ZAGREB: Stići će vas naša ruka i u Srbiji

Uloga medija nije da raspiruje netrpeljivost, ali itekako jeste da ukazuje prstom, ma i sa svih deset, da nešto nije kako valja.

Republika Srpska 19.03.2013 | 21:34 Uloga medija nije da raspiruje netrpeljivost, ali itekako jeste da ukazuje prstom, ma i sa svih deset, da nešto nije kako valja. A upravo je za neke naše kolege u Hrvatskoj posve normalno što se jedan od tamošnjih fudbalskih reprezentativaca, Domagoj Vida, za utakmicu sa Srbijom koja se igra u petak od 18 časova u Zagrebu u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, sprema slušajući Tompsonove pjesme o četnicima koje će "ruka stići i u Srbiji". Da krenemo redom. Prvo, ko šta sluša, njegov je izbor. I tu ne treba ništa dodati, niti oduzeti. Ne bi bio problem ni da Marko Perković "Tompson", koji se proslavio po veličanju ustaštva, lično zaigra protiv "orlova", ako bi svojim fudbalskim umijećem zaslužio poziv selektora. Ako umije da igra, neka igra. "Jel' tako, tako je", rekli bi naši stari. Ne bi bio problem ni da cijela reprezentacija Hrvatske sluša pjesme od kojih se kosa diže na glavi ljudima iz Srbije. Slušaju ljudi svašta, zar ne, iako je rečenicu "o ukusima ne treba raspravljati" zasigurno izmislio neko ko se bojao da čuje šta zdrav razum ima da kaže o takvom ukusu. Problem nastaje kada se taj lični stav, poput Vidinog, predstavi javnosti kao nešto posve normalno. Jer, u odsustvu bilo kog komentara - takav stav postaje društveno prihvatljiv. A kada "gonjenje bande", što je dio jednog stiha, postane društveno prihvatljivo, onda se dešavaju jezive stvari. Mamićeva anti-srpska izjava ili prebijanje bogoslova su najblaže posljedice. A šta je Vida tačno rekao, i zašto je to bitno pred meč Hrvatska - Srbija? Njegov intervju za "24sata.hr" tekao je u jednom trenutku ovako: "Dok se Srbi za utakmicu pripremaju uz “Marš na Drinu”, Domagoj ima svoj ritual. - Slušao sam malo Tompsona, zagrevanje uz ‘Čavoglave’ - smeje se Vida". Čavoglave. Pjesma koja počinje sa "Za Dom spremni", a čiji su stihovi, pored ostalih, i "Čujte srpski dobrovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji". "Dobro", reći će neko, "ima nas raznih". Ali, kada se pojavi naslov  "Vida uoči Srbije: Zagrijevam se za utakmicu uz Tompsona", a potom se sve to servira uz navođenje smijanja kao jedine opaske na opasne riječi, onda tu nešto ozbiljno ne valja. I, ovo nije kolegijalna kritika. Ovo je pozivanje na zdrav razum. A tu za Tompsone i Čavoglave nema mjesta. Petak. Fudbalski teren. Oni i mi. Nikakve bande, ustaše i četnici. Komšijski derbi. Prošlost je možda nemoguće izbrisati, ali je budućnost ta koja će baš tada početi da se ispisuje. Da, igraće se srcem. Ali je razum taj koji mora da prevlada, i prije, i za vrijeme, i poslije tog meča. Inače će nas ruka ludila sve stići, i u Srbiji, i u Hrvatskoj.