U Srbiji se ne rade DNK testovi hrane

DNK analize hrane postaju neizbježan način zaštite bezbjednosti potrošača, ali se u Srbiji ovakvi testovi ne sprovode i pored sve većeg broja prevara na tržištu, saznaje „Politikin” Potrošač.

Republika Srpska 04.06.2013 | 09:47 DNK analize hrane postaju neizbježan način zaštite bezbjednosti potrošača, ali se u Srbiji ovakvi testovi ne sprovode i pored sve većeg broja prevara na tržištu, saznaje „Politikin” Potrošač. Potvrdu ove informacije dobili smo u svim državnim i privatnim laboratorijama sa kojima smo kontaktirali.Direktorka Naučnog instituta za veterinarstvo Srbije dr Dobrila Jakić- Dimić ističe da ne zna nijednu instituciju u Srbiji koja radi DNK analize hrane. – Ispitujemo DNK molekule kod potvrđivanja zaraznih bolesti kod životinja kao što su kuga, slinavka i šap… Znam da se rade takvi testovi iz biljnih hraniva. Metoda bi bila ista i za analize hrane, naravno uz drugačiju pripremu. Međutim, za to nam nedostaju propisi, a ako ih zakonodavac uspostavi sigurno će se naći laboratorija koja će biti ovlašćena za takve poslove – objašnjava naša sagovornica. Ona smatra da bi ovu oblast trebalo zakonski regulisati i uvesti takve analize jer su DNK testovi pouzdan način da se otkriju falsifikati na tržištu. – Tu posebno mislim na preglede prerađevina od mesa, pašteta i kobasica jer znamo da se ovi proizvodi prave od nižih kategorija mesa. Međutim, izgleda da je potreban veći pritisak potrošača da bi se propisi mijenjali. Metodologija nije problem jer su to domaće laboratorije osposobljene za takvu vrstu analiza – kaže dr Jakić-Dimić. I u Upravi za veterinu dobili smo potvrdu ove informacije. Rečeno nam je da „u sklopu službenih kontrola veterinarska inspekcija nije donosila naloge za ovu vrstu ispitivanja”. – DNK analiza nije propisana kao obaveza, a eventualna sumnja bi predstavljala pokretanje istražnih radnji koje bi uključile i druge nadležne organe i institucije a ne samo Upravu za veterinu – navodi se u odgovoru inspekcije. Da potrebe ipak ima pokazuje nebrojeno primjera sa drugih, razvijenih tržišta. Od afere sa konjskim i goveđim mesom do dokaza koji stižu iz Evrope i Amerike da se potrošačima u ribljim proizvodima podvaljuje jeftinije meso umesto skupljeg. Na red će sigurno doći i suhomesnate prerađevine kao proizvodi gdje su moguće najprofitabilnije malverzacije. Tim prije što uvoz mesa sa drugih tržišta u Srbiju iz godine u godinu raste. Samo u u toku 2012. godine uvezeno je više od 16.000 tona mesa, što u smrznutom, što u svježem stanju. Podaci Uprave carina pokazuju da je prošle godine u inostranstvu nabavljeno 7.480 tona živinskog mesa, 155 tona junećeg i 8.696 tona svinjskog. Najveći uvoznici su upravo vodeće mesne industrije u našoj zemlji, a kako kažu uvozna sirovina završava u prerađevinama od mesa. A upravo DNK testovi potpuno sigurno utvrđuju porijeklo mesa u prerađevinama, odnosno da li zaista kupujemo ono što piše na deklaraciji. Recimo, brzo može da se ustanovi šta se nalazi u smjesi jeftinih kobasica i da li su one zaista sto odsto domaće ili u njima ima odmrznutog „škarta” sumnjivog kvaliteta. DNK testovi su u centru pažnje od afere sa konjskim mesom od prije nekoliko mjeseci, kada je Evropska komisija naložila državama EU da urade na hiljade sofisticiranih analiza goveđeg mesa i prerađevina. Istraživanje „Politike” pokazuje da su čak i države u regionu preduzele preventivne mjere. U Sloveniji ovakve analize sprovode veterinarske službe, dok se u Hrvatskoj DNK testovi rade u jednoj vrhunski opremljenoj privatnoj laboratoriji u okviru projekta koji finansira država. Odnedavno hrvatski trgovinski lanci samoinicijativno zbog zaštite potrošača provjeravaju neke proizvode koje prodaju, kao i proizvođači mesa koji traže analizu sledivosti svog mesa kako bi dobili potvrdu kvaliteta svojih proizvoda.