Tajne skrivenog blaga

Izgubljena blaga nisu samo plod nečije mašte i zanimljive teme knjiga i filmova.

Republika Srpska 14.12.2013 | 11:14 Izgubljena blaga nisu samo plod nečije mašte i zanimljive teme knjiga i filmova. Iako nam se čini gotovo nevjerovatno, ona uistinu postoje. Zapravo, svijet je prepun izgubljenih bogatstava koja čekaju da ih neko pronađe. Neka od blaga koja zaista vrijedi pronaći, izgubljena su ko zna gdje, a oni koje sreća posluži i pronađe ih čeka i više nego lagodan život. Blago "Flor de la Mara": Stari kolonijalni brodovi su bili prave riznice blaga. Često su tonuli najviše zbog prenatrpanosti vrijednim metalima, ali i napada gusara i oluja. Tokom godina pronađene su mnoge vrijedne olupine, ali pravi "kapitalci" i dalje leže negdje na dnu mora. Zlatni gral svih lovaca na blago je portugalska fregata "Flor de la Mar", koja je 1511. godine iz malezijske Malake u domovinu nosila ogromno opljačkano blago i darove sijamskog kralja. To je bilo najveće blago koje je jedan brod prenosio u istoriji portugalske mornarice. Brod je potonuo nakon strahovite oluje. Kapetan Alfonso de Albukerke i dio posade su se spasili, ali veliki broj robova i silno blago zauvijek su nestali u morskim dubinama. Zbog prilično loše kartografije i više od pola milenijuma truljenja, tačnu lokaciju olupine je nemoguće odrediti, ali da je kojim slučajem neko nađe, bio bi bogatiji za više od 2,6 milijardi dolara. Nestala "Faberžeova" jaja: Svi su čuli za ova prebogato ukrašena jaja. Ipak, nije svakome poznata činjenica da se osam ovih vrijednih jaja i dalje smatra nestalima i da svako od njih vrijedi najmanje 30 miliona dolara. Naime, krajem 19. i početkom 20. vijeka poznata draguljarska kuća "Faberže" izradila je 50 skupocjenih uskršnjih jaja za rusku carsku porodicu. Svako od jaja bilo je unikatno, ukrašeno dragim kamenjem i plemenitim metalima, a unutar svakog je bio skriven i poseban poklon. Ali, nakon revolucije i Staljinovog dolaska na vlast, većina jaja je prodata da bi se pokrili dugovi. Samo je 10 "Faberžovih" jaja sačuvano u Rusiji, 32 krase muzeje i odaje kolekcionara širom svijeta, a za osam i dalje tragaju lovci na blaga. Soba od ćilibara: Nacisti su krivi za nestanak jednog od najznačajnijih blaga - sobe od ćilibara. U pitanju je velika, šest tona teška soba od ćilibara, ukrašena zlatnim listićima. Nastala je 1716. godine kao poklon ruskom caru Petru Velikom od pruskog kralja Fridriha Vilhelma Prvog, u pretjeranom nastojanju da se dvije velike sile ujedine u borbi protiv Šveđana. Soba je smještena u Sankt Peterburg, gdje se nalazila sve do dolaska nacista i njihovog ubilačko-pljačkaškog pohoda po zapadnim granicama velikog ruskog carstva. Rastavili su sobu na komade i 1941. godine je deportovali do dvorca Keningsberg u Njemačkoj. Tada joj se gubi svaki trag, te do danas nije poznato njeno posljednje prebivalište. Neki tvrde da je stradala u savezničkom bombardovanju, dok drugi misle da je potopljena negdje u Baltičkom moru, kada su je nacisti u panici pokušali prokrijumčariti. Gdje god bila, danas bi vrijedila minimalno 250 miliona dolara. Stari kolonijalni brodovi bili prave riznice blaga Krugerovo zlato: Zanimljiva situacija se dešavala krajem 19. vijeka na jugu Afrike, gdje su vođeni krvavi burski ratovi. Južnoafrički potomci holandskih doseljenika Buri nisu se slagali s engleskim imperijalističko-kolonijalnim planovima, te su kroz dva rata pokušali spriječiti njihov dalji prodor. Kada su vidjeli da nema svrhe boriti se protiv daleko moćnijeg protivnika, odlučili su spasiti svoje blago. Povukli su svo zlato i srebro koje su mogli, veliki dio pretvorili u kovanice, a ostatak ostavili u pločama. Zlato je povjereno burskom predsjedniku Polu Krugeru, koji ga je pokušao prošvercati do Mozambika. Sticajem okolnosti, morao je pobjeći u Francusku, a kompletno blago je ostalo skriveno u divljini pokrajine Transval. Od onda mu se gubi svaki trag. Pisoar vrijedan milione: Skulptura francuskog umjetnika Marsela Dušampa "Fontana" je pisoar koji je 1917. godine bio neshvaćena bezvezarija, a danas se ne smije ni pomisliti koliko bi vrijedio. Dušamp je htio pokazati kako i svakodnevni predmeti mogu