Kako se Dodik bogatio na račun Republike Srpske

Niko bolje od njega ne prepoznaje moguće prevare u čudesnim putevima novca te kako se taložilo "porodično blago", od jorgana preko nafte i cigareta do IT sektora. Žurnal će u nekoliko nastavaka rekapitulirati biznis put Milorada Dodika, od predratnih početaka do današnjih dana.

Milorad Dodik je u mladim danima spoznao profitabilnost sprege politike i biznisa. Imao je 27 godina kada je 1986. izabran za predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Laktaši. U Parlament BiH izabran je 1990. godine, na prvim višestranačkim izborima, kao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića.

Tada je, zahvaljući poznanstvu sa članom rukovodstva Privredne banke Sarajevo dobija veliki kredit za pokretanje biznisa te otvara fabriku za proizvodnju namještaja, dušeka i jorgana „Igokea“. Upućeni tvrde da ovaj kredit nije vratio.

Početkom rata napušta državni parlament i kao nezavisni poslanik djeluje u Narodnoj skupštini RS. Počinje da održava ranije započete veze sa poslovnim ljudima, te ih proširuje i na Srbiju. Naravno, posebno su ga zanimali poslovi na kojima se u ratno vrijeme izuzetno profitiralo, trgovina gorivom i cigaretama. Zato je i proširio djelatnosti svoje firme na ovu robu.

Trgovinu naftom prvo je pokušao kao zastupnik firme „Vrbas“, registrovane u Rumuniji, o čemu svjedoči ugovor vrijednosti oko 4,8 miliona dolara. nastao prilikom kupovine goriva u Bugarskoj početkom 1994. godine. Tako je, samo po ovom ugovoru,  na prodaji nafte građanima Republike Srpske u ratno vrijeme, zaradio milione.

Aprila 1994 godine oduzeta su mu dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije i to nije bio jedini slučaj.

„MUP je došao do dokaza da je izvršeno falsifikovanje isprava sa ciljem utaje akciza i poreza na promet, kako na teritoriji SR Jugoslavije, tako i na teritoriji RS“, navodi se u Rješenju Finansijske policije RS na žalbu Dodikove firme Igokea iz Laktaša.

Dodik je bio jedan od povlaštenih „distributera“ za teritoriju Republike Srpska Krajina, što mu je omogućilo njegovo hvalisanje o dobrim relacijama sa Borislavom Mikelićem, čovjekom od povjerenja Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića Arkana. Prilikom policijskih i inspekcijskih kontrola on se u izjavama pozivao na tadašnje ministre, pravdajući se da je nevin u otkrivenom švercu.

Dodikova izjava u policiji

Tako je pored cigareta Dodik „ulovljen“ u prikrivanju prodaje parfema, alkohola, goriva. U nalaz finansijske policije iz juna 1994. godine navedeno je kako je MUP RS  utvrdio da je „Igokea“ na osnovu „falsifikovanih dokumenata prikazivala manju vrijednost robe i njeno porijeklo radi izbjegavanja uplate akciza i poreza“. Dodik tada aktivno sarađuje sa novopečenim tajkunima, Slobodanom Puhalcem, Nikolom Vukelićem te Slavkom Roguljićem.

Iako je tokom rata dobro „poslovao“, naravno uglavnom „na crno“, Dodik se zaduživao, ali dugove nije uredno vraćao. Zato je naknadno, kada je postao premijer RS, dugove pokušao vratiti iz entitetskog budžeta.

Prema izvještaju Glavne službe za reviziju RS o poslovanju Direkcije za robne rezerve u vrijeme prvog Dodikovog mandata, on je tokom rata ostao dužan novac firmi „Elnos komerc“ iz Bora.  Novac je vratio tako što je „Elnosu“ isplatio 553.548 KM za poljoprivredne mašine navodno za potrebe Robnih rezervi, koje pak nikada nisu dostavljene!

Dužan je bio i „Makedonija tabaku“, za cigarete koje su mu zaplijenjene 1993. godine. Dodik je sve vrijeme rata uzimao kredite u Banjalučkoj banci, u maju, junu, avgustu, oktobru, novembru 1993, potom januaru 1995., kao i u decembru 1997. godine (svi dokumenti u posjedu „Žurnala“).

Uzimane su velike sume novca koje su potom zahvaljujući enormnoj inflaciji vremenom postale "sitan" novac za vraćanje.  U konačnici, prema revizorskom izvještaju o poslovanju banke, ostao je dužan 258 hiljada maraka. On je taj dug vratio tužbom „Igokee“ protiv preduzeća „Prima trejd“ iz Nove Topole; odnosno banka je tužbu, koja u tom trenutku nije bila riješena pred Osnovnim sudom u Banjaluci, prihvatila kao nadoknadu za 342.838 maraka duga. Bio je to dobro osmišljena prevara.

Kako je firma "Prima trejd" dugovala „Igokei“ 65 miliona dinara za đubrivo još iz maja 1992. godine, Dodik je 1993. tužio „Primu“, a sud nije riješio slučaj u narednih deset godina. Onda je Dodik tu tužbu 2002. godine prodao banci za preko 340 hiljada maraka. Kada je banka krenula da se naplati iz firme „Prima“, saznali su da je to preduzeće poodavno završilo u stečaju!

U to je vrijeme Dodik bio miljenik međunarodne zajednice, ali i Stranke demokratske akcije kojom je tada rukovodio Alija Izetbegović. 

(Zurnal.info)