Dr Milan Blagojević: Naše zlo i naopako pravosuđe

Iz Suda Bosne i Hercegovine kao na traci izlaze saopštenja kojima nam taj sud samo otkriva koliko je bolestan, a sa njim i kompletno pravosuđe u BiH. I da tragedija bude veća, Sud BiH se svojim saopštenjima, kojima bi da prikaže kako on navodno radi svoj posao po zakonu, ustvari ponaša po onoj Šekspirovoj: "grijeh u vječnom strahu da sumnje ne daje, skrivajući sebe sam se odaje", što dokazuje i samo nekoliko primjera u nastavku.

Piše: Dr Milan Blagojević

Dakle, najprije nas Sud BiH mjesecima zamajava neistinom da navodno zakon ne dozvoljava da se u osuđujuću krivičnu presudu unesu i pravne posljedice koje po sili zakona nastupaju njenom pravosnažnošću, kao u slučaju presude tog suda izrečene Miloradu Dodiku 12.6. ove godine.

Takva tvrdnja Suda BiH naprosto nije tačna, jer nijednom odredbom bilo kog zakona u BiH nije zabranjeno sudu da u izreci takve presude odluči i napiše koje pravne posljedice ona po zakonu povlači za sobom, niti je i jednim našim zakonom propisano da se mora ukinuti ili preinačiti presuda u čijoj izreci je sud odredio i njene pravne posljedice.

Da je Sud BiH tako radio svoj posao, ne bi proizveo stanje haosa koje je nastupilo po pravosnažnosti krivične presude Suda BiH protiv Milorada Dodika, stanje u kojem u tom sudu sudije ne mogu da zauzmu stav o tome koje sve pravne posljedice su nastupile pravosnažnošću te presude.

Zato imamo haos u kojem jedno odjeljenje tog suda smatra da ta presuda nema za pravnu posljedicu zabranu Dodiku da bude predsjednik političke partije SNSD, koja nesumnjivo ima status pravnog lica. 

Na drugoj strani su sudije, među kojima je i sudija Sena Uzunović koja je donijela prvostepenu osuđujuću presudu protiv Milorada Dodika, potvrđenu od strane žalbenog vijeća Suda BiH, a koja je tek neki dan uputila u tom svojstvu zvaničan akt CIK-u BiH, kojim je zatražila da CIK izvrši njenu presudu u pogledu svih njenih pravnih posljedica. Samo što sudija Uzunović ni u tom aktu, sudeći po njegovom sadržaju koji su objavili mediji, nije jasno rekla da (li) njena presuda ima za pravnu posljedicu zabranu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika SNSD-a.

I da haos bude veći, sudija Uzunović to radi zakašnjelo, nakon što je vuk već pojeo magarca, to jest nakon što je vijeće Upravnog odjeljenja Suda BiH u svom rješenju već odlučilo da je pravno valjana prijava SNSD-a koju je kao predsjednik te stranke potpisao Milorad Dodik, prijavljujući tu stranku za prijevremene predsjedničke izbore u Republici Srpskoj u novembru ove godine.

Sve to uprkos tome što je upravo to sudsko vijeće Suda BiH u trenutku kada je donosilo svoje navedeno rješenje znalo da postoji pravosnažna osuđujuća krivična presuda Suda BiH protiv Milorada Dodika i da ta presuda povlači pravne posljedice zbog kojih o njima, u slučaju Dodikove prijave SNSD-a na prijevremene predsjedničke izbore, treba da odluči samo Sud BiH, odlučujući o tome da li je ta od Dodika potpisana prijava SNSD-a pravno valjana, a ne da u svom rješenju to vijeće Suda BiH nezakonito napiše da o tome, o valjanosti zastupanja SNSD-a od strane Dodika, navodno treba da odluči neki drugi sud, a ne Sud BiH.

Dakle, sudija Uzunović tek nakon toga reaguje, a ne prije takvog rješenja vijeća Upravnog odjeljenja.

I još nešto. Sudija Uzunović to čini nakon dva i po mjeseca od kada je Sud BiH zvanično saopštio da je potvrđena njena osuđujuća krivična presuda Miloradu Dodiku.