biti umjetnost, pa je tako uzeo običan pisoar, na njega napisao R. Mat i poslao ga istoričarima umjetnosti i ljubiteljima avangarde. Iako je već tada bio slavan i cijenjen umjetnik, nije se htio potpisati svojim imenom, već se koristio pseudonimom R. Mat. Nažalost, njegov mali trik nije uspio, te je, prije nego što se iko uspio snaći, "Fontana" završila u smeću. Kasnije je Dušamp napravio više kopija svoje neshvaćene skulpture, koje su podijeljene muzejima i privatnim kolekcionarima, a danas se cijene na oko 2,5 miliona dolara po komadu. O sudbini originala se ne zna ništa, a jedini svjedok tog slavnog umjetničkog djela jeste fotografija Alfreda Stiglica. Jedan od prvih Hičkokovih filmova: Alfred Hičkok je bio jedan od najvećih reditelja u istoriji filma. Čudak, ekscentrik i fetišista, napravio je neke od najznačajnijih filmskih djela u istoriji, ali i sam je imao trnoviti početak karijere. Ranih dvadesetih radio je sve i svašta, od produkcije do montaže, a jedan od prvih filmova mu je bio "The White Shadow", krimić o blizankama, koji je neslavno propao na siromašnom bioskopskom tržištu. U ono vrijeme propali filmovi nisu uvrštavani na liste najgorih svih vremena, već su sve kopije spaljivane, pa je i ovom filmu tako nestao svaki trag. Tako je bilo do 2011. godine, kada su na Novom Zelandu pronađene tri od šest traka tog filma. U ono vrijeme je filmska traka putovala od zemlje do zemlje, a sve bi obično završile na Novom Zelandu, gdje bi bile uništavane. Tako su neki od klasika završili kod kino-operatera Džeka Murtaga, koji nije imao srca da ih uništiti. Nakon njegove smrti, ove trake su bile u podrumu lokalnog arhiva 22 godine dok nisu slučajno otkrivene. Nedostaju još tri trake tog filma, a vrijednost im je procijenjena na nekoliko miliona dolara. Linkolnov izgubljeni govor: Pet godina prije nego što je postao predsjednik SAD, Abraham Linkoln je 29. maja 1856. godine održao neponovljivi govor na sjednici Republikanske stranke. Taj govor je bio toliko snažan i revolucionaran, da se nijedan novinar nije usudio da ga prenese, kako ne bi izgubio na toj svojoj moći. To je jedno od najprihvaćenijih objašnjenja zašto sat i po najboljeg govora koji je svijet ikada čuo nigdje nije zapisan. Drugo objašnjenje je da je cijela stvar zataškana, jer su neki dijelovi bili toliko radikalni i usmjereni protiv ropstva, da Amerikanci nisu bili spremni za tako nešto. Bilo kakav dokaz tog govora bio bi neprocjenjiv, a bogati Amerikanci bi dali pravo bogatstvo za taj komadić istorije. Fosil praistorijske dino-ptice: Maksbergov primjerak je fosilni ostatak praistorijske vrste Arheopteriks, bića za koje se smatra da je karika koja nedostaje između dinosaurusa i ptica, a pronađen je 1956. godine u jednom njemačkom kamenolomu blizu gradića Maksberga. Pošto su u to vrijeme postojala samo dva pronađena primjerka ove paleontološki bitne vrste (danas ih postoji deset), naučnici su bili jako uzbuđeni i jedva su čekali da ga počnu proučavati. Međutim, u tome ih je spriječio vlasnik kamenoloma Eduard Optiš, koji je fosil odlučio prodati onome ko ponudi najviše. Takav se nikada nije pojavio, jer Optišu nijedna ponuda nije bila dovoljno visoka. Počele su kružiti priče da Optiš čuva fosil ispod svog kreveta, ali nakon njegove smrti 1991. godine fosilu se izgubio svaki trag. Neki kažu da ga je zakopao na sigurno, a drugi tvrde da je tajno prodata kolekcionaru. Rani snimci Karsonovog "The Tonight Showa": Džoni Karson bio je voditelj najgledanije američke večernje emisije "The Tonight Show" i to 30 sezona od 1962. do 1992. godine. Karson je zapamćen kao jedan od najvećih i najboljih voditelja u američkoj TV istoriji. Zato vjerovatno i traje pomama za rijetkim video-materijalima s početka prikazivanja NBC-jevog šoua. U to vrijeme se gotovo ništa nije čuvalo i nije postojalo tržište antikviteta. Sve ono što danas smatramo vrijednim, bilo je smatrano smećem. Tako su i kasete, na kojima je snimana emisija, bile redovno brisane radi uštede, jer je jedna koštala današnjih 2.000 dolara. U novije vrijeme su se počele pojavljivati neke video-kasete s tavana ili podruma, koje su samo kap u moru vjerovatno zauvijek izgubljenih TV klasika.