Mimikrija jedne kancelarije Dodikovog režima 

Zakon o republičkoj upravi Republike Srpske propisuje (član 12) da poslove državne uprave obavljaju ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije (sekretarijati, agencije, zavodi, direkcije).

Dr Milan Blagojević 

Svima njima je zajedničko da se, kako takođe propisuje navedeni zakon  (član 3), mogu formirati samo zakonom te da im se i djelokrug određuje samo zakonom, a ne uredbom Vlade Republike Srpske.

Zbog svega toga je tim zakonom (član 31), a ne podzakonskim propisom, propisano postojanje Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju Republika Srpske, u čijem djelokrugu, prema nazivu tog ministarstva, treba da budu svi poslovi (upravni, stručni, administrativno-tehnički) vezani za međunarodnu saradnju Republike Srpske sa EU, međunarodnim organizacijama, državama, regijama, s obzirom na to da prema Ustavu BiH entiteti imaju pravo na takvu saradnju.

Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju je zbog toga prema navedenom zakonu (član 31. Zakona o republičkoj upravi) nadležno za:

"učestvovanje u izradi međunarodnih sporazuma o saradnji, koordinaciju predstavljanja Republike u inostranstvu, saradnju sa domaćim, regionalnim i međunarodnim organizacijama".

Dakle, zakon je jasan, ali onda vladajući režim u martu ove godine na sjednici Vlade Republike Srpske samovoljno i suprotno tom zakonu, a time i suprotno Ustavu Republike Srpske, donese Uredbu o osnivanju Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske.

U uvodu te uredbe Vlada se mimikrijski poziva na član 21. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 118/08), htijući time da ostavi utisak kako joj navodno ta zakonska odredba daje pravo da osnuje ovu kancelariju.

Međutim, odredba navedenog člana 21. stav 1.  daje pravo Vladi da osniva službe za stručne ili tehničke poslove u vidu ugostiteljskog servisa, službe za zajedničke poslove, vazduhoplovnog servisa i tome slične poslove, a ne i za međunarodnu saradnju Republike Srpske, jer su poslovi međunarodne saradnje iznad svega upravni poslovi za koje se zakonom (a ne uredbom) osniva posebno ministarstvo, što je u ovom slučaju Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju.

Zato su, dakle, nezakonite navedena uredba Minićeve vlade i konstrukcija koju ta uredba naziva "Kancelarijom za međunarodnu saradnju Republike Srpske". A čim su suprotne zakonu, i to Zakonu o republičkoj upravi i Zakonu o Vladi Republike Srpske, navedena Uredba i Kancelarija su suprotne i Ustavu Republike Srpske, jer taj ustav zahtijeva da svaka uredba kao podzakonski propis mora biti u skladu sa zakonom. Ustav Srpske to čini tako što u članu 108. najprije propisuje da zakoni moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a odmah zatim propisuje da svi ostali propisi, u koje spadaju i uredbe Vlade, moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Slučaj navedene kancelarije je zanimljiv ne samo zbog toga što je njome režim očigledno prekršio Ustav i zakone Republike Srpske, već i zbog toga koga je postavio na čelo te kancelarije za koju hoće da zastupa interese Republike Srpske.

Ironija je, a i tragedija srpskog naroda, da to budu osobe koje najprije rade protiv njega, a onda se pojavljuju kao njegovi navodni spasioci i zaštitnici njegovih interesa.

To je slučaj i sa Anom Trišić Babić, koju je Dodikov režim postavio na čelo pomenute nezakonite kancelarije. A Trišić Babić je prije toga, što se ne smije zaboraviti, radila kao politički savjetnik u Kancelariji visokog predstavnika od 1997. do 1999. godine, dakle služila je onome ko je urnisao Republiku Srpsku na međunarodnom i unutrašnjem planu.

Jednako tako Trišić Babić je prononsirani zagovornik NATO integracija. Iz njenog obimnog angažmana u tom pravcu, angažmana guranja nas u NATO, dovoljno je podsjetiti na ono što je 5. juna 2014. godine izjavila u intervjuu za Nezavisne novine:

"Zaostajanje na putu evroatlantskih integracija znači zaostajanje na putu reformi... Građani žele nešto sasvim drugo - modernu, uređenu i demokratsku zemlju. A to je ono što su evroatlantske integracije donijele svim zemljama koje su postale članice EU i NATO-a, i što donose i nama. Dodatno, ja sam apsolutno ubijeđena da bez nastavka puta prema NATO-u nema ni nastavka puta prema EU... Ne možete pripremiti zemlju da bude članica EU ako niste u stanju da pripremite zemlju da bude članica NATO-a".

Istina, nisu Trišić Babić i patron joj Milorad Dodik usamljeni u tom pripremanju nas za NATO. Ne treba zaboraviti ni na ono što je svojevremeno, dok je bio predsjednik Republike Srpske i predsjednik SDS-a, vatreno zagovarao Dragan Čavić, tražeći da se ukine Vojska Republike Srpske i da se svi poslovi odbrane prenesu sa entiteta na BiH, do čega je nažalost zatim i došlo. U tome je Čaviću svesrdno pomagao Mladen Ivanić. 

Isto je učinjeno i kada se radilo o razvlašćivanju Republike Srpske na fiskalnom planu, u oblasti indirektnih poreza. 

Spisak tih aktivnosti je veoma dug, ali suština nije u njemu nego u tome što i ovih nekoliko primjera dovoljno govore o tome kako se među nama uvijek nađu pojedinci koji za tuđe potrebe odrade posao na našu štetu, koja se nakon toga više ne može popraviti niti nadoknaditi. 

Tako je i sa nezakonitom kancelarijom iz naslova ovog teksta. I ona je, osim što je nezakonita, samo jedna mimikrija vladajućeg režima koji se njome želi prilagoditi trenutnoj situaciji i prikriti svoje prave osobine, tj. zamesti tragove iz svoje nedavne prošlosti.

Zato ne treba da nas čudi zbog čega smo i kao narod i kao država tu gdje jesmo, pogubljeni poslije svega ili, kako je svojevremeno i drugim povodom zapisao Meša Selimović, a što vrijedi i za nas ovdašnje i ovovremene, ne možemo više nikud, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja.

Piše: Dr Milan Blagojević