"Markale" sirijskog rata?

Ugledni izraelsko-američki analitičar i publicista Jozef Bodanski objavio je analizu pod nazivom "Da li bi hemijski napad u Guti mogao da bude 'Markale' sirijskog rata", u kojoj pojašnjava razloge izvođenja "folsfleg" operacija s ciljem izazivanja vojnih intervencija zapadnih zemalja.

Republika Srpska 24.08.2013 | 14:25 Ugledni izraelsko-američki analitičar i publicista Jozef Bodanski objavio je analizu pod nazivom "Da li bi hemijski napad u Guti mogao da bude 'Markale' sirijskog rata", u kojoj pojašnjava razloge izvođenja "folsfleg" operacija s ciljem izazivanja vojnih intervencija zapadnih zemalja.On je napomenuo da su u avgustu 1995. godine zapadne vlade, a posebno tadašnji predsjednik SAD Bil Klinton bili u velikom "procjepu", jer su pregovori sa Srbima dobro napredovali pošto je bivši predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević iskazao fleksibilnost bez presedana i prihvatio praktično sve zahtjeve koje mu je Zapad iznio. "Zbog toga, postalo je politički i pravno nemoguće da Zapad, predvođen SAD, pokrene vojnu intervenciju NATO-a koju je Klinton obećao Aliji Izetbegoviću kako bi rat bio okončan u korist muslimana". "Onda je 28. avgusta 1995. godine javljeno da sve ukazuje na to da je minobacačka granata pogodila pijacu Markale u Sarajevu", podsjeća Bodanski. On navodi da je tadašnji komandant mirovnih snaga UN u Sarajevu, ruski pukovnik Andrej Demurenko odmah sa timom Unprofora otišao na minobacačke položaje Vojske Republike Srpske /VRS/ i procijenio da nijedno od oružja nije moglo biti upotrijebljeno za ispaljenje, te da je VRS pogrešno optužena za napad na Markale. "Ipak, tobože kao odgovor na masakr, NATO je pokrenuo bombardovanje snaga VRS, i ubrzo je to donijelo prevagu u korist muslimana", napominje Bodanski. Bodanski je podsjetio i da je 31. avgusta 1995. godine tadašnji urednik magazina "Nuvel Obzervator" Žan Danijel napisao članak "Bez laži o BiH". U tom članku, Žan Danijel je opisao razgovor sa tadašnjim francuskim premijerom Eduardom Baladirom o intervenciji NATO-a i motivima. "Da li su muslimani izvršili masakr nad sopstvenim narodom", upitao je Danijel. "Da", bez oklijevanja je potvrdio Baladir, "ali su bar primorali NATO da interveniše". Osamnaest godina poslije, 21. avgusta 2013, izvršen je hemijski napad u predgrađu Damaska i, prema mišljenju Bodanskog, to bi moglo postati "Markale' sirijskog rata". "Sirijska opozicija saopštila je da je 21. avgusta izvršen masovni hemijski napad u Guti, od kojeg je navodno poginulo 1.300 osoba, uključujući više stotina djece". "Kao i u prethodnim napadima za koje je okrivljivana administracija sirijskog predsjednika Bašara al Asada, napadači su upotrijebili nervni gas sarin". "Odmah nakon toga, sirijska opozicija preplavila je zapadne medije fotografijama poginulih, bez ključnog dokaza o napadu i počiniocima", podsjeća Bodanski. Dodaje da je, u kontekstu obnovljenih poziva za uvođenje zone zabranjenog leta, opozicija tvrdila i da je hemijski napad bio dio masovnog bombardovanja iz vazduha sirijskih vazduhoplovnih snaga. "Međutim, na fotografijama opozicije nisu prikazane žrtve koje imaju rane od gelera, što je karakteristično za bombardovanje iz vazduha." "Uporna negiranja sirijske vlade o bilo kakvoj umiješanosti u napad Zapad je uglavnom negirao", navodi Bodanski i dodaje da delegaciji tima stručnjaka UN i stranim diplomatama opozicija ne dozvoljava da posjete mjesto napada zbog "straha za njihovu bezbjednost". Bodanski je ocijenio i da je veoma značajan kontekst napada, posebno zbog činjenice da je u naselju Guta 19. avgusta više od 50 lokalnih opozicionih boraca i njihovih lidera "položilo oružje" i prešlo na stranu vladinih snaga. "Nekolicina lokalnih lidera koji su povezivani sa opozicijom pojavili su se na sirijskoj televiziji, gdje su osudili džihadiste i njihove zločine nad lokalnim stanovništvom i naglasili da je Asadova administracija istinski zaštitnik naroda i njihovog interesa", naveo je Bodanski. On je naglasio i da se nekoliko desetina bivših pobunjenika pridružilo sirijskim vladinim snagama, te da je zbog svega toga posljednje što bi Asadova administracija učinila zločin u oblasti Gute, gdje je lokalno stanovništvo masovno promijenilo stranu. "Za opoziciju, osveta zbog slične izdaje i zastrašivanje drugih potencijalnih izdajnika postala je potreba." "Čak šta više, zbog neuspjeha marša na Daru i Damask postoji hitna potreba da opozicija izazove zapadnu vojnu intervenciju prije nego što oružana pobuna u potpunosti propadne i Asad odnese pobjedu", ocijenio je Bodanski. On je dodao da je, uprkos tome što je u Vašingtonu sve veće protivljenje vojnoj interenciji u Siriji, "unutrašnji krug" predsjednika SAD Baraka Obame iznio jasan stav da su posvećeni "humanitarnom intervencionizmu" kakav je bio u BiH, na Kosovu i u Libiji. "U nedostatku legitimnih nacionalnih interesa, intervencija predvođena SAD mora biti zasnovana na humanitarnim razlozima poput odmazde za zločine i hemijske napade", zaključio je Bodanski.