Lagumdžijina sumnjiva lica

Pred treću rundu dijaloga na visokom nivou između BiH i EU, kako se zvanično zove sutrašnji jednodnevni izlet bh.

Republika Srpska 29.09.2013 | 19:40 Pred treću rundu dijaloga na visokom nivou između BiH i EU, kako se zvanično zove sutrašnji jednodnevni izlet bh. političara u Brisel, jedan od ovdašnjih lidera otkrio je dugo čuvanu tajnu o uzrocima zastoja ove države na svim poljima."Prepustiti sve nama samima, riskantno je", izjavio je Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP BiH. Kako nas ne bi dalje izlagali još većim rizicima, kaže Lagumdžija da će od EU na "istorijskom" sastanku 1. oktobra zatražiti da se više angažuje da bi politički faktori u BiH, četiri godine nakon donošenja, konačno proveli presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. To što država, koju su tužili njen Rom Dervo Sejdić i Jevrej Jakob Finci, do sada nije izmijenila svoj Ustav pa omogućila da u Predsjedništvo i Dom naroda bh. parlamenta mogu biti birani i pripadnici nacionalnih manjina, kriva je Evropska unija. Očigledno, nije dobro procijenila rizike. Jer da jeste, sama bi još prije više od tri godine napisala amandmane na Ustav BiH, koje bi dizanjem ručica u parlamentu potvrdili njeni izabrani političari. Ali, ne može više ovako, jer smo mi kao opredijeljeni da "iz dejtonske pređemo u briselsku fazu", što znači da za državu treba da počnu odgovarati i njome upravljati domaći ljudi i izabrani i dobro plaćeni za to. Za integrisanje BiH u Evropsku uniju opredijeljene su, bar tako tvrde, sve političke stranke u zemlji. Šta zaista njihove vođe misle dok se zaklinju u eurointegracije, može se naslutiti iz činjenice da nam još nije stupio na snagu davno potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ili iz činjenice da još nismo uradili domaću zadaću malo novijeg datuma zvanu "Sejdić i Finci". U paketu sa ovim uslovom za dalji napredak ka EU je i takozvani mehanizam koordinacije, ali naši evropski opredijeljeni političari još nisu dogovorili na koji način će unutar zemlje donositi odluke o pitanjima vezanim za pridruživanje Uniji. "Od nas sedam koji idemo u Brisel, sumnjičav sam na barem trojicu da ih interesuje da nema dogovora da bi mogli dalje mobilizovati narod", rekao je Lagumdžija. Lider SDP-a, sasvim sigurno, ovom izjavom nije htio aludirati na "Sumnjivo lice", poučno djelo Branislava Nušića, u kojem se nesposobna i korumpirana vlast baca u potragu za sumnjivim licem. Pa još otkrije da je traženi sumnjivac ni manje ni više nego budući zet odvažnog organizatora potrage. Ne, Lagumdžija nije aludirao na potencijalne krivce u svojim redovima. Iz prostog razloga što je cijeli SDP jedini konstruktivan u pričama "mehanizam koordinacije" i "Sejdić i Finci". Jednako je konstruktivna uloga i ostalih stranaka i njihovih vođa. Ako sumnjate, poslušajte izjave najodgovornijih iz SDA, SNSD-a, dva HDZ-a, SBB-a i SDS-a. EU nije dobro procijenila rizike. Jer da jeste, sama bi još prije više od tri godine napisala amandmane na Ustav BiH, koje bi dizanjem ručica u parlamentu potvrdili njeni izabrani političari Svi redom "daju doprinos u nastojanju za pronalaskom rješenja" i "stoje na stanovištu" kako je ova godina ključna za napredak BiH u evropskim integracijama. Dok oni stoje na stanovištu, država im na putu ka članstvu u Evropsku uniju stoji kao ukopana. I ko je u sedmorki kriv za to? Samo trojica, kako Lagumdžija reče, samo jedan ili možda svi? Poslužimo se Lagumdžijinim kriterijem kojim je došao do svoja tri sumnjiva lica. Ko se u sedmorki (ne samo u slučajevima "Sejdić i Finci" i mehanizam koordinacije) služi produbljivanjem političke agonije kako bi mogao što više zbiti redove svojih glasača? Radi li to Milorad Dodik ili Mladen Bosić? Dragan Čović ili Martin Raguž? Sulejman Tihić ili Lagumdžija ili Fahrudin Radončić? Bez previše muke i analize, najlakše je odgovoriti na pitanje ko se od njih sedam, bar s vremena na vrijeme, ne služi ovim receptom? Takvog nema. Na njihovu sreću i na žalost onih koji od izbornih pobjednika očekuju i nešto više od stalne borbe za vlastite transakcijske račune ili nove birače. Upravo je borba za što bolju startnu poziciju pred iduće izbore jedan od ključnih razloga za obnavljanje ljubavi između Čovića i Tihića, ali i za Lagumdžijino nezadovoljstvo svime što SDA i HDZ BiH ponude kao svoj dogovor. Nije lider HDZ BiH naprasno zamrzio Zlatka, a zavolio Sulejmana, nego se vodi padom političkog rejtinga SDP pa je bolje na vrijeme približiti se bošnjačkoj stranci, kojoj, navodno, raste podrška u biračkom tijelu. I nije Lagumdžiji toliko odvratan model za "Sejdić i Finci" koji ponudiše SDA i HDZ BiH koliko mu se gadi činjenica da sam nije bio dio nekog projekta ili njegov autor. Kad već nije bio u poziciji da sa Čovićem napravi pomiriteljski model, koji bi zadovoljio apetite najjačih hrvatskih partija, a formalno kategoriju "ostalih" približio Predsjedništvu i Domu naroda, najkorisnije mu je mobilizirati svoj narod, tačnije građane, tvrdnjom da ovi dijele BiH, a da to SDP neće nikad dozvoliti. Što bolji izborni plasman u oktobru 2014. godine je sve što ih zanima. I šestorku i sedmorku. Ili su ubijeđeni da će im EU priznati rezultate tih izbora čak i ako ih održe u skladu s važećim diskriminirajućim Ustavom BiH ili računaju na, za sebe sretnu činjenicu, da će se, zbog vlastitih izbora, dogodine evropske institucije baviti isključivo sobom.