Kazniti odgovorne za zločin u Jošanici

U Jošanici kod Foče danas je služen parastos za 56 srpskih civila koje su 1992.

Republika Srpska 26.05.2013 | 17:15 U Jošanici kod Foče danas je služen parastos za 56 srpskih civila koje su 1992. godine nakon brutalnog mučenja ubili pripadnici takozvane Armije RBiH. Tada su ubijeni dvoipogodišnja Danka, desetogodišnja Dragana i sedmogodišnji Dražen. Najstarija žrtva u ovom pokolju bio je 90-godišnji starac, kojeg nisu poštedjeli mučenja dok nije izdahnuo. Dušanka Lalović, koja je sakrivena u šipražju iznad sela 19. decembra 1992. godine preživjela napad, mučenja, silovanja i ubijanja 32 muškarca, 21 žene i troje djece, kaže da niko nije bio pošteđen. Lalovićeva ističe da niko nije očekivao da će se tog dana tako nešto desiti, jer je većina mještana slavila Nikoljdan - krsnu slavu. "Očekivali su goste, ali ne takve. U samu zoru začuli su se pucnji iz svih pravaca, povici po selu `ubijajte`, `koljite`. Bilo je strašno. Oko podneva čula sam povike Olge Višnjić i njene kćerkice - `spasite nas`. Svuda je bio garež, izmaskarirana tijela", kaže Lalovićeva. Momir Kulić uspio je da se probije kroz obruč i da se spasi, ali od toga šta je doživio i vidio osijedio je za sedam dana. "Vidio sam kako su jurili za našima koji su pokušavali da pobjegnu. Djeca su vrištala. Bilo je užasno. Jedna od porodica Višnjića potpuno je uništena. To je bio pakao – tijela preklanih komšija i rođaka svuda po zemlji. Znam i koje to uradio i spreman sam da kažem istražnim organima", priča Kulić. Jedan od svjedoka Ratko Blagojević preživio je sa još jednim čovjekom, sakriven u podrumu kuće. On govori da je napadača bilo posvuda i da su dozivali poimenično. "U žurbi su nas vidjeli sakrivene u podrumu, pucali su i mene ranili. Pobjegli su. Čuo sam kako jedan od njih kaže `Medo, Mustafa naredio je da idemo dalje`", priča Blagojević koji je odatle uspio da se izvuče na obližnje brdo u šumu, jer je Jošanica gorjela. On se prisjeća da je kod potoka čuo užasnu vrisku i plač, te da su tu kasnije nađena tijela sedamnaest preklanih Srba. O strahotama Nikoljdana 1992. godine u Jošanici priča i Desanka Grujičić koja je preživjela pokolj, jer je sa još jednom rodicom ostala sakrivena u paprati. Iako su vojnici naišli pored njih, nisu ih primijetili. "Nešto dalje u šipražju bila je jedna starica. Čula sam kako jedan drugog dozivaju:`Ej,vrati se. Evo neke stare ovdje`. Pucao je, našli smo je poslije mrtvu. Tu smo ostali cijelu noć, a kada je svanulo polako smo išle u selo. Užasno je bilo sve gledati, ne dao Bog", prisjetila se Grujičićeva. Ona se tada onesvijestila, a probudila se u bolnici u Foči. O ovom zločinu izvještavali su i svjetski mediji "NJujork tajms i BBC". Postoje brojni dokazi, kaže Slavko Đorđević, kojem su ubijeni sestra i zet, a svu tu strahotu je vidio kao zdravstveni radnik u Opštoj bolnici u Foči. "Imam fotografije na kojima se vidi sva strahota. Tupim predmetima su lomljenje lobanje. Nisu poštedjeli ni dječije glave – mozak je virio iz lobanje. Moju sestru su zaklali, a zeta iscijepali nožem od stopala do gluteusa, rezali su i mišiće. Užasno", kaže Đorđević. Svi oni se pitaju zašto prvosuđe BiH ostaje slijepo i pored svih dokaza i zašto se svima ne sudi po istom zakonu. Svjedoci tvrde da su poznata imena naredbodavaca i počinilaca. Iz Jošanice danas je poslata poruka da se mora istrajati na rasvjetljavanju ovog zločina. Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Pantelija Đurguz poručuje da će istrajati dok se ne sazna dokle se stiglo sa tim predmetom. "Daćemo sve od sebe da zločinci budu kažnjeni, ali i da saznamo ko je `kočio` da pravosuđe o ovome ćuti", istakao je Ćurguz. Pomoćnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović kaže da pravda ne smije biti selektivna, da se samo sudi Srbima. "BiH neće imati perspektivu sve dok ne budu isti aršini za sve koji su počinili ratne zločine", naglasio je Milunović. Pomen parastosu u Jošanici kod Foče prethodio je dvodnevni program – "Majsko sjećanje na jošaničko stradanje" u okviru kojeg su učenici Bogoslovije "Sveti Petar Dabrobosanski" u petak izveli alegorijsku predstavu "Tražim pravdu za nevine žrtve" na Majskom zadušnom predvečerju. Poslije toga položeni su vijenci i prislužene svijeće kod centralnog spomenika u Foči. Građani su jutros učestvovali i u "Hodočasnim jošaničkim zadušnicama" kada su od Foče do Jošanice prešli 13 kilometara kako bi skrenuli pažnju na strašan zločin koji se dogodio prije 21 godinu ali i u znak protesta zbog nerada prvosudnih organa da procesuiraju zločince.