Zakonsko rješenje postoji, ali nema socijalne karte

Prije osam mjeseci u Narodnoj skupštini usvojen je Zakon o socijalnoj karti, kojim se propisuje uspostavljanje i vođenje jedinstvene baze podataka, odnosno sadržaj, način pristupanja, obrada i čuvanje podataka u okviru Socijalne karte. Međutim zakon još uvijek postoji samo na papiru, ali ne i u praksi. Zašto vlada ne radi ništa po pitanju socijalne karte?

Od političkih najava i demagogije, porodice koje su u stanju socijalne potrebe nemaju ništa. Najave o socijalnoj karti godinama slušamo i gledamo kako se koja vlada formira, a za konkretne korake niko nije uradio više od prazne priče. Zakon postoji, ali se zakoni u Srpskoj provode onoliko koliko je to vlasti potrebno. 

„To je neophodno za čitavu Republiku Srpsku i vrlo je važan instrument, da se tačno zna, da imamo registar, da imamo na koji način i kako usmjeravati sve mjere. Banjaluka je otišla nekoliko koraka unapred i daje mnoge subvencije, konkretno za porodicu, bavi se demografskim mjerama, ali bi svima bilo lakše, čitavoj Republici Srpskoj, kada bi imali jasnu sliku i provjerljive podatke kakva je demografska slika i kakav je socijalni status porodica.

Međutim nemamo nikakve informacije, socijalne karte još uvijek nema i zaista je tužno kada ovako važna stvar, u situacija kada su svima puna usta demografskih mjera, ostanka ovde, nama 600 porodica godišnje odlazi iz Republike Srpske, a evo ne vidimo ništa konkretno da Vlada radi po tom pitanju“, istakla je narodni poslanik Mirna Savić Banjac.

Šta bi pokazala socijalna karta, kako se živi u Republici Srpskoj, da li ta pitanja plaše vlast. Socijalni status građana jedne zemlje važniji je od projekata, a u uređenim zemljama, on se redovno kontroliše. Socijalna karta pomogla bi u pravilnom usmjeravanju mjera socijalne zaštite.

„Socijalna karta, imajući u vidu da bi to bila jedinstvena elektronska baza podataka o socijalnom statusu građana, ona bi jasno dosta pomogla donosiocima odluka, kako na Republičkom, tako i na lokalnom nivou, u smislu usmjeravanja mjera socijalne zaštite prema onima koji ostvaruju to pravo, odnosno imali bismo jasan uvid o tome kakve su potrebe, odnosno kakav je ukupan materijalni i socijalni status svakog domaćinstva, odnosno svakog pojedinca u Republici Srpskoj.

U tom smislu treba voditi računa da te mjere predstavljaju mjere socijalne politike, ne nužno demografske politike, ali svakako, one kao takve, bi imale efekta na demografska kretanja“, kaže demograf Aleksandar Čavić.

(BN)