Ni u javnim vrtićima nema mjesta, 2.300 djece čeka

„Ovih dana je aktuelizovana priča o privatnim vrtićima i cijenama privatnih vrtića. Prije nego što bilo šta kažem na tu temu, željela bih da razjasnim jednu činjenicu, a koju mnogi namjerno prećutkuju: Cijena javnog vrtića je 650 KM, a ne 165 KM. Roditelji plaćaju 165 KM, a ostatak sufinansira Grad. Prevedeno – subvencija koju Grad izdvaja po djetetu iznosi 485 KM“, rekla je Dijana Ješić, odbornica Narodnog fronta u Skupštini grada Banja Luka. 

Ješićeva podsjeća i da u javnim vrtićima nema mjesta za svu djecu, te da je oko 2300 djece na listi čekanja. Ona kaže da to znači da su roditelji te djece morali upisati djecu u privatne vrtiće, a čija se cijena trenutno u prosjeku kreće između 400 i 500 KM, dok je iznos subvencije od avgusta prošle godine po djetetu 150 KM.  

„Umjesto da pričamo o cijeni privatnih vrtića, hajde da pričamo o izjednačavanju o izjednačavanju subvencija za svako dijete i na taj način izbjegnemo diskriminaciju djece koja borave u privatnim vrtićima. Činjenica jeste da su se subvencije za boravak djece uvele prije 4 godine, i da je to trebalo biti i ranije uvedeno.

Ali sa nedovoljnim iznosom subvencija nije riješen problem, jer ako gledamo finansijski, roditeljim nije isto upisati djecu u privatni ili javni vrtić, posebno ako imaju više djece. To posebno ne znači da je 0 djece ne listi čekanja, kako je to gradonačelnik poručivao sa bilborda“, istakla je Ješićeva.

Osvrćući se na novi metod isplate subvencija, Ješićeva smatra da je apsurd i potpuno mimo zakona da Grad ucjenjuje vlasnike privatnih vrtića da se prijave na konkurs i potpišu ugovor sa Gradom u kojem će biti uslovljeni cijenom ili nečim drugim. Dodaje da kada poskupi cijena električne energije, hrane, proizvoda za higijenu, dezinfekcionih sredstava, zakupa prostora i slično, onda je logično da i cijena konačne usluge mora poskupiti.

„Smatram da se Pravilnikom o sufinansiranju boravka djece u privatnim predškolskim ustanovama treba definisati koji je to iznos do kojeg će Grad snositi subvenciju i to na godišnjem nivou.

Recimo, ako je maksimalan iznos 450 KM, što je opet manje od cijene koštanja javnog vrtića, onda Grad subvencioniše razliku između 450 i 165. Ako je vrtić skuplji od 450 KM, razliku u cijeni će snositi roditelj. Na taj način se donekle štite roditelji, a i Grad rješava problem nedostaka mjesta u javnim vrtićima“, navodi Ješićeva, te zaključuje:

„Jasno je da je iznos od 450 ili 500 KM koliko košta privatni vrtić ogroman iznos za roditelja, jer plate ne prate rast cijena i standard nam je jako loš.

Zbog toga apelujem na Grad da nađe rješenje koje godimana obećava i koje će zaista pomoći roditeljima i da izdvoji potreban novac u budžetu grada za subvencije koje će biti jednake za svu djecu i da se ugledamo na gradove koji su uspješno riješili ovaj problem. Mislim da nam ipak trebaju biti prioritet djeca u odnosu na tenske terene, parkove, šetališta i sve ostalo u gradu, što, realno, može i da sačeka.“ 

(BN)