PDP - šampion po broju napuštanja članstva

"Partija demokratskog progresa se osipa zato što je velika stranka", izjavio je nedavno jedan visoki funkcioner PDP-a,obrazlažući potpuni nestanak te organizacije u dobojskoj regiji.

Republika Srpska 20.11.2013 | 23:21 "Partija demokratskog progresa se osipa zato što je velika stranka", izjavio je nedavno jedan visoki funkcioner PDP-a,obrazlažući potpuni nestanak te organizacije u dobojskoj regiji.Njegova izjava, ako ste dobronamjerni, može se shvatiti kao jako jako loš vic, ali ako ste objektivni jedino je možete razumjeti kao potpuno sljepilo i apsolutni nedostatak bilo kakve suvisle ideje unutar te političke organizacije, koja je u natpolovičnoj mjeri devastirana. Uz to se postavlja i pitanje da li su u PDP-u zaista do te mjere izgubili kompas i osjećaj za realnost, da su ubijeđeni da mogu na navedeni način komunicirati sa građanima, pokušavajući im objasniti da im ni vid ni sluh ni okus ni miris nisu u funkciji. A bilo koje od tih čula, kada ga usmjerite u pravcu te stranke, snažno opominje da je PDP na nizbrdici i da taj pad svakim danom dobija na akceleraciji. Istina, PDP je imao sve šanse da postane velika stranka, ali nijednu od njih nisu iskoristili. Vođstvo partije svjesno je to uradilo kako bi sačuvali sopstveni komoditet, zadovoljavajući se pozicijom "jezička na vagi", od koje trenutno nije ostao ni izraubovani kantar. Sljedeća paralela sve govori. Partija Demokratskog progresa osnovana je 1999. i godinu nakon toga, na izborima održanim 2000., imala je 11 poslanika. I Savez nezavisnih socijaldemokrata tada je imao 11 poslanika. PDP nikada nije ponovio taj rezultat, a deset godina kasnije, na izborima 2010., PDP je osvojio sedam mandata, a SNSD čak 38. Dok je SNSD rapidno rastao, PDP se galopirajući osipao. I danas, kada SNSD bilježi pad rejtinga, u PDP-u nisu u stanju to da iskoriste, te dodatno tonu. Kada ad hok pročešljate mrežu, lako sagledate ko je sve proteklih godina napustio PDP, ko se sve  "osuo", zaključite da je pravo čudo da uopšte i postoje. Dragan Mikerević, Dragan Šolaja, Stevo Pašalić, Petar Kunić, Milenko Vračar, Stevan Stević, Džerard Selman, Boško Tomić, Rajko Latinović, Rodoljub Trkulja, Simeun Vilendačić, Biljana Marić, Dragomir Jovičić, Marin Kvaternik, Branko Krsmanović. samo su neka od imena (premijera/ministara/zamjenika, pomoćnika ministara) koji su napustili PDP, ili su u toj stranci marginalizovani. Nestao je čak i Slaven Pekić, koji se pronašao u višemilionskom biznisu sa naftom i ko zna još kojim derivatima. U PDP- u i oko njega nisu više ni Nada Đaković, Miro Jurišić, Nada Babić, Milovan Borojević, Veselin Poljašević, Nevenka Trifković, Dušan Stokić, Željko Bilbija, Stojan Todorović, Petar Dragičević, Gavrilo Antonić, Milenko Antešević, Savo Mirković, Radenko Đurica, Nikola Špirić, Vitomir Tomić, Mladen Zarić, Milojko Grujičić, Goran Milojević., koji su u ime te stranke obavljali poslaničke i delegatske funkcije. Iz PDP-a je nestao i veliki broj funkcionera (direktorskog statusa), a među njima su Zoran Mastilo, Anto Gajić, Savo Mirković, Željko Jungić, Božo Janačković, Milica Bisić, Ljubo Macanović, Stojko Blagojević, Milovan Blagojević, Željko Janjetović, Zdravko Todorović. Važno je napomenuti da uz PDP odavno nije ni Damir Miljević, jedan od osnivača stranke i brojni brojni drugi. Moglo bi se konstatovati da je PDP