Cijene hrane u BiH previsoke

Neshvatljivo je kako je hrana kod nas toliko skupa imajući u vidu standard i mjesečna primanja radnika.

Republika Srpska 17.07.2013 | 10:45 Neshvatljivo je kako je hrana kod nas toliko skupa imajući u vidu standard i mjesečna primanja radnika. Prosječna bh porodica poslije svakog odlaska u sedmičnu nabavku hrane ostane u šoku. Neshvatljivo je kako je hrana kod nas toliko skupa imajući u vidu standard i mjesečna primanja radnika. Prema istraživanjima BiH je najsiromašnija zemlja u Evropi, broj nezaposlenih se približava broju zaposlenih, penzioneri i mnogi radnici preživljavaju na minimalcu, ali bez obzira na to građani za hranu i bezalkoholna pića izdvajaju više nego u mnogi zemljama koje su članice Evropske Unije. Prema posljednjim statističkim podacima ukupan broj nezaposlenih u BiH je iznosio 547.300 osoba, što je za dva procenta više nego u istom razdoblju prošle godine, a stopa nezaposlenosti u BiH iznosi 44,5 odsto, što je daleko najviše u Evropi. Samo za godinu dana 10.946 građana je ostalo bez posla i izvora egzistencije, a najviše se smanjio broj zaposlenih u privatnom sektoru. Najveći broj otpuštenih radnika je u građevinarstvu, rudarstvu i prerađivačkoj industriji. U situaciji kada je broj zaposlenih i nezaposlenih skoro izjednačen cijene hrane u BiH iznose 76 odsto prosjeka u Evropskoj uniji, a da se one sve više približavaju evropskim pokazuje i podatak da je hrana kod nas čak i skuplja nego u pojedinim članicama EU. Prema podacima Evropskog statističkog zavoda Eurostata, građani BiH za hranu i bezalkoholna pića prošle godine trebali su izdvojiti 76 odsto prosjeka EU, isto kao i građani Crne Gore, a više nego stanovnici Srbije i Makedonije. Koliko je život u BiH skup najbolje pokazuje podatak da su cijene hrane i bezalkoholnog pića više nego u Poljskoj, Rumuniji i Bugarskoj koje su članice EU. Gledano pojedinačno, cijene hljeba i žitarica u BiH iznose 73 odsto prosjeka EU, mesa 69 odsto, dok cijene mlijeka, sira i jaja iznose 78 odsto prosjeka EU. Kilogram mrkve u našim prodavnicama dvostruko je skuplji nego u Briselu, a cijena jaja (10 komada) za 40 feninga je viša nego u Rimu. Podsjetimo da je sindikalna majska potrošačka korpa iznosila 1.809 KM, a prosječna majska neto plata od 796 KM pokrivala ju je sa svega 44 odsto, saopšteno je nedavno iz Saveza sindikata Republike Srpske. Porodice u Srpskoj u maju su morale za kupovinu prehrambenih proizvoda da izdvoje 705 KM, za stanovanje i komunalne usluge 510 KM, za prevoz 195 KM, odijevanje 138 KM, tekuće održavanje domaćinstva 104 KM, obrazovanje 80 KM, te higijenu i zdravstenu njegu 56 KM. BIH NAJSIROMAŠNIJA ZEMLJA U EVROPI Pored svega spomenutog, napomenimo da je BiH, prema istraživanju Eurostata, i najsiromašnija zemlja u Evropi. Istraživanje se odnosilo na visinu Bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku i uključivalo je standard kupovne moći stanovništva jedne zemlje. Od zemalja regiona, poslije BiH najniži BDP po stanovniku, prema standardu kupovne moći, ima Albanija čiji BDP je 30 posto od evropskog prosjeka ili 70 posto ispod evropskog prosjeka. Poslije Albanije slijede Srbija i Makedonija čiji BDP iznosi 35 posto evropskog prosjeka. Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednika i mljekara RS rekao je da je kod nas hrana izuzetno skupa, a kad bismo pogledali kvalitet te hrane došli bismo do spoznaje da je hrana koju mi kupujemo daleko skuplja u odnosu na čitavu Evropu. „Svi uvoznici nastoje da ugase i unište domaću proizvodnju, a onda nekontrolisano dižu cijene uvozne hrane, jer nemaju domaću kao konkurentnu. U svim segmentima, izuzev mljekarstva, to dolazi do izražaja. Domaći kupci su nezainteresovani za kupovinu domaćih proizvoda. Uzmite na primjer Tursku - građani Turske koji žive u Njemačkoj nabavku obavljaju u turskim prodavnicima gdje kupuju turske proizvode. A kod nas dolazi do izražaja malograđanština i stav da je sve što je iz uvoza bolje od domaćih proizvoda. Neki građani žele da pokažu nivo svog življenja kupujući uvoznu hranu jer je ona kao bolja od naše hrane iako je ta, uvozna hrana, uglavnom smeće u Evropi“, rekao je za BUKU Usorac. Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS rekao je da se roba u prodavnicama naplaćuje sa velikom maržom, dok je sama marža i njena visina nekontrolisana. „Marža na osnovnim artiklima propisana je na 8 ili 10 odsto od cijene artikla, a na nekim mjestima ona se obračunava sa 20 ili čak 30 odsto. U ovoj oblasti nema kontrole i oni koji bi trebali kontrolišu to ne rade. Kontrole roba koja se nalazi na tržnicama ili prodavnicama uopšte se ne čini, pa smo u situaciji da jedan proizvod plaćamo mnogo više od njegove realne cijene. Osnovni razlog zašto su nam cijene ovako visoke jeste taj što RS i njene institucije rade sve lošije“, rekao je Rakulj za BUKU. Istakao je da penzioner iz RS sa minimalnom penzijom za jedan dan može da kupi jedan kruh i jedan litar mlijeka, jer više nema. „Penzioner koji ima malo veću penzijicu može još da plati neku komunalnu obavezu i samo 30 odsto naših korisnika može da kaže da živi od svoje penzije, i to skromno da živi, jer ni oni sa svojim mjesečnim primanjima nemaju prostora za kulturne potrebe, za štampu, odmor ili rekreaciju. I ta trećina penzionera ima samo za podmirivanje biloških potreba“, kazao je Rakulj i dodao da se u BiH više troši na neprofitne službe države i entiteta nego igdje u Evropi. Rakulj kaže da zbog previsokih izdvajanja za javne službe kod nas nema dovoljno sredstava za radnike realnog sektora, penzionere ili socijalne slojeve društva. PENZIONERI I RADNICI „PRAVI EKONOMISTI“ Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS rekao je da se kod nas prate evropski trendovi kada su u pitanju cijene hrane, ali kad su u pitanju primanja radnika taj trend se zaboravlja. “To naravno nije dobro i trebalo bi se voditi računa o standardu svih građana. Država bi u ovakvoj situaciji morala intervenisati, bar kada su u pitanju životne namirnice. U našim uslovima radnici i penzioneri su bolji ekonomisti od onih koji predaju po fakultetima. Oni ekonomišu sa mizernim i malim primanjima, ali ipak preživljavaju. A kako preživljavaju to jedino znaju ti ljudi koji jedva spajaju kraj sa krajem”, rekao je Belenzada za BUKU. Napomenuo je da država i republika u ovoj situaciji moraju intervenisati i regulisati taj dio oko cijena namirnica, jer, prema Belenzadinim riječima, prihvatili smo po teoriji tržišnu privredu, a privrede koja je zastupljena kod nas je takva da je nema nigdje u svijetu. Banjalučanka koja nas je zamolila da bude anonimna rekla je da ona sa porodicom jedva preživljava iz mjeseca u mjesec. „Naime, naša mjsečna primanja su 700 KM, a za četveročnau porodicu je to premalo. Hrana je zaista skupa za novac koji mi imamo, a svaki odlazak u nabavku košta najmanje 100 KM. Mi kupujemo samo najosnovnije namirnice, a o nekim malo skupljim proizvodima možemo samo maštati. Nadam se da će situacija jednog dana biti bolja, jer sad smo ispod svake granice normalnosti, dok nas svaki odlazak u prodavnicu tjera na očaj“, rekla je za BUKU naša sagovornica. U ambijentu previsokih cijena hrane građani jedva preživljavaju, dok vladajuće institucije ne rade ništa da se situacija dovede u neku normalno stanje. Standard građana je ispod svakog nivoa, a previsoke cijene hrane za većinu građanstva opominju da živimo u zemlji koja ne vodi računa o svojim stanovnicima.