Trovanje studenata hranom je sramota!

Na sajtu magazine Buka objavljen  je intervju sa Predragom Govedaricom, novoizabranim prvim čovjekom Unije studenata RS.

Republika Srpska 11.07.2013 | 16:06 Na sajtu magazine Buka objavljen  je intervju sa Predragom Govedaricom, novoizabranim prvim čovjekom Unije studenata RS. U tom intervjuu , Govedarica govori o planovima rada Unije, saznajemo šta je razlog izostanka podrške kolega iz Istočnog Sarjeva banjalučkim studentima u njihovim nedavnim protestima. Ekskluzivno, za naš portal Predsjednik Unije je rekao da će od naredne školske godine da se objave imena i prezimena svih korumpirani, nestručni i nepotistički postavljenih asistenata. Prije manje od mjesec dana u Banjaluci su održani studentski protesti. Studenti su primarno tražili poboljšanje životnog/studentskog standarda. I Vlada RS se načelno složila sa njihovim zahtjevima. Međutim, evo ovih dana, dobili su, figurativno rečeno „srednji prst“ od Vlade, koja nije u stanju obezbijediti niti zdravu hranu za studente. Gospodine Govedarica, kakav je Vaš komentar kao prvog čovjeka studentske Unije? Ovo nikako nije smjelo da se desi, jer je ovo direktan udar na život i zdravlje studenata . Moraju se naći odgovorni ljudi za trovanje studenata i mislim da ovo nije ni malo slučajno, pogotovo kada imamo podatak da je 70 uzoraka hrane nestalo. Rekli ste da ovo trovanje hranom nije slučajno. Na šta ste konkretno mislili? U ovom trenutku nemam konkretne argumente, ali mislim da organi MUP-a moraju istražiti šta se to desilo, pa je do studenata došla otrovana hrana. Ja ću upravo zbog ovakvih stvari dolaziti često u Banjaluku, iako sam iz Istočnog Sarajeva, mada je potpredsjednik Unije Borivoje Obradović, koji je iz Banjaluke sa mnom u kontaktima i mi ćemo posjetiti i hospitalizovane studente i upravu studentskog doma „Nikola Tesla“ . Ovo se ne smije više desiti, ovo je jedna sramota. Pričamo stalno o studentskom standardu, o izgradnji domova, a studenti nam se truju u studentskim menzama. Prije dvije sedmice postali ste predsjednik Unije studenata RS. Kakvo ste stanje zatekli u Uniji? Da li ste zadovoljni zatečenim stanjem? Ono što je bio najveći problem je jedna „odvojenost“ kolega iz Banjaluke i kolega iz Istočnog Sarajeva. Riječ je o jednoj vrsti podjele. Ali ja ću nastojati da se to prevaziđe. Svi studenti u RS moraju biti jednaki. Što se tiče ostalog, kolega Dronjak je dobro radio, mi smo sad u procesu preregistracije, ja ću da nastavim njegov posao i kada je riječ o unapređivanju studentskog standarda i kada je riječ o izgradnji smještajnih jedinica . Naravno, poseban akcenat moramo staviti na to da školarine ne smiju da rastu. Evo, prvi problem je razlika u cijeni izrade mastera. Završni rad kod kolega iz Banjaluke je 1000KM, a kod studenata iz Istočnog Sarajeva 500KM. Mislim da cijena mora biti za sve 500KM i da je to realna cijena, jer to nije magistarski rad. Već je upućena inicijativa prema rektoru banjalučkog Univerziteta Stanku Staniću, da spusti cijenu master rada na 500KM. Kažite mi zašto, bar deklarativno, studenti iz Istočnog Sarajeva nisu podržali banjalučke kolege u protestu? Mislim da je osnovni razlog taj što nije bilo dovoljno sinhronizacije. Studenti iz Istočnog Sarajeva su u to vrijeme bili na određenim studentskim takmičenjima i po povratku, jednostavno