Ćirilica postala gost u sopstvenom domu: Kako je zaštititi?

Ćirilica, jedno od najstarijih i najprepoznatljivijih pisama na ovim prostorima, sve češće ustupa mjesto latinici u svakodnevnoj upotrebi. Iako je vijekovima bila temelj pismenosti, kulture i identiteta, danas se njena prisutnost može primijetiti najviše u formalnim dokumentima, školskim udžbenicima i ponegdje u javnim natpisima.

 Prošetajte gradom, bacite pogled na izloge, reklame ili otvorite neku aplikaciju na telefonu. Šta vidite? Dominaciju latinice koja nas zapljuskuje sa svih strana. Nekada izgleda kao da je ćirilica postala gost u sopstvenom domu.

U vaspitnoobrazovnom procesu djeca uče iz knjiga koja su pisana na ćirilici i shvataju važnost ćirilice, međutim, u svakodnevnoj komunikaciji putem društvenih mreža, naročito među mladima, ćirilica se manje koristi, pojašnjava profesor srpskog jezika i književnosti Stojanka Đokić.

“Postoji svijest o ljepoti i značaju nacionalnog pisma ali sa druge strane nekako latinicu doživljavamo kao nekako brzo pismo koje se koristi nekako brže na društvenim mrežama i na medijima, a u suštini nema potrebe za tim zato što samo je stvar toga da li ćete odlučiti da na tastaturi promijenite pismo ili ne”, tvrdi Đokić.

Problem je što u Republici Srpskoj nemamo precizan zakon o upotrebi jezika i pisma iako je 2022. godine usvojen zakon o zaštiti ćirilice koji je ostao mrtvo slovo na papiru, pojašnjava profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu i član Savjeta za očuvanje i zaštitu srpskog jezika i ćiriličnog pisma Dimitrije Ćeranić.

“Praktično, tim zakonom se ne štiti upotreba ćirilice nego se samo štiti i standardizuje oblik ćiriličkog pisma srpskog jezika što manje – više nema praktičnu primjenu. Čini mi se da nema dovoljno političke volje da se krene u uređenje ove oblasti. Trebalo bi izričito zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma predvidjeti da je u službenoj upotrebi Srpski jezik i ćiriličko pismo i dati određene poreske i druge olakšice za one koji se koriste tim pismom”, navodi Ćeranić. 

Javna upotreba jezika nije podvedena pod službenu upotrebu tako da u javnom prostoru, poput medija, u velikom procentu dominira latinica, kaže Milanka Babić, predsjednik Savjeta za očuvanje i zaštitu srpskog jezika i ćiriličnog pisma. 

“Imamo tu negdje kod sebe taj mentalitet čudnovat koji ne forsira svoje nego želi da se približava drugima. Tu latinica predstavlja taj znak približavanja drugima, a ćirilica je dugo proglašavana i to se nekako uvriježilo da je to neko epsko pismo, zaostalo, seljačko, malograđansko, naprotiv, malograđanska je ova tendencija da vi pod svaku cijenu budete drukčiji od onoga što jeste”, kaže Babić. 

U vremenu brzih promjena i digitalne dominacije, ćirilica ne bi smjela biti zaboravljena. Naprotiv, njeno očuvanje i češća upotreba predstavljaju važan korak ka očuvanju kulturne autentičnosti. Pismo koje je preživjelo vijekove zaslužuje da i danas bude živo u svakodnevnom govoru i pisanju.

(BN) Foto: BN