BiH: Tenderom do milionske pljačke (VIDEO)

22.08.2013 | 23:03

Nevladin sektor, ali i kacelarije za reviziju godinama upozoravaju da su javne nabavke u BiH oblast u kojoj je stepen korupcije među najvećim, no nema političke volje da se ova oblast dovede u red i usvoji zakon koji bi spriječio malverzacije. Prema podacima Udruženja građana Tender, BiH zbog netransparentnih javnih nabavki gubi godišnje od 350 do 500 miliona eura. "Najveća korupcija i najveći problemi su u velikim ugovornim organima. To su npr. Elektroprivreda, zadravstvo, znači veliki klinički centri. Oni rukuju s ogromnim sredstvima. Mi smo u jednom kliničkom centru našli da je za godinu dana provedeno 385 direktnih sporazuma. To znači svaki dan je išao jedan i više sporazum. I tu su cijene bile i do 150 posto veće nego cijene te robe na tržištu", kaže za Radio Slobodna Evropa /RSE/ Rajko Kecman iz ovog udruženja. Kecman navodi da je najveći problem netransparentnost sklapanja ugovora o nabavci, što se radi u gotovo 80 posto slučajeva: „Ako ugovorni organ provede otvoreni postupak i poništi ga iz razloga što ne može da obezbijedi tri kvalitetne ponude, on ga tad provodi konkurentskim zahtjevom bez objave. Kad mi uporedimo cijene koje su ponuđači dali u otvorenom postupku koji je poništen i u novome, konkurentskom koji nije javno objavljen, tu se cijene dižu kad idu tako na crno i do 60 posto, a negdje čak i do 200 posto. Što će reći da od četiri milijarde, koliko se godišnje troši u javnim nabavkama BiH, najmanje milijarda završava u džepovima pojedinaca iz ugovornih organa i ponuđača koji su skloni korupciji. Nažalost, zakon i drugostepeni organ dozvoljavaju i omogućuju takav neodgovoran odnos", napominje Kecman.   No, u Agenciji za javne nabavke BiH, koja nagleda primjenu Zakona o javnim nabavkama i predlaže izmjene tog zakon, kažu da su podaci netačni. Direktor Agencije Đinita Fočo objašnjava za RSE da po zakonu nabavka energenata ne ide preko tendera: „Ja odgovorno tvrdim da je taj procenat paušalno određen. Kada govorimo o pregovaračkom postupku bez objave obavještenja, prema našim izvještajima on se kreće negdje oko 48 posto. Ali se zaboravlja da u taj procenat ulazi i nabavka struje, vode, komunalnih usluga, dakle svega onoga što predstavlja monopol i što ne postoji mogućnost izbora., tako da prema procjenama Agencije za javne nabavke, procenat tih pregovaračkih bez objave obavještenja nije veći od 25 posto", kaže Fočo.   Fočo objašnjava da je princip rada Agencije da pregleda sklopljene ugovore i ukoliko utvrdi nepravilnosti, na njih ukaže. No, Agencija ima savjetodavnu ulogu i nema mehanizme da sankcioniše one koji se ogluše o savjete. Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala BiH kaže zs RSE da bi Zakon o javnim nabavkama svakako trebalo popraviti, no problem je što se ni sadašnji ne primjenjuje do kraja: „Kada gledamo načine na koje se to radi, to je cjepkanje ugovora na manje iznose, prilagođavanje za unaprijed poznatog dobavljača. To su prakse koje se pojavljuju. I famozno postojanje aneksa, gdje se naknadnim aneksom kada se odabere dobavljač izmijeni potpuno suština ugovora, obično se poveća cijena, obično se prolongira rok za koji ugovor treba da se ispoštuje – i to predstavlja osnovne načine na koje se izbjegava primjena Zakona o javnim nabavkama. ", navodi za RSE Blagovčanin. Agencija za javne nabavke sačinila je prijedlog novog zakona o javnim nabavkama, ali je zakočen u parlamentarnoj proceduri, te treba proći određeni period da se zakon ponovo razmatra. Do tada vlast u BiH ima odriješene ruke da postojeće rupe u zakonu zloupotrebljava i pribavlja materijalnu korist od svakog raspisanog tendera, bez odgovornosti i straha od sankcija. [jwplayer config="Out-of-the-Box_copy" mediaid="46021"]