Sonja Karadžić Jovičević: U pogrešnom smo vozu

Sonja Karadžić-Jovičević: Natjerani smo u pogrešan voz – nismo zakočili, ni izašli i sve smo dalje od željene destinacije

Pale IN: Počnimo od aktuelne političke situacije u Republici Srpskoj – kao neko ko je od samih početaka upućen i uključen u političke i društvene procese, kako cijenite trenutnu situaciju? Da li je ovo što se dešava najveći udar na suverenitet Srpske i institucija?

Sonja: Davno smo natjerani da uđemo u pogrešan voz. Nismo prikočili ni izašli na vrijeme i svaka stanica je sve dalje od željene destinacije. U ovom momentu sasvim sigurno se radi o jednom od najvećih udara. Haotični odnosi u svijetu i haotične političke prilike, neprilike i potezi političkih subjekata u Srpskoj, koliko izlaze iz okvira prava i pravde, toliko izlaze i iz okvira logike.

Običnom poštenom i radnom građaninu sve ovo što vidi i čuje, bez obzira na eventualno političko opredeljenje, stvara osjećaj duboke nesigurnosti, stalne neizvjesnosti i neposredne opasnosti po opstanak.

To je najbitniji efekat kompletne situacije i to ovu situaciju čini udarom ne samo na suverenitet i institucije, nego, što je najvažnije, na svakog pojedinca, njegovu porodicu, posao, opstanak i budućnost. Bilo je očekivano da, nakon svih ovih godina, dođe generacija međunarodnih diplomata koja je sagledala greške svojih prethodnika, posebno brojne načinjene nepravde prema srpskom narodu, i koja bi odavno krenula u procese oporavka, mira, saradnje.

Ako ništa drugo, onda ono zbog brojnih dokaza pogrešnih politika i uludo bačenih milijardi dolara na nefunkcionalnu vještačku BiH, novca njihovih poreskih obveznika koji je većinom završio u privatnim džepovima. Međutim to se nije desilo i sve ovo vrijeme imamo bezočno opravdavanje prethodnih poteza i brutalni nastavak sa proširivanjem aktivnosti usmjerenih skoro isključivo protiv Srba.

Reultat je održavanje stalne nestabilnosti i napetosti kao opravdanja njihove prisutnosti, a zapravo sigurnog izvora prihoda.

Pale IN: Mislite li da smo kao nove generacije koje su dolazile i vodile politiku ostali dosljedni i dostojni ideje za koju su se Vaš otac, njegove kolege i naši borci zalagali i borili?

Sonja: Dostojni svakako, jer bi u suprotnom ideja, borba i žrtve koje su podnesene bile besmislene. Dosljednost su dozirale i uglavnom gušile spoljne okolnosti, pritisci, ucjene, pa tek onda naše slabosti. Naravno da smo se tokom tri decenije mijenjali i mi personalno i objektivne okolnosti, kao i cijeli svijet, pa je prirodno da se prilagođavamo okolnostima, ali sa obavezom da ostanemo dosljedni.

Međutim, često to nije bilo moguće, posebno onda kada je od nas kao naroda traženo da naše prilagođavanje okolnostima zapravo znači odustajanje od nacionalnih interesa, slobode, prava na miran život i sigurnu budućnost. Hvala Bogu, izrastaju i sazrijevaju nove generacije koje nisu bile zatrovane fabrikovanom istorijom, lažnim bratstvom i jedinstvom i svim drugim mehanizmima anesteziranja Srba.

Sa tom energijom, uz iskustvo starijih generacija, vjerujem da možemo zaštititi i sačuvati narod i Srpsku. Najveći teret i obaveza izgradnje mosta među generacijama je na onima kojima i ja pripadam, generaciji nedovoljno zatrovanih, a dovoljno iskusnih i sa snažnim motivima i energijom. Najveća otežavajuća okolnost dosljednosti iz Vašeg pitanja je ambijent u kojem se razvila nesposobnost da prepoznamo trenutak u kojem se brani nacionalni interes, traži državnički stav ili stranački stav i odluke.