je zakazala sinhronizacija. Dobro. Da rezimiramo-Da li Vi podržavate zahtjeve banjalučkih studenata koje su oni na protestima uputili prema Vladi RS? Apsolutno! Podržavam banjalučke studente, podržavam izgradnju Četvrtog paviljona, u međuvremenu se desilo masovno trovanje studenata i neko mora za ovo odgovarati. Što se tiče izgradnje studentskog doma u Palama ona je veoma kritična. Recimo na Palama 8 godina ni fening nije uložen, a studenti imaju samo jedan obrok i tako je već godinama. I upravo ćemo u Ministarstrvu imati sastanak sa predstavnicima lokalne vlasti Pala i Istočnog Sarajeva u svrhu dobijanja trajne lokacije. Dakle, niti jedan objekat na Palama i Istočnom Sarajevu nije u vlasništvu studentskog Centra. Objekti se vode na potpuno različitim subjektima. Nekima se na za uopšte ni vlasnik Dotakli ste se Ministartva. Ostali ste pri tome da ministar Goran Mutabdžija ostane na mjestu prvog čovjeka kulture i obrazovanja u RS, iako su banjalučki studenti na protestima tražili njegovu smjenu. Koji su Vaši argumenti za njegov ostanak? Dakle, ministar Mutabdžija je na ovom poslu svega 3 mjeseca. Mislim, čak teoretski, i da je imao na kontu Ministarstva i 100 miliona maraka, one se ne mogu podijeliti i raspodijeliti u administrativnom  smislu za bilo kakva ulaganja. I mi smo rekli da ministar treba da ostane, ali će imati velike zadatke pred sobom. Imaće veliku odgovornost. I mi ćemo ministru dati određeni rok. Poslije toga nećemo imati niti jedan argument da kažemo-Bio je samo 3 mjeseca! Evo, pustićemo da se snađe u svom poslu i Ministarstvu, a onda idemo sa zahtjevima. Dakle, svako treba imati određeno vrijeme, ali, boga mi, biće konkretni zahtijevi pred ministrom od koga očekujemo da ispuni iste. Ukoliko se svi pobrojani zahtjevi ne realizuju, krajnja konsekvenca je okupljanje studenata na protestima! Podsjetiću Vas da je gospodin Dodik, odmah po izbijanju protesta u Banjaluci, raspisao tender za izgradnju Četvrtog paviljona .Da li Vi to računate, kao neku „gotovu stvar“ ili je to tek najava za nešto što treba da se uradi? Čini mi se da se poslije tog tendera ništa nije desilo. Pitam Vas sve ovo iz razloga da se ne desi neki tzv. nominalni dogovor, zaključak, konsenzus, poslije koga se u realnosti ništa ne realizuje. Zaista nisam upućen šta se poslije raspisivanja tendera dalje dešavalo, ali ću zadužiti kolegu Borivoja Obradovića da se pozabavi ovim pitanjem. Jer, ni ja ne znam da se osim raspisivanja tendera desilo nešto konkretno. Da pređemo na temu nepotizma i korupcije. Pored silnih priča o korupcioji na univerzitetima, o nepotizmu, o svakoj mogućoj vrsti prevara i obmana, niti jedna jedina osoba nije procesuirana, a kamo li kažnjena. Kako gledate na sve ovo? Govrim i o studentima i o asistentima, i o profesorima o čitavom jednom koruptivnom lancu. Ko su ljudi koji treba da pokrenu rješavanje svih tih silnih afera? Korupcije ima. Nepotizma ima. Na nekim fakultetima mogu se izraditi čitava porodična stabla na osnovu spiska zaposlenih. Moram reći da je moj predhodnik Nikola Dronjak odlično pokrenuo čitav ovaj proces raskrinkavanja tog lanca korupcije i nepotizma . Međutim, kad smo došli do konačnice, niko nije procesuiran, niko nije odgovarao. Mislim da tu ima problema i u pravosuđu i u organima koji se bave istraživanjem i koji sve to