Nemar vlasti, pacijenti umiru u starim kolima

Godinama dijalizni pacijenti iz Nevesinja vode iscrpljujuću bitku sa sistemom. Tri puta sedmično, zbog terapije koja im život znači, primorani su putovati do Trebinja i nazad, često u teškom fizičkom stanju. Iako je nakon brojnih reakcija obećana nabavka novog vozila za njihov prevoz, pacijenti poručuju da to nije suštinsko rješenje. Tvrde da njihovi problemi neće biti riješeni sve dok u nevesinjskoj bolnici ne bude otvoren dijalizni centar, makar i manjeg kapaciteta.

Problem dijaliznih pacijenata iz Nevesinja traje godinama, ali trajnog rješenja i dalje nema. Apeli, molbe i obraćanja nadležnima za sada su završavali uglavnom na obećanjima.

Ilija Govedarica kaže da je putovanje tri puta sedmično iz Nevesinja u Trebinje izuzetno iscrpljujuće, i fizički i psihički, te da nadležni dobro znaju kroz šta prolaze — ali konkretne pomoći i dalje nema. Podsjeća da je nedavno jedan pacijent preminuo u kolima po povratku iz Trebinja nakon dijalize.

"Naporno, ne može se više ovako. Obraćali smo se ministru Šeraniću, Viškoviću, Dodiku, Cvijanovićevoj ali ništa, samo obećanja, a pomoći još uvijek nema. A u automobilu vrućina, putevi nikakvi, iscrpljujuće je. Bio sam baš tužan tada, u povratku iz Trebinja jedan naš pacijent je, ošamućen nakon dijalize, izgubio svijest i preminuo je u kolima", kazao je Govedarica.

Dijalizni pacijenti poručuju da nabavka novog vozila nije suština problema. Smatraju da fokus mora biti na trajnom i humanom rješenju — otvaranju dijaliznog centra u Nevesinju.

"Nama nova kola ne rješavaju problem bez dijaliznog centra u Nevesinju. Izuzetno je naporno 3 puta sedmično dolaziti u Trebinje, prelaziti 200 kilometara ukupno, nakon dijalize pacijenti su ošamućeni, valja im se vraćati nazad", kaže Mladen Soldo.  

Stana Ivanišević, iako živi u Nevesinju, zbog konstantnog napora i iscrpljujućih putovanja bila je primorana da u Trebinju iznajmi stan. Kaže da bi mogućnost da se dijaliza vrši u Nevesinju riješila problem i skreće pažnju na to da su današnji dijalizni pacijenti mahom borci koji su oboljeli upravo na ratištima.

"Teško je putovati svaka tri dana, naporno je, a tuga je što su svi ovi pacijenti bivši borci koji su se upravo na ratištu i porazboljevali, kakav je odnos države prema njima? Da nije bilo Nevesinja i nevesinjskih boraca, ne bi danas bilo ni Trebinja. Kad bi bilo u Nevesinju, spas bi nam to bio, ne bismo se vozali, ne bi nam ljudi umirali, koliko je Nevesinjaca umrlo, sve su to bili borci", navodi ona.

Novo vozilo — ili automobil koji će, prema obećanju direktora trebinjske Bolnice, biti ustupljen na korišćenje kao prelazno rješenje — može tek privremeno pomoći ali stvarno rješenje problema je da se stvore uslovi da ovi pacijenti dijalizni tretman dobiju u Nevesinju.

(BN)