Više od milion radnika na "crno"

Prema podacima sindikata, više od milion stanovnika BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije radi na "crno", što predstavlja skoro 30 odsto u odnosu na ukupan broj legalno zaposlenih radnika u ovim zemljama.

Republika Srpska 27.05.2013 | 09:29 Prema podacima sindikata, više od milion stanovnika BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije radi na "crno", što predstavlja skoro 30 odsto u odnosu na ukupan broj legalno zaposlenih radnika u ovim zemljama. Jedan od članova i osnivača "Mreže mladih sindikalaca jugoistočne Evrope" Adis Tabaković kaže u intervjuu Srni da je rad na "crno" najviše zastupljen među mladim radnicima, te da ima najnegativnije dugoročne posljedice po radno sposobne mlade ljude u regionu. Prema njegovim riječima, mladi koji rade na "crno" gube siguran izvor novca, a time i mogućnost za rješavanje stambenog pitanja i osnivanje porodice. Uskraćen im je ili otežan prelazak na drugo radno mjesto na osnovu radnog iskustva, radni staž im se nigdje ne evidentira, posao im, uglavnom, nije ni plaćen u skladu sa stručnom spremom, a uskraćeno im je i pravo na liječenje, penziju, te druga zakonom zagarantovana radnička prava. "Mladi obrazovani ljudi, u čije školovanje je društvo uložilo ogroman novac, zbog teške ekonomske situacije i velike nezaposlenosti pristaju da rade bez ikakvog ugovora sa poslodavcem, te tako zapravo postaju najveće žrtve svjetske ekonomske krize, ali i teške ekonomske situacije u zemljama regiona pojedinačno", upozorava Tabaković. On naglašava da mladi radnici u regionu dijele istu sudbinu i da se, osim sa radom na "crno", suočavaju sa drugim oblicima kršenja radničkih, odnosno osnovnih ljudskih prava. "Iako nezaposlenost predstavlja suštinski problem, često se zaboravlja da je jednako nezavidan položaj onih koji rade bez plate ili za minimalnu platu, na mjestima za koja se nisu školovali, koji nemaju zdravstveno i penzijsko osiguranje, koji rade na ugovore na određeno radno vrijeme i trpe različite vrste pritisaka i koji u svakom trenutku i bez ikakvog razloga mogu dobiti otkaz", ističe Tabaković. Osim straha za egzistenciju, veliki problem u prevazilaženju ovakvih problema predstavlja i činjenica da su mladi neinformisani o pravima i obavezama koje imaju na radnom mjestu. "Sindikalizacija se nameće kao neophodno rješenje dijela problema sa kojima se mladi suočavaju. Ukoliko sami ne preduzmu neophodne mjere u zaštiti svojih pozicija, bojim se da će uz tendenciju rasta ekonomske krize situacija za mlade radnike u zemljama regije postati puno lošija nego što je sada", kaže Tabaković. Surovi uslovi tržišta rada i pozicija na radnom mjestu /ako ga i dobiju/ jedan je od ključnih razloga zbog kojih mladi ljudi napuštaju zemlje regiona. "Rješenje problema leži u socijalnom dijalogu i mjerama koje vlade zemalja u regionu treba da preduzmu. Mladi radnici, zahvaljujući svom entuzijazmu, idejama i stručnom znanju mogu biti ključni partneri u poboljšanju ukupnog poslovnog ambijenta, ostvarivanja novog profita u preduzećima pojedinačno i otvaranju mogućnosti za nove investicije", navodi Tabaković. On zaključuje da loša pozicija i nezadovoljstvo mladih radnika na radnom mjestu nije dobra ni za poslodavce, ni za zajednicu u cjelini, zbog čega se u rješavanje ovog problema moraju uključiti svi segmenti društva.