Komentar: Naduravanje!

U momentu pisanja ovog komentara, srijeda 12.

Republika Srpska 12.06.2013 | 14:41 U momentu pisanja ovog komentara, srijeda 12. jun, igra živaca, bolje reći naduravanje, između vlasti i studenata i dalje traje. Iako je policija zabranila današnje studentsko okupljanje, akademci su poručili da će „gužva“, kako su je nazvali, ipak, biti održana. Kakav god bude slijed događaja u narednim satima, neke poruke i pouke se već sada naziru. Jedni su to nazvali „buđenje običnih ljudi“, drugi su proteste u Banjaluci i Sarajevu vidjeli kao „zavjereničko djelovanje“, a bilo je i pojedinaca koji su svojim izjavama bezobrazno izvrijeđali studente i time ih još više ojačali. „Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“, vidjelo se na jednom od mnogobrojnih transparenata istaknutih prilikom protesta proteklih dana. Već na početku pobrkani su pojmovi na raznim relacijama. Da su studenti „kopilad“, akademcima je „pojasnio“ jedan visoki stranački funkcioner poznat po svom brljavom jezičkom izražavanju. Ovog puta žestoko je naljutio mlade ljude, ali i kompletnu javnost, i time postao prva „žrtva“ protesta. Godinama to pokušava gurajući prst u oko svima i svakome i, najzad, je uspio! Kobajagi je svom stranačkom šefu podnio ostavku, koja je brže bolje usvojena, takođe, kobajagi. Sve je, naravno, ostalo po starom! Režimski mediji, zvani i nezvani, rezletjeli su se da otkriju i prokažu „domaće izdajnike i strane plaćenike“. Na brzinu su sklepane debatne emisije sa temom „Ko stoji iza?“. Tema je, čini se, promašena, jer u svemu ima jedna krupna falinka. Nije u pitanju ko stoji, već šta je uzrok, kolektivno izraženom nezadovoljstvu na koje se na ovim prostorima, očigledno, nije naviklo? Odjednom su se svi oni, prema kojima su protesti upereni, osjetili iznenađenim i zatečenim, od domaćih vlasti do stranih predstavnika u BiH. Međunarodni su se nabrzinu organizovali i sastali u formi vanredne sjednice Savjeta za implementaciju miru i, po običaju, ništa novo nisu rekli. Domaći nosioci vlasti skoro da i nisu reagovali, ako ne računamo pokušaje da probleme usmjere na stranačke i nacionalne podjele, na bezbjednosne varijacije i čekanje da posao, umjeto njih urade stranci, a ovi se uzjogunili, pa neće. I sve je ostalo, bar za sada, kako je i bilo! Studenti, su i dalje bez četvrtog paviljona, bebe i dalje jurišaju na Parlament u potjeri za svojim matičnim brojem i tako redom. I demonstranti su tamo gdje su i bili, na ulici. Igra živaca, naduravanje, i dalje traje. Novo je jedino to što su neki uvidjeli da, osim izbora, postoje i drugi oblici demokratskog izražavanja. Sve dok jednom nekome ne prekipi!