Tim redom važnosti. Ipak, kod nas je samo ovaj zadnji važan i zato smo stalno u atmosferi predizborne kampanje, navijačkog raspoloženja i sakupljanja ličnih poena uglavnom kroz lične sukobe umjesto kroz institucije i insistiranjem na poštivanju zakona. Dakle, onako kako je Srpska napravljena i kako su se zalagali, borili i žrtvovali ljudi čiji smo savremenici, saborci i nasljednici.

Pale IN: Političari kod nas u posljednje vrijeme vole isticati da su „djeca svojih stranaka“. Vi ste zaista dijete SDS-a i kako, kao neko ko je svoje, kako kažu, najljepše godine posvetio toj priči, gledate na današnje stanje u stranci?

Sonja: Ne bih to baš tako definisala, jer sam osnivač SDS-a, ali jesam bila mlada i srećom imala od koga da učim. Tek nakon 22 godine od osnivanja, 2012.god. prvi put sam bila na izbornoj listi. Mnogo toga govori u prilog da svaki kandidat treba prvo da sredi sopstveni život, kompletira obrazovanje, stekne razna iskustva i znanja, stekne sopstvenu porodicu ako ima afinitete za to i dobije posao od kojeg živi, pa tek onda da se aktivno bavi politikom.

Politički angažman kao jedino sredstvo i cilj, prvo zaposlenje uz potpunu zavisnost od političke organizacije, dugoročno znači garantovanu propast po mladu ličnost. To smo vidjeli nebrojeno puta, a viđamo i danas. Takođe ne volim izraz „vojnik stranke“ koji ukazuje na slijepu poslušnost.

Nisam slijepo poslušna, jer nisam ravnodušna da bih samo slijedila tuđe odluke bez prava da na organima stranke iznesem stav i učestvujem u donošenju odluka. Prilike su takve da to nije poželjno, čak zalazi u zonu kažnjavanja izolacijom i izbacivanjem.

Prošla sam put od raznih uticaja i pokušaja da se od mene napravi ono što nisam niti želim biti, preko spinovanja, laži i kadriranja od strane likova iz i van SDS, pa sve do potpunog gašenja komunikacije sa „vrhom“ stranke koji nije imao hrabrosti da se takvim uticajima odupre. I nisam jedina. To je rezultat nasilne zamjene prava na stav, diskusiju i zajedničko tesanje odluka sa obavezom aplaudiranja ušima. Danas, o stanju u stranci znam više nego što želim, ali učestvujem samo u onome u čemu želim i u šta vjerujem.

Pale IN: Bili ste potpredsjednik NSRS i neko ko je, prema ocjeni i poslanika vlasti i opozicije, možda i najbolje vodili sjednice i organizovali red u sali. Kako vam se čine sjednice aktuelnog saziva?

Sonja: To je zvanična ocjena mnogih organizacija koje su pratile rad NS RS. Veoma sam ponosna na to, jer zaista nije lako, posebno jedinom potpredsjedniku iz opozicije, održavati balans, biti korektan i sve poslanike tretirati podjednako. I jedan i drugi „tabor“ imaju svoja nerealna očekivanja i treba vremena i živaca da pokažete da je vaš zadatak da u vođenju sjednica budete potpredsjednik svima, postupate isključivo po Poslovniku, podjednako tretirate sve potpuno isto i sa poštovanjem.

Lični politički i stranački stav iskazujete kroz diskusiju i glasanjem i te stvari se moraju odvojiti. Kada se to postigne, onda je lakše. Sada ne pratim sjednice, uglavnom zbog ličnih obaveza, ali i potrebe za mirom i mentalnom higijenom, jer je onoliko koliko sam u toku i više nego dovoljno da uvidim da su dugogodišnji radnici NS RS itekako u pravu kada na osnovu iskustva kažu da je stanje sa svakim sazivom sve gore. Meni je dovoljno da se sjetim prvog saziva i pokušam uporediti sa recimo dva poslednja. Poražavajuće neuporedivo.