gledaju sa neke „posebne tačke“ . Ima li problema i među studentima, koji ne bi da se zamjere profesorima pa ćute? Znate kako, dosta ima straha među studentima od profesora koji se često ponašaju  bahato. Mi zato moramo jačati instituciju studenta-ombudsmana kao i otvaranje besplatnog studentskog telefonskog broja , gdje student-ombudsman ide da rješava problem, a niko ko je prijavio slučaj neće biti izložen bilo kakvom pritisku od strane profesora. Zamislite studenta brucoša koji je imao neku neprijatnost i ona da sad izađe pred redovnog profesora koji ima čitavu dinastiju na fakultetu. Pa  on nikada ne bi završio fakultet. Mi imamo mnogo slučajeva da profesor prodaje svoju knjigu, koju zacijenio od 70-100KM, i da je kupovina iste uslov za potpis. Onda se studenti malo komešaju ... Ali to je ilegalna radnja, koja mora biti kažnjena! Apsolutno! Ali onda na kraju, kad ja kažem-Samo mi trebaju podaci i idemo da reagujemo, studenti se povuku, kao dogovorili su se da neće profesor više, ali svi su kupili njegove knjige! Dakle, studenti moraju promijeniti percepciju. oni ne treba da se plaše. Mi ćemo ići prsa u prsa protiv takvih profesora. Posebna priča su asistenti. Asistenti su kod nas često nedostupni, nema ih u komunikaciji sa profesorima, sa studentima, nekad se izdižu iznad profesora. Gdje ima da asistent sa recimo razredne nastave studentu na par pitanja odgovori sa –Ne znam?! Ja uopšte ne znam kako se primaju ti asistenti. Čast pojedincima, ali ima dosta loših asistenata, a tu se opet nadovezujemo na priču o nepotizmu. Dakle, „neko je nečiji“ pa ću ja onda dovesti svoga sina, svoju kćerku, bez obzira koliko oni poznavali materiju. I ja najavljujem u Uniji žestoku borbu protiv toga! I zato nemojte da se začudite kada krenemo sa imenima i prezimenima od septembra. Dakle, možete zvanično potvrditi da će se od septembra progovoriti o konkretnim ljudima sa imenom i prezimenom? Samo dok počne nastava. Pa ako bude isto ophođenje, kao i do sada prema studentima, znači desi li se da asistent odgađa vježbe i predavanja, a student dođe ,recimo, iz Trebinja na Pale ili čak desi li se da asistent odgodi ispit, a postavlja se pitanje otkuda njemu pravo uopšte da drži ispit, počećemo imenom i prezimenom prozivati te ljude. Pa, gdje to ima u svijetu da asistent drži ispit? Nego neki profesor, koji mu je kum, rođak ili nešto drugo i koji ga je postavio na to mjesto, kaže-Ja sam negdje, a ti 'ajde održi taj ispit. Dakle, garantujem vam da ću u septembru i oktobru ići prema svim medijima sa konkretnim imenima i prezimenima jer nemam šta u životu da izgubim. A, šta je sa profesorima koji, žargonski rečeno, tezgare na nekoliko univerziteta i pet-šest fakulteta? Kakva je zakonska regulativa i da li to Vas kao studentsku Uniju uopšte interesuje? Apsolutno! Takvim radom, prije svega, kvalitet nastave gubi. Profesori predaju na 5 fakulteta, imaju, ja stvarno ne znam kako to može biti, imaju duple radne odnose. I u Srbiji i u Crnoj Gori i u RS. Gdje su prijavljeni i na koliko? Da li su svugdje prijavljeni? Uglavnom, oni svi potpisuju ugovor na osmočasovno, dakle puno radno vrijeme. Postavljamo pitanje ko je od profesora zaista toliko na radnom mjestu? A, to je posao Republičke prosvjetne inspekcije. I ova inspekcija će imati zadatak od Unije da se takav način rada profesora