Čime se bave imenjaci poznatih ličnosti?

Nije mala stvar kupiti trešnje od Marka Kraljevića, živjeti u stanu koji je okrečio Branko Ćopić, ili svako jutro u liftu sretati Petra Kočića.

Republika Srpska 15.07.2013 | 23:00 Nije mala stvar kupiti trešnje od Marka Kraljevića, živjeti u stanu koji je okrečio Branko Ćopić, ili svako jutro u liftu sretati Petra Kočića. Imenjaci poznatih političara, glumaca, pisaca, partizanskih i mitskih junaka, koji žive u RS, bave se običnim poslovima, ali im je slavno ime ponekad ipak od koristi. U Srpskoj živi dvadesetak Slobodana Miloševića, među kojima ima poljoprivrednika, majstora, studenata, službenika. Među imenjacima posljednjeg predsjednika SR Jugoslavije je i penzionisani vozač iz Jasenice kod Zvornika. “Godinama sam vozio autobus u Beogradu i policajci su uvijek zagledali moja dokumenta. Jednom su me kod Batajnice uhvatili da vozim 130 na sat, ali me nisu kaznili, kažu, kako da kazne “svog predsjednika”. A drugi put me, bogami, izgrdiše i ispsovaše, jer sam “upropastio državu” - kaže Slobodan. Autobus vozi i Mile Dodik, privatni prevoznik iz Međeđe kod Kozarske Dubice. Kad neko u njegovom autobusu zapodjene priču o politici, Mile uvijek sve okrene na šalu, jer mu je tako, kaže, zgodnije. “Volio bih da predsjednika Dodika jednom povezem u svom autobusu, pa nek se priča o tome”, kaže Mile. Slobodan Milošević (70) iz Zvornika sedamdesetih je radio pri kabinetu predsjednika Tita, gde je vozio mini furgon za dostavu hrane. “Jednom su na ekonomiji Belje zaklali prase, jer je Tito poželio da jede praseće srce za doručak. Odmah su svinjče rasporili, izvadili srce i spakovali ga u specijalni kofer da ga hitno odvezem u Užičku 15. Kasnije su oficiri iz Maršalata došli da uzmu i prase, ali mesari su već pokupili meso i odnijeli ga kući. Zbog te krađe izbio je veliki skandal”, sjeća se Milošević. U Ribniku se već odavno priča o “Titinoj birtiji”, u kojoj su se, do prije desetak godina, mještani okupljali uz hladno pivo i domaću ljutu. Tito Todorović (60) je sve do penzije držao kafanu u Donjem Ribniku, a danas živi u obližnjem selu Previja. “Ime je dobio po maršalu Titu, jest malo neobično, ali on ga se nikad nije odrekao”, kaže Titova supruga. Dok je Tito rijetko ime, Sava Kovačevića u RS ima na desetine. Većina njih su ime dobili po legendarnom partizanskom heroju, po kome su pedesetih roditelji krstili ne samo sinove, nego i kćeri. “Moj pokojni otac je bio partizan i komandant Sutjeske je bio njegov idol, a pošto se prezivamo Kovačević, meni je dao ime Sava – kaže gospođa Sava Kovačević, penzionerka iz Prijedora. U RS je često i ime Mladen Stojanović. Među tridesetak imenjaka slavnog doktora sa Kozare ima i novinara, agronoma, preduzetnika … Srpska ima i svog Ljubišu Samardžića i to ne jednog, nego dvojicu. Ljubiša Samardžić (45) iz Zvornika je obućar, a njegov nešto mlađi imenjak iz Karanovca kod Doboja se bavi peradarstvom. Ljubiša peradar kaže da rado gleda filmove slavnog imenjaka, a omiljeni mu je “Bitka na Neretvi”. Iako nosi ime čuvenog pisca i živi u ulici pjesnika Mladena Oljače u Banjaluci, penzionisani moler Branko Ćopić (62) prizanje da ga književnost ne zanima. “Nisam u rodu sa piscem, niti sam po njemu dobio ime, sve je to puka slučajnost - kaže skromni Banjalučanin. Njegov sugrađanin Petar Kočić (55), imenjak kultnog narodnog tribuna sa Zmijanja, radi kao majstor u jednom privatnom preduzeću. Današnje prilike ga, kaže, često podsjete na britke dosetke pisca, po kojem je dobio ime. U Trebinju žive dvojica Marka Kraljevića. Deda Marko (58), izbjeglica iz Mostara, ime je dobio po junaku iz epskih pjesama, a njegov dvogodišnji unuk po dedi. Dok je bio u snazi stariji Marko je bio hrabar i okretan, mada mu alat nije bio topuz, nego kantar. “Prodavao je voće i povrće, a zbog upečatljivog imena je imao dosta stalnih mušterija. Često su ga, baš zato što se zove Kraljević Marko, puštali preko reda na granici i dobronamjerno se šalili na njegov račun”, priča Markova kćerka Miljana. Darko Šarić (42), poljoprivrednik iz Miljevine, nije imao problema zato što je imenjak narko bosa sa Interpolove potjernice. Intrigantno ime ima i Miroslav Mišković (35), ronilac iz Banjaluke, koga u posljednje vrijeme prijatelji zadirkuju pitanjima u stilu: “Otkud ti, zar nisi u zatvoru?” “Interesantno je da moj imenjak, beogradski biznismen, ima vikendicu u mjestu Rosa u Crnoj Gori, gdje mi svake godine ronimo, ali nisam imali prilike da se upoznamo”, priča mladi Banjalučanin.