Ulica i motke

Razumljivo je zašto se ulice i motki plaši svaka vlast.

Republika Srpska 21.01.2014 | 18:55 Razumljivo je zašto se ulice i motki plaši svaka vlast. Ali, zašto ih se plaši opozicija? Borci (radnici, seljaci), studenti, penzioneri...? Mnogi priželjkuju, ali se plaše. Piše Duško Vukotić, predsjednik Veterana republike Srpske (VRS) Nemojte mi reći da niste nikad vidjeli kako čovjek pljuje televizor. Nikad niste čuli kako „treba izaći na ulicu i sve ovo srušiti!“ Ili kako „ sve treba motkama rastjerati. I to onim ......... motkama!“ Ako niste, onda sigurno ne živite u Republici Srpskoj. To opet ne znači da su u okruženju izrazi bijesa podanika, u odnosu na vlast stilski kulturniji. (Ovo ističem da drugi ne pomisle kako su bolji od nas.) NE VRIJEĐAJTE VUKOVE! E tako i većina nas demobilisanih boraca ili veterani rata, kao nekad o puškama i bojištima, sve češće pričamo o ulici i motkama. Pričao sam ja o tome i sa Dronjkom, mnogo ranije nego fejsbuk revolucionar Prerad, kome su u kuću specijalci upali. Pričali smo Dronjak i ja dva puta. Drugi put ljubazno nas je pozdravio i član ličnog obezbeđenja Predsjednika Republike Srpske u bašti kafića Intermeco u Banjoj Luci. Ni po čemu nisam stekao utisak da je strani plaćenik, nego predstavnik generacije napaćene egzodusom, odrastanjem u strahu za život oca na prvoj borbenoj liniji i neizvijesnosti posla nakon školovanja. Dakle, samo jedan mlad čovjek izrastao iz „ratnog djeteta“ kojem um nije ograničen međama tunjavosti i kao takav nepoželjan za svaku vlast. Zaključio sam i da je revolucionar na čekanju jer kako i sam reče „čeka da nakon izbora opozicija predvođena SDS-om pokaže šta zna“. Pošto sam ja to što on čeka već vidio, nismo se više sastajali što nikako ne znači da sa njim uvijek neću rado kafu popiti i pričati o svemu o čemu pričam i sa svima onima koji smiju glasno govoriti gledajući sagovornika u oči. Moram priznati da me niko nije zvao na informativni razgovor. Valjda sam bezopasniji od Prerada i od Dronjka, što me pomalo vrijeđa. Ipak sam ja bio jedan od komandanata Vukova sa Drine. JEDAN OD MNOGIH VETERANA RATA Prije toga, kad me u maju 91. godine general Adžić slao u Vukovar, predlagao sam da krenemo na Beograd i pohapsimo sve od Kadijevića do članova Predsjedništva tadašnje zajedničke Države. Tada su me bezbjednjaci zvali na informativni razgovor. Ipak, poslali su me sa tenkovskom četom u Vukovar, a Adžić i Kadijević odmah otkupili četvorosobne stanove u Beogradu za manje od tadašnjih 500 DM. Pitate se što to sad ističem? Ko će, ako neću ja? Uostalom, znate li koliko je nas ovakvih koje više niko na zove ni na informativne razgovore o državnim temama. Oni misle da je sve onako kako im to Uguzi predstavljju. DRŽAVNE JASLE Ali da se vratimo ulici i motkama. Vlast koleba i odvraća raju od izlaska na ulice i hvatanje motki za kraj neumočen u smrdljivi sadržaj, označavajući moguće revoluionarne vođe i motkonoše stranim plaćenicima-dakle izdajnicima. Vlast tako ostaje na patriotskom tronu stavljajući istinske siromašne rodoljube pred rizik linča zbog izdaje viših ciljeva koje je ista ta raja osvojila. Zašto se tako ponaša svaka vlast, jasno je k'o dan. Ali, zašto se ulice i motki boji i samo-proklamovana opozicija? Jednostavno. Zato što ulica, za nazovi opozicione vođe, nosi puno veći rizik gubitka privilegija nego što to nos izborna tehnologija prevare. Ulica nosi rizik udarca motke i po „opozicionoj“ glavi jer nekontrolisanoj masi njihova lica mogu da zazvuče poznato i da ih podsjete na vremena kad su oni bili vlast. Čak i moguću gubitak na izborima nosi za već poznatu manjinu samo rizik od gubitka kraljevskog kurčenja, ali državne jasle su zagarantovane. SAGA O KURTI I MURTI U nizu razloga za strah od ulice i motki i za vlast i za opoziciju jeste i opasnost da bi ulica mogla da izrodi novi jak politički pokret koji bi mogao da usisa sve nepartijske vojnike, pa čak i neku njihovu paravojsku koja je razočarano godinama čekala u redovima za partijske masne porcije. Ovako su svjesni da nova lica i nosioci novih ideja uglavnom usamljeno svoje ideje lajkuju na društvenim mrežama ili drže govore pred malim grupicama razočaranih koji čekaju novog Mesiju. Istina da izborne proračune mrsi DNS koji u oba slučaja miriše na vlast kao i naprednjaci koji su već viđene programe ukoričili u fotografiju Aleksandra Vučića a da ga zato nisu ni pitali. Ali, narodu je dovoljno da se iza slike naziru puni zatvori pa im nije ni važno kakav je program. Ne mora slika sa sobom da nosi dobro za većinu, važno je da plaši bahatu manjinu. Bez događanja naroda na ulici izborne rezultate će ipak opredijeliti samo začini jakih mirisa na vlast. Ko bude više mirisao na vlast imaće više glasova. Mediji već opredjelili za favorite puštajući u etar poruke novih lica samo u mjeri koja pojačava miris favorizovane političke čorbe. Najveći dio ponižene i nezaposlene raje (demobilisani borci odnosno radnici i seljaci) koji su sve izgubili i nemaju šta izgubiti u iskustvu nose rizik od pojave krvi ili gubitka slobode pa za njih „mirna bosna“ nema alternativu. Zato se i oni plaše motke i ulice iako se pušaka nisu plašili. PREKINUTI SAGU O KURTI I MURTI PRIJE IZBORA Zbog svega rečenog mi Veterani Republike Srpske, Predsjedniku Republike Srpske koji po našem Ustavu izražava jedinstvo naroda predlažemo da opoziciji već u februaru preda izvršnu i zakonodavnu vlast i obezbijedi im većinsku podršku. Neka nam opozicija iz katastrofe u kojoj vide sve uzročnike osim sebe samih, pokaže put i povede u svjetlost. Imaće dovoljno vremena da za prvih sto dana podnesu izvještaj o tome da li izlazimo ili dublje tonemo. Argument kako neće da preuzimaju praznu i opljačkanu kuću im i nije neki argument jer je logično da ih u oktobru čeka veća dubioza. Neka im Predsjednik Republike Srpske kao nosilac jedinstva naroda da šansu da vidimo da li to oni vole sirotinju raju i imaju rješenja ili traže podršku da od oktobra opet oni jašu. Bez ovakvog poteza Predsjednika Republike Srpske, saga o Kurti i Murti biće duža od holivudske Dinastije. Izvor: Frontal.rs