Postavlja se pitanje zašto tu svoju presudu Sud BiH ni do danas nije dostavio na izvršenje Osnovnom sudu u Banjaluci, u kojem je upisan Dodikov SNSD, a Dodik kao njegov predsjednik i lice ovlašteno za zastupanje tog pravnog lica, radi brisanja Dodika iz sudskog registra, ako sudija Uzunović i Sud BiH smatraju da osuđujuća krivična presuda Suda BiH protiv Dodika ima za pravnu posljedicu i zabranu Dodiku da bude predsjednik političke partije i da je zastupa.

Da je tako postupljeno od strane Suda BiH, a nije, ne bi vijeće Upravnog odjeljenja Suda BiH moglo odbiti žalbu političke partije Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića i reći da je valjana prijava SNSD-a za prijevremene predsjedničke izbore, iako je tu prijavu potpisao Milorad Dodik u svojstvu predsjednika SNSD-a.
Sve u svemu, pravi je rašomon u Sudu BiH, od kojeg je gora samo jedna činjenica.

Naime, izbjegavajući mjesecima da radi svoj posao u predmetu Dodik, Sud BiH ne samo što se sprda sa državom i stanovništvom, već nam svojim neradom dokazuje da je unutar sebe pocijepan po nacionalnim šavovima. Tome u prilog govori upravo to što u njemu sjede i sudije (nemali broj njih) koje su za Milorada Dodika i koje donose nezakonite odluke u Dodikovu korist, kakvo je i potonje rješenje vijeća Upravnog odjeljenja Suda BiH koje se očigledno navijački odnosi prema Dodiku time što umjesto da ono odredi domet pravnih posljedica krivične presude tog suda, taj posao nezakonito sa tog suda prenosi na Osnovni sud u Banjaluci. I tek tada reaguje drugi nacionalni kontrapunkt u tom sudu, oličen ovaj put u sudiji Seni Uzunović. 

Što se tiče onih sudija koji su  odradili posao za Dodika, protiv njih lično ne bih mogao biti da hoće svoj posao da rade ne na taj prizeman način, već tako što bi istupili javno i rekli da nit' je Šmit visoki predstavnik nit' bi, i da jeste to, imao pravo da nameće zakone u BiH, a da sudovi sude i osuđuju ljude po njegovim zakonima.

Ali ta grupa sudija nije takva, oni u pravosuđu nisu radi ideje (vladavine prava) nego samo radi lične ambicije. Riječ je o licemjerima koji bi, radi svojih ličnih interesa (funkcije i plate), da na jednoj strani udovolje Šmitu i OHR-u, zbog čega nikada neće javno reći niti napisati u svojim presudama da OHR nema, kao što zaista nema, pravo da nameće zakone, jer njih to ne zanima. Ali će zato, onako iz prikrajka i ogavno, baš kao sada, da srbuju i dodikuju u Sudu BiH, kada se pojavi Dodikov slučaj.

Ništa drugačije nije ni u ostalim sudovima, a ni u tužilaštvima u BiH. Znam to pouzdano, iz neposrednih kontakata sa brojnim od tih likova. Prije par mjeseci i sasvim slučajno u nekom motelu u Lukavici sam imao razgovor sa jednim od takvih srpskih sudija Suda BiH, koji se složio sa mnom da OHR nema pravo da nameće zakone i da to sudovi u BiH nikako ne bi smjeli primjenjivati u svojim presudama. Međutim, on te zakone OHR-a ipak primjenjuje u svojim presudama čim izađe iz kafane i ode na posao u Sud BiH. 

Primjer ovog sudije, a on je samo jedan iz čitavog niza takvih, govori da oni dišu i povijaju se uvijek samo prema onome za koga procijene da je jači u datom trenutku i od koga mogu imati interes.

Zato se na slučaju Milorada Dodika može, bolje nego na bilo kojem drugom primjeru, vidjeti sav jad i bijeda našeg društva te zapaziti i spoznati kako je najveći problem Bosne i Hercegovine njeno zlo i naopako pravosuđe.

Dr Milan Blagojević