preispita. Ali, hoću da Vas pitam ovo! U puno slučajeva Republička inspekcija nešto konstatuje. Od slučaja da je nemoguće da neko od pedagoga za 7 dana postane bibliotekar, pa nadalje i ništa se ne desi.Svi nešto konstatuju i poslije tih konstatacija se ne desi ništa. Niti je neko procesuiran, niti sankcionisan. Mislim da je sudstvo i tužilaštvo zakazalo. Puno je takvih primjera. Onda se moramo zapitati, kakva je to država. Postoji li vladavina zakona ili nešto drugo. Pa, očekujete li Vi onda neku vrstu podrške od strane Vlade RS i kakva bi to bila podrška? Šta Vama treba da uradi Vlada da bi vi realizovali svoje projekte i izvršili zacrtane ciljeve? Prije svega od Vlade nam treba podrška administartivno-pravne prirode. Naši zahtjevi ne smiju biti samo mrtvo slovo na papiru na kome ćemo mi stati. Treba reaagovati po tim zahtjevima. To je čitav lanac finkcionisanja. Mora se odrediti odgovorna osoba koja će to rješavati. Od konstatacija i zaključaka, a bez konačnog rješenja mi nemamo ništa. Upravo zbog toga ćemo tražiti tematsku sjednicu Vlade jer bez svega toga mi nećemo moći raditi. Ako smo npr. konstatovali da je cijena master studija različita, moramo aktivirati čitav lanac da se sprovede Odluka po kojoj će studentima iz  Banjaluke biti spuštena cijena sa 1000 na 500KM. E, tek smo tada posao uradili. To je samo jedan primjer, a tako će biti i sa svim ostalim primjerima. Na čemu ćete bazirati svoj rad, kao prvog čovjeka Unije? Naravno, cilj mi je poboljšanje studentskog standarda, zaustavljanje rasta cijena školarina, izgradnja studentskih stambenih jedinica, moramo se posvetiti socijalnoj karti studenata, moramo vidjeti kako pomoći najugroženijim studentima, makar u primarnoj nabavci udžbenika. Tu je i međunarodna razmjena i mobilnost studenata, kao i implementacija bolonjske Deklaracije, koja se i ne primjenjuje ovdje kako treba. Mi moramo znati da većina studenata u RS ne žive dobro. Jer svako dijete imućnijeg roditelja studira u inostranstvu, od Beča, Graca, pa do Oksforda. Ovdje je ostao onaj srednji i niži stalež. Mi njima moramo pomoći-od smještaja, do kupovine knjiga. Meni je recimo neprihvatljivo da je neki student bez roditelja ili dijete poginulog borca na samofinasiranju. Kako će se on samofinasirati? To je veliki problem. Ono što je još bitno je povezivanje Unije sa istim i sličnim organizacijama u regionu, kao i publicistički rad Unije. Moramo biti prepoznati. A, tu je , naravno, rad i na poboljšanju zdravstvene i socijalne zaštite studenata. Za kraj, moram Vas pitati da li kod Vas u Uniji postoje politički angažovani pojedinci, članovi partija i ako postoje , kako gledate na to? Po meni to, generalno, nije dobro. Postoje simpatizeri ove ili one političke opcije . Ja ću insistirati da u Skupštini unije i u bilo kom organu Unije ne budu ljudi koji su na izbornim  listama ili koji su bili na listama kao delegirani odbornici, poslanici . Ja ću zaista poslati upit CIK-u da vidimo da li su naši članovi bili nekad negdje delegirani kandidati ispred bilo koje političke stranke. Ne može niko uvoditi bilo koju političku stranku u Uniju studenata i danas biti u Uniji, a juče na izbornoj listi. Ali bilo je takvih slučajeva! Ja trenutno sad znam da ih nema, a ne znam zaista da li ih je bilo u prošlosti. Ako je bilo, to je, po meni, negativna pojava.