Koliko su bezbjedni domovi u kojem žive lica treće dobi

Tragedija u Tuzli otvorila je pitanje bezbjednosti objekata u kojem borave lica treće životne dobi u BiH. Bezbjednost je svima na prvom mjestu, dok se ne desi tragedija.

Pored činjenice da su starije osobe u Bosni i Hercegovini zbog malih penzija doslovno prepuštene na milost porodice kako bi preživjeli, još su u nepovoljnijem položaju oni koji za smještaj u nekom od domova za starija lica moraju izdvojiti od 1000 do 2000 maraka, u zavisnosti od vrste pružanja usluga.

Ovi problemi za sobom vuku i neuređen sistem zdravstvene zaštite koja je na veoma niskom nivou, posebno u domovima koji većinom imaju samo osnovnu zdravstvenu njegu. Tragičan događaj u Tuzli, u kojem je smrtno stradalo 13 korisnika tamošnjeg doma za stara lica, otvorio je i pitanje bezbjednosti u tim ustanovama, inspekcijskih kontrola, poštovanje zakonskih procedura i mnogih drugih pitanja koja se odnose na njihovu bezbjednost.

"Bezbjednost korisnika mora biti prioritet"

Pravilnicima u BiH je uređeno da domovi za starija lica moraju imati protivpožarni sistem, kao i definisane procedure u slučaju nesreće, kaže Žaklina Garić, direktorica Caritasovovog socijalnog centra Banjalučke biskupije „Ivan Pavao II“, koji brine o 110 starijih lica. Oni koji borave u tom domu nam kažu da su zadovoljni uslugom.

Izražavajući saučešće porodicama nastradalih u domu u Tuzli, Garić kaže da je u ovakvim ustanovama najvažnija prevencija ali i oprema koja je nerijetko skupa. Bez obzira na to, kako naglašava, bezbjednost korisnika mora biti u vrhu liste prioriteta.

„Mi imamo i redovne vježbe, ali drugačije je imati vježbu, a drugačije je kada u svemu tome bude uključen faktor panike. Bitno je da imaju utvrđene procedure, koje je neophodno s vremena na vrijeme proći“, kaže Garić, navodeći da su procedure definisane pravilnicima.

„Ukoliko se desi požar, ja ne mogu znati u tom trenutku da li je neka dementna osoba zapalila slučajno nešto ili joj se zapalilo nešto u sobi. To su sekunde. Ali zato postoje svi sistemi vatrodojave koji su prvi u lancu, nakon čega se sve dalje sprovodi po pravilnicima“, uvjerava Garić, napominjući da se u centru na čijem je čelu ambulanta nalazi u prizemlju, gdje su smještene i nepokretne osobe.

Problematična je prenamjena objekata

Većina javnosti u BiH se slaže da se veliki broj domova za starija lica, koji niču kao pečurke poslije kiše, više koriste za profit nego za njegu lica treće životne dobi. Iako većina ne spori motiv za ostvarenjem profita, on ne bi smio biti iznad brige o korisnicima na prioritetnoj listi. Sudski vještak PPZ Kemal Bošnjaković, kaže da objekti prilikom projektovanja moraju pratiti zakonsku proceduru, posebno vrtići i starački domovi. Problem su objekti na kojima je izvršena neka vrsta prenamjene.

„Dimenzije liftova moraju biti drugačije, gazišta na vratima takođe. Putevi evakuacije se moraju prilagoditi. Problem je što se za svaki objekat primjenjuju drugačija pravila u odnosu na to da li je on projektovan i građen za dom ili je vršena prenamjena“, kaže Bošnjaković.

Na teritoriji Republike Srpske domovi za starija lica su pod nadzorom resornog ministarstva i inspekcije za socijalnu zaštitu. Uvjeravaju da se kontrole sprovode redovno, a da su procedure za rad domova definisane zakonom.

„Kada se otvara dom za stara lica, prvo mora da se ispuni uslov prostora i opreme. Zatim, Ministarstvo izlazi na lice mjesta, utvrđuje to i potom se izdaje rješenje. Ono što još postoji u tom segmentu jeste da osnivači doma za stara lica mogu biti privatna lica i mogu biti jedinice lokalne samouprave. Ali, proces za domove za stara lica je identičan“, kaže ministar zdravlja RS Alen Šeranić.

100 inspekcijskih kontrola u ovoj godini

Nakon toga, sve je u rukama inspekcijskih organa. Ove godine inspekcija je u objektima kolektivnog stanovanja, u koje se ubrajaju i starački domovi, izvršila 100 kontrola. Predmet nadzora u tim kontrolama je pridržavanje preventivnih mjera zaštite od požara, ali i svih drugih obaveza, poput ispitivanje hidrantske mreže, obuke radnika, plan evakuacije, prohodnost evakuacionih puteva, te ispitivanje instalacija.

„Na osnovu iskustva sa terena i utvrđenog stanja u objektima koji su u toku godine kontrolisani, može se reći da je situacija u pogledu ispunjenosti navedenih preventivnih mjera zadovoljavajuća u vrtićima, školama, zdravstvenim ustanovama, domovima za starija lica i drugim javnim objektima“, kaže Dušanka Nikolić, iz Republičke uprave za inspekcijske poslove.

Ipak, naglašava se da opasnost od požara nije moguće eliminisati samo inspekcijskim kontrolama, jer je rizik prisutan gdje god se pojavljuje ljudski faktor.

„Poseban rizik predstavlja nesmotreno korištenje grijnih tijela, svijeća, odlaganja sadržaja pepeljara, šibica, upaljača i drugih iskrećih predmeta“, kaže Nikolić.

Da je zaista tako potvrđuju u Javnoj ustanovi Dom penzionera Banjaluka. Sa kapacitetom za više od 170 korisnika svaka sumnja i moguće ugrožavanje bezbjednosti rješava se odmah.

„Ako posmatramo tragediju u Tuzli, ja uvijek kažem, što u komšiluku to i kod nas. Nikada ne možemo garantovati jer su to sve nepredviđene situacije koje se dešavaju“, kaže direktorica ovog doma Bosiljka Bošnjak, navodeći upravo najveće probleme koji mogu dovesti do neželjenih događaja.

Racija u domovima za smještaj starijih lica

„Prije jedno 15 dana krenula sam ´u raciju grijalica´. Ne zato što ne damo da se korisnici griju, već zbog mogućeg požara, u uslovima u kojima centralno grijanje radi u punom kapacitetu. Ja razumijem da u ovakvoj vrsti ustanove, ljudi treće životne dobi žele da se dogrijavaju, ali to je rizik. Takođe, problem je punjača za razne uređaje, koji su im stalno uključeni“, kaže Bošnjak, ističući da je to možda i veći problem od grijalica.

Preventiva i rad na edukaciji korisnika najbitniji su faktori koje podcrtavaju u obje ustanove u kojima smo bili, što je nekada teško postići zbog upornosti korisnika. Takođe, broj lica u dnevnim smjenama veći je od noćnih kada se i dešavaju nepredviđene situacije, što je opet stvar finansijskih mogućnosti od ustanove do ustanove.

U neformalnom razgovoru sa stručnjacima iz ove oblasti, zaključuje se da je u velikom broju slučajeva u ustanovama ovakvog tima, profit ispred sigurnosti korisnika, što se nažalost pokaže tek nakon neke tragedije.

(DW)