Gluvonijemi dječak Mišo dobio posao u pekari u Bijeljini

“Mišo se baš uklapa, prati stalno šta nedostaje i prihvata se posla i prije nego što mu prenesemo narudžbu, što je za svaku pohvalu“

Mišo Perić iz Velike Obarske kod Bijeljine dječak je za kojeg su doktori još u djetinjstvu utvrdili da ne čuje i ne govori, a svojom upornošću i uz podršku porodice i Udruženja gluvih i nagluvih regije Bijeljina uspio je da završi osnovnu školu i pekarski zanat, te je dobio zaposlenje u pekari u selu Velika Obarska kod Bijeljine gdje Mišo i živi.

Jedan od vlasnika ove pekare Slobodan Đokić izjavio je da je Mišo kod njih prošao redovnu praksu u trećem razredu srednje škole i da je tada izrazio želju da radi i usavrši znanje nakon što stekne diplomu.

– Mišo je kod nas obavljao praksu tri dana sedmično i još tada smo vidjeli da je veoma inteligentan i vrijedan mladić. Mi smo u dogovoru sa njegovom majkom riješili da ga polako, uz zajednički rad i nadzor ostalih radnika, uključujemo u sve poslove. Njegovu porodicu sam poznavao iz viđenja, svraćali su u pekaru, ali nisam tada znao za Mišin slučaj. Poslije smo slučajno ušli u razgovor i dogovorili obavljanje prakse – naveo je Đokić.

Mišo je nedavno stekao zvaničnu diplomu i još se čeka određena dokumentacija kako bi mogao da stupi u stalni radni odnos. Slobodan ističe da se ni po čemu ne može vidjeti da je Mišo drugačiji od drugih, te da ga nedostatak sluha ne sputava da učestvuje u proizvodnim procesima i da svakodnevno uči.

– Trenutno, Mišo radi pomalo lisnata peciva, to mu ide od ruke, ali vidjeli smo da je izrazio želju da pravi pite. Odlučni smo da ga podučimo da bude dobar buregdžija, iako je riječ o dužem procesu, međutim siguran sam da on to može da savlada, i postane majstor za pite. Mišo se baš uklapa, prati stalno šta nedostaje i prihvata se posla i prije nego što mu prenesemo narudžbu, što je za svaku pohvalu, dodao je Slobodan Đokić.

Kada je riječ o načinu komuniciranja, Đokić dodaje da zaposleni još ne znaju dobro znakovni jezik, ali da se svi uspijevaju sporazumjeti sa Mišom.

– Nismo baš stručnjaci u vezi sa znakovnim jezikom, ali sporazumijevamo se nekim našim znacima, rukama, čitanjem sa usana. Nadamo se da će Mišo biti zadovoljan radnim mjestom, da će ostati sa nama i napredovati, a i mi sa njim – naglasio je Đokić.

Značajno je dodati da je Mišo Perić prvi gluvonijemi dječak u Bijeljini koji je redovno pohađao srednju školu, a ne spezijalizovani nastavni program u Banjaluci.

(Dešavanja u Bijeljini) Foto: Dešavanja u Bijeljini