin, Hrvat i Bošnjak i da Srbi, Hrvati i Bošnjaci budu birani u Dom naroda parlamenta BiH. Fileova kritika nespremnosti političara da promijene Ustav i njegova kritika političkih lidera zbog ekonomskih, političkih i socijalnih neuspjeha u BiH su povezane. U oba slučaja kritika Filea kao i kritike EU, Berlina, Londona i Vašingtona imaju veze sa politički fatalnim neskladom između Zapada i političke stvarnosti u BiH. Zapad je izgradio BiH u osvit balkanskih ratova iz devedesetih godina 20. vijeka kao neku vrstu inženjerskog projekta. U svim raspravama u to vrijeme o budućnosti bivše Jugoslavije pretpostavljeno je da će postojati i da mora postojati zemlja po imenu BiH. I da ona mora da ima granice koje je BiH imala u staroj Jugoslaviji i da mora biti multietnička. Nije bilo logičnih argumenata koji bi podržali takvu odluku. U stvari, logika je ukazivala na suprotno. Kada je odluka jednom donesena, ona je "zacementirana" u svijesti zapadnih političara i politike Zapada. Tako je ostalo do danas, a podržano je praznom retorikom, besmislenim parolama i našminkanim diktatima iz zapadnih prijestonica. Kada je riječ o BiH, to je svijet u kojem oni žive. Međutim, to nije svijet u kojem žive političari i narodi BiH. Svakako, oni su osjetljivi na zahtjeve Zapada i diktate zato što žele da udovolje Zapadu. Ali, istovremeno, zvaničnici BiH žive u svijetu koji nije multietnički, gdje ne samo što moraju da zaštite etničke interese, nego i svoje interese i karijere. Suviše često sukob između ova dva svijeta stvara frustraciju, konfuziju i plašljivost političara u BiH - uglavnom u Federaciji - i stvara dodatne zahtjeve i diktate od strane zapadnih zvaničnika. Ali, ta dinamika se mijenja kada se osnovni etnički i lični interesi političara u BiH direktno sukobe sa zahtjevima Zapada. Kada se to desi, etnički i lični interesi zvaničnika u BiH postaju važniji i, iako često nisu u antagonizmu prema zapadnim zvaničnicima, oni postaju pasivno agresivni dok oluja ne prođe i dok se zapadni zvaničnici ne okrenu nekom drugom pitanju. To je upravo ono što se desilo u reagovanju na nemire, a posebno na presudu iz slučaja "Sejdić - Finci". Osim toga, političari su skloni da posmatraju nemire kao pokušaj "destabilizacije" jednog ili drugog entiteta od strane neprijatelja koji dovode u pitanje njihove interese i etničke interese njihovih naroda, umjesto kao krik bola i očaja, što oni jesu. NJihova nespremnost da uklone etnički protekcionizam iz Ustava pokreće ista briga - prijetnja po etničke i lične interese. Istina je, Republika Srpska je već pristala da odustane od propisa da se za funkciju može kandidovati samo Srbin, ali to Republiku Srpsku neće koštati ništa pošto većinsko srpsko stanovništvo u Republici Srpskoj garantuje da će Srbi biti izabrani. To je mnogo veći problem u Federaciji, gdje otvaranje funkcija o kojima se odlučuje na izborima za manjine može da naruši ili čak potkopa dominaciju Bošnjaka, a naročito Hrvata. Bez fundamentalne promjene sukob između ova dva svijeta nastaviće se - na štetu oba entiteta. Federacija će nastaviti da se rastače ekonomski i stagnira u političkom smislu do još ozbiljnije eksplozije. Republika Srpska će nastaviti da igra igru "mačke i miša" sa Federacijom - jednom nogom u BiH, drugom u nezavisnosti. Politička situacija u Republici Srpskoj je stabilnija i, iako je ekonomska situacija loša, nije toliko teška kao u Federaciji. Ali, nastavak povezanosti sa Federacijom u fiktivnoj državi i dezintegracija Federacije mogu da oduzmu Republici Srpskoj šanse za rast. Za sve to vrijeme Zapad će nastaviti da igra ulogu siledžije.