stranka koja ima mnogo više bivših članova nego sadašnjih. Od osnivača su "osipanje" jedino "preživjeli" Branko Dokić i Zoran Đerić. Danas PDP-on, uz Mladena Ivanića, gospodare Branislav Borenović, Igor Crnadak, Velimir Sakan, Aleksandar Golijanin, Vinko Radovanović, Dijana Čekić, Zoran Tešanović, Veljko Stupar, Milan Švraka. Na političkoj pijaci RS, osim Ivanićeve, njihova vrijednost je nevelika, mizerna čak. Ne treba zaboraviti ni Slavka Vučurevića, gradonačelnika Trebinja, koji je nakon izborne pobjede postao kao i oni protiv kojih se navodno borio. Kada se sagledaju sve velike seobe iz PDP-a, jasno je da je ta stranka i intelektualno i kadrovski teško osakaćena, zbog čega se nalazi u teškom škripcu i zbog čega je njena budućnost bezizgledna. Kada se zna čime se danas bavi PDP, tada se utisak bezizglednosti te opcije pojača do gigantskih razmjera. PDP se sada iscrpljuje sukobima Vinka Radovanovića i Zorana Tešanovića, koji na političkoj berzi imaju oznaku-bez težine; ratovima Veljka Stupara i Zorana Tešanovića, gdje je prvi potpuno "počistio" drugoga u Istočnom Novom Sarajevu, ali i da nije, tamo je ta stranka završila karijeru. Potpuno je irelevantno ko će pobijediti u tom ličnom sukobu, jer Dobojski sindrom stigao je odavno među PDP-ovce u istočnom dijelu RS. PDP ne nudi ništa konkretno sem šuplje, ovještale, političke priče koju mrmlja Borenović ili, pak, lažnog radikalizma kojeg promoviše Crnadak. I iza jednog i drugog "stava" je potpuna praznina. Višegodišnji unutarstranački nerad, javašluk i ranije preveliko uživanje pozicije "jezička na vagi", potpuno su otupili tu stranku i doveli je u situaciju da se isključivo bavi sama sobom, a i to čine mlako i bezvoljno. Nema tu krvi ni kada kost potpuno rasiječeš. PDP, ovakav kakav jeste, niti je opozicija niti alternativa. (Osim ako se lični hedonizam može podvesti pod ove kategorije). Sva ova dešavanja uslovila su prestrojavanje u ostalim opozicionim strankama, posebno u SDS-u, gdje se sve više razmišlja o tome da Mladen Ivanić ne bude kandidat za člana Predsjedništva BiH. Unutar SDS-a postoji vrlo velika i čvrsta grupacija koja ne želi ni da čuje za njegovu nominaciju za tu poziciju i ističu da tu bitku treba da bije neko od mlađih kadrova najjače opozicione partije. Nije mali broj ni onih koji se, na tragu poteza Aleksandra Vučića, zalažu da kandidat opozicije za člana Predsjedništva BiH bude nestranačka ličnost. Ovi zahtjevi dobili su posebno na intenzitetu nakon saznanja da PDP za sebe, u raspodjeli kolača nakon idućih izbora, traži ponovo mjesto u Domu naroda parlamenta BiH. To se doživljava kao ziheraški potez samog Ivanića, koji bi sebe smjestio u taj Dom, ukoliko bi izgubio predsjedničku trku. Ono što je po Ivanića opasnije jeste činjenica da je taj PDP-ov balon shvaćen kao nevjerica da uopšte može dobiti izbore, pod uslovom da bude kandidovan za člana Predsjedništva BiH. Nakon svega jasno je da u PDP-u još nisu shvatili da idući izbori ne znače nikako pokušaj promjene vlasti, kako bi se nekoliko njihovih funkcionera smjestilo na udobne pozicije u kojima neće ništa raditi, već da je to bitka za nadu da se i na ovom prostoru može otpočeti obračun sa kriminalom i korupcijom, koji su postali obrazac ponašanja i djelovanja vlastodržaca. https://www.slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/11/pdp-stranka-sampion-po-broju-onih-koji.html