Vidovdan - dan srpskih pobjeda i poraza

U istoriji srpskog naroda Vidovdan nosi višestruku simboliku, koji se smatra mitskim datumom.

Republika Srpska 28.06.2013 | 17:53 U istoriji srpskog naroda Vidovdan nosi višestruku simboliku, koji se smatra mitskim datumom. Kosovska legenda dala osnovni pečat narodnom vjerovanju u ovaj praznik tek u 19. vijeku.Da je nadvojvoda Franc Ferdinand 1914. promijenio plan i došao u Sarajevo samo neki dan kasnije, možda bi zadrhtala ruka Gavrila Principa. Opijen simbolikom Vidovdana, kosovskog zavjeta i idejom oslobođenja, atentator, mlad i buntovan, nije imao dileme - povukao je obarač belgijskog "brauninga" i, makar na papiru, preokrenuo tok istorije. Lazarev izbor za nebesko carstvo i ideja žrtve za više vrijednosti učinili su Vidovdan mitskim danom srpskog naroda. Niz dramatičnih događaja koji su se u novijoj prošlosti odigrali 28. juna, od atentata u Sarajevu pa do mnogo očekivanog datuma za pregovore sa EU, samo su ojačali njegovu simboliku ključnog datuma srpske istorije. Zvanično proglašenje kneza Lazara za svetitelja 1892. godine u vidovdanski kult unijelo je crkveni, pravoslavni element, iako se u njemu prepoznaju i tragovi paganske prošlosti, koji su, tihi i prikrivani, opstali do danas. Nauka o Vidovdanu, međutim, kaže sljedeće - kult ovog praznika nastao je zajedno sa kosovskim mitom tek u 19. vijeku, u vrijeme romantizma i buđenja nacija. On je objedinio korpus starih narodnih običaja posvećenih proljeću, kult mrtvih i tek na posljednjem mestu - legendu o bici protiv Turaka. Kao takav poslužio je kao moćno sredstvo u nacionalnom oslobođenju i stvaranju države. Jedan dan - tri svetitelja Srpska pravoslavna crkva 28. juna, po novom kalendaru, obilježava praznik posvećen i Svetom Amosu, starozavjetnom proroku iz osmog vijeka prije naše ere. Prema predanju, ovaj svetitelj bio je zaštitnik kneza Lazara, koji ga je slavio kao krsnu slavu. Vidovdan se često dovodi u vezu sa Svetim Vidom. Prema jednoj teoriji, vjerovanje u slovenskog Svetovida, u prvim vijekovima hrišćanstva zamijenjeno je poštovanjem Svetog Vida (u katoličkom svijetu Svetog Vita). Kosovskim mitom ovaj praznik je zaogrnut tek u 19. vijeku, od kada se proslavlja kao spomen na kneza Lazara i kosovske junake. Da je kosovska komponenta u slavljenu Vidovdana novijeg datuma potvrđuje nam i prof. dr Vesna Marjanović, etnolog iz Etnografskog muzeja u Beogradu. Ona naglašava da je Vidovdan proslavljan u znaku narodnih vjerovanja u kult mrtvih i početak proljećnog životnog ciklusa. Period poslije Vaskrsa bilo je vrijeme poštovanja pokojnika - objašnjava dr Marjanović. - Vidovdan je pripadao nizu ljetnjih praznika (Đurđevdan, Ivanjdan, Trojice), koji je, osim slavljenju novog životnog ciklusa, bio posvećen i dušama umrlih. Na Vidovdan se zato izlazilo na groblja, gdje je iznošena isključivo posna hrana. U pojedinim dijelovima Srbije u vidovdanskim običajima nema ni najmanjeg pomena kosovskog predanja. Sagovornica "Novosti" kaže da je u drugim dijelovima Srbije kult kneza Lazara bio jači, pa se na Vidovdan pali kandilo i spominje legendarna bitka. Treći sloj, po njenim riječima, jeste korpus narodnih vjerovanja vezanih za čarobnjaštvo - vjerovanje u magična svojstva trave vidovčice, umivanje vodom, ali i iznošenje pokućstva kako bi ono bilo viđeno. Iako se često pominje, teško se može naći jača veza današnjeg tumačenja Vidovdana sa kultom slovenskog boga Svetovida. Široka simbolika Vidovdana i njegovo duhovno uporište u podvigu kosovskih junaka, žrtvovanje, pobjedu u porazu i kult izbora između dobra i zla, nemetnuli su kao model vođenja naroda i države. Za profesora Bogoslovskog fakulteta Vladimira Vukašinovića polemika vezane za "nebesku i zemaljsku Srbiju" nesrećna je, nepotrebna i ne vodi nikuda. "Bog i preci" u Etnografskom muzeju Vidovdan i vjerovanja vezana za elemente ovog praznika tema je izložbe koja će 28. juna biti otvorena u Etnografskom muzeju u Beogradu. - Naziv izložbe je "Bog i preci", a osnovna ideja jeste da se na primjeru Vidovdana prikaže kako narod na svoj način tumači svoju hrišćansku pravoslavnu vjeru, ne zanemarujući ni kult predaka - objašnjava Vesna Marjanović, kustos izložbe. Srbija koja nas interesuje ne može da bude ni samo nebeska ni samo zemaljska. Pošto mi nismo vjera u Boga koji je samo na nebesima niti neka ideologija čovjeka koji se baca kamenjem na nebo, nego vjera Bogočovjeka, koji je radi nas postao čovjek, onda je naše opredjeljenje uvijek za nebozemnu Srbiju. Ona zna koje su joj vrijednosti primarne, ali i koja istovremeno postoji u aktuelnom svijetu i vremenu, mjereći ih svojim primarnim vrijednostima i svojim suštinskim opredjeljenjem. Vukašinović kaže da postoje dva pristupa životu i njegovom sadržaju - duhovni i tjelesni. Jedan vidi do granice tijela i tla, dok drugi "dobacuje" i sa one strane zemaljskog i istorijskog - ne samo ka visini, nego i u budućnost. Pogled, kako naglašava profesor, koji se ne plaši oskudnog danas i tužnog sutra. On živi uključujući u svoje postupke mnoga prekosutra i svoju odgovornost za njih. [jwplayer config="Out-of-the-Box_copy" mediaid="37592"]