Pale IN: Ako nije previše intimno pitanje, kako se Vaš otac nosi da svim što prolazi? Koliko uspijevate da budete u kontaktu i da dijelite sve ono što je važno za jednu porodicu, posebno tradicionalnu i patrijarhalnu kakva je Vaša?

Sonja: Vjera i ljubav prema porodici i prijateljima su mu najveća snaga. Moj otac je jako privržen porodici, široj familiji i prijateljima. Upravo kontakti sa svima nama mu znače život i prozor u svijet. Neprekidno ga drže pod sankcijama koje ograničavaju ili potpuno zabranjuju kontakte, tako da smo u kontaktu onda i onoliko koliko mu dozvole.

Naši razgovori su uvijek puni ljubavi, obostrane brige, podrške, razmjene informacija i raznih savjeta. Čak i sada, on učestvuje i na ovakav način u svim porodičnim pitanjima i situacijama. Njegova definicija stanja u kojem se nalazi je „podnošljivo“, a statusa „kada nisam sa vama, svejedno mi je gdje sam“. Tolika snaga uma, volje i tolerancije je nevjerovatna, ali je i izazov za sve one koji žele da ga slome.

Pale IN: Šta mislite o aktuelnoj ženskoj političkoj sceni u Palama i Republici Srpskoj?

Sonja: Ženska politička scena ne postoji. To što je zakon morao da propiše zastupljenost žena na izbornim listama i u institucijama, pokazuje da to ne znamo sami. Žene za koje stranke odluče da trebaju da budu na nekoj funkciji najčešće dolaze sa kompenzacionih lista, jer izvjesno većina njih nema druge mehanizme da se reklamira i nametne, dolaze iz manjih izbornih jedinica i nisu dovoljno „prodorne“.

Nisam feministkinja i ne vjerujem u forsiranu jednakost, ali vjerujem u pravo na jednake mogućnosti, pravo na individualne afinitete i pravo na priliku da bude biran. Poražavajuće je da sva istraživanja pokazuju da upravo žene ne glasaju za žene. Sistem glasanja u kojem još jedno „X“ ispred ženskog kandidata nikoga ne bi ubilo, otvara prostor brojnim tumačenjima zašto žene ne glasaju za žene, ali i zašto nam predlažu i zašto biramo one kandidate oba pola koji će cijeli mandat ćutati.

Kako se desilo da za 50 maraka ljudi prodaju glas koji nekome donese mandat na 48 mjeseci? Očigledno je da novac, instrukcije i lobiranje određuju političku scenu, pa je nejasno zašto su ljudi kasnije nezadovoljni sopstvenim izborom. Sa druge strane, u prošlom sazivu NS RS većina najaktivnijih poslanika došla je upravo sa kompenzacione liste i među njima značajan broj žena. I pored toga, kompenzacioni mandati, iz neznanja, služe za podsmijeh, uz vjerovanje da obezbjeđuju siguran „prolaz“ i zbog toga glasači „preskaču“ da im daju glas smatrajući da im i ne treba.

Ništa od toga nije tako. Možda je dio rješenja upravo u tome da kompenzacione liste budu većinski rezervisane za žene kao prilog nastanku ženske političke scene. Konačno, političku scenu pravimo sami, i kako je napravimo, takva nam i jeste. Čak i ako uopšte ne glasamo.

Pale IN: Možemo li se nadati da ćete se ponovo aktivnije vratiti na političku scenu?

Sonja: Sve češće čujem slično pitanje. Vidjećemo. Imam sreću da živim u stabilnoj divnoj porodici, da radim posao koji volim, da imam uspiješnu saradnju sa kolegama i pacijentima i to je ono što neću žrtvovati. Ali značajne promjene u SDS i generalno na političkoj sceni možda bi mogle dovesti do toga da razmotrim mogućnost da svoje slobodno vrijeme, iskustvo i energiju usmjerim u tom pravcu.

Izvor: palein.com