Arapi kupuju srpsku zemlju u Sarajevu

U Demokratskoj inicijativi Sarajevskih Srba /DISS/ smatraju da povratak u Sarajevski kanton i federalni dio Sarajeva ne samo da nije ostvaren, već su ta područja "najcrnja rupa" kada je riječ o povratku, pogotovo održivom.

Republika Srpska 18.06.2013 | 12:49 U Demokratskoj inicijativi Sarajevskih Srba /DISS/ smatraju da povratak u Sarajevski kanton i federalni dio Sarajeva ne samo da nije ostvaren, već su ta područja "najcrnja rupa" kada je riječ o povratku, pogotovo održivom. "Povratkom se više niko ne bavi. Nema donacija za obnovu i rekonstrukciju. Još je mnogo srpskih kuća koje su razrušene. Čovjek koji vrati imovinu želio bi da se vrati, ali kad dođe - kuća srušena ili nema od čega da živi i šta će - proda je" – pojašnjava izvršni direktor DISS-a Jovan Janjić. Povratak srpske imovine u Sarajevu praćen je - njenom prodajom. On smatra da povratak nije uspio zbog toga što Srbi povratnici u Sarajevo nisu imali podršku ni entiteta, ni BiH, ali ni međunarodne zajednice, odnosno zato što su bili "pastorčad“. Prema njegovim riječima, nemjerljiva predratna srpska imovina - od stanova, kuća, imanja, itd, jer je u vlasništvu Srba u Sarajevu bilo recimo 40 000 stambenih jedinica, prodavana je i prodaje se budzašto. "Bošnjački lobi razradio je sistem kupovine srpske imovine po bagatelnim cijenama, a prisutne su i ucjene. Utvrđene su najniže cijene i ako bi neko i pokušao da plati više, on je u tome spriječen“ – ističe Janjić. Prema njegovim riječima, poseban problem je pojavljivanje Arapa koji kupuju srpsku zemlju, pa su i neki lokalni muslimani počeli da strahuju da će morati da se sele. "A kad se imovina proda, tu je kraj svake priče o povratku. Onaj ko ne proda još i ima neke nade da se vrati, ali nema više takvih, jer ljudi su zbog uslova života ovdje prisiljeni da prodaju i žive gdje im je bolje. Teško je kad neko sam živi u zgradi ili naselju i nema niko drugi iz njegove etničke zajednice, tada imaš osjećaj da ne pripadaš svemu tome“ – ističe Janjić. Prema njegovim riječima, uvijek je bilo više onih koji su odlazili nego onih koji su se vraćali, a samo od završetka procesa povratka više od 50 odsto Srba odselilo se iz Sarajeva?! Oni malobrojni koji su se vratili čine sve da ničim na sebe ne skrenu pažnju, da se "ne zamjere“, "krivo pogledaju“ ili da nešto drugo "nepodobno" urade. "Kad je riječ o bezbjednosti - nema problema, ali ne možemo da zaštitimo imovinu. Najizraženija je sječa šume na srpskim posjedima i tome ne možemo da stanemo u kraj. Tu su i slučajevi pljačke kuća i stanova. Uvijek neko mora ostati u kući ili stanu, jer se prati ako neko ode, odmah se zove na telefon i provjerava ima li nekoga“ – pojašnjava Janjić. A najsvježiji primjer je kada su baku Maricu Vanovac /83/, koja živi na Ilidži, nepoznati napadači pretukli i opljačkali. Nisu pošteđeni ni pravoslavni hramovi i groblja. Nakon što je duži period skrnavljena crkva Preobraženja Gospodnjeg u Pofalićima, u zadnje vrijeme je to hram Svetog Save u Blažuju. Pokušaji paljenja hrama, razbijanje stakala na njemu i ispisivanje neprimjerenih tekstova, jasne su poruke Srbima u Sarajevu šta se u ovom gradu misli o njima i šta im je činiti. Policija profesionalno obavi uviđaj za svaki prijavljeni slučaj, ali počinioci rijetko budu otkriveni, a kada se to i desi, sve se pripisuje maloljetnicima. "Sve što se desi na štetu Srba pripisuje se - maloljetnicima. Kad pišu grafite – maloljetnici. Kad pale crkvu – maloljetnici. Kad sijeku srpsku šumu - maloljetnici. Ako su maloljetnici, što se na odgovornost ne pozivaju roditelji“ – pitaju u DISS-u. Nisu rijetki ni slučajevi uzurpiranja i otimanja srpske imovine. Najčešći slučajevi su da, kada neko kupi srpsku zemlju, prilikom omeđavanja ili ograđivanja zauzme i zemlju komšije Srbina koju nije kupio. "Onda su potrebne godine da se dokaže da je bespravno zauzeta srpska zemlja. U većini ovakvih i sličnih slučajeva opštinska i sudska adminstracija godinama ne čine ništa s jednim ciljem - da oni zastare ili da vlasnik umre, pošto je riječ o uglavnom starijem srpskom stanovništvu“ – pojašnjavaju u DISS-u. Policija profesionalno obavi uviđaj za svaki prijavljeni slučaj, ali počinioci rijetko budu otkriveni, a kada se to i desi, sve se pripisuje maloljetnicima. "Sve što se desi na štetu Srba pripisuje se - maloljetnicima. Kad pišu grafite – maloljetnici. Kad pale crkvu – maloljetnici. Kad sijeku srpsku šumu - maloljetnici. Ako su maloljetnici, što se na odgovornost ne pozivaju roditelji“ – pitaju u DISS-u. Nisu rijetki ni slučajevi uzurpiranja i otimanja srpske imovine. Najčešći slučajevi su da, kada neko kupi srpsku zemlju, prilikom omeđavanja ili ograđivanja zauzme i zemlju komšije Srbina koju nije kupio. "Onda su potrebne godine da se dokaže da je bespravno zauzeta srpska zemlja. U većini ovakvih i sličnih slučajeva opštinska i sudska adminstracija godinama ne čine ništa s jednim ciljem - da oni zastare ili da vlasnik umre, pošto je riječ o uglavnom starijem srpskom stanovništvu“ – pojašnjavaju u DISS-u.