Republika Srpska baca para i na Senat, koji se rijetko sastaje

Republika Srpska baca novac i na Senat kao obavezni republički organ, koji se samo neobavezno i u vrijeme praznika sastane.

Članove senata bira predsjednik Republike Srpske, koji je ujedno i predsjednik Senata, a osnovna funkcija im je da se sastaju svaki put kada se radi o bitnim pitanjima za Republiku.

Sudeci po tome da se sastali nisu godinama, reklo bi se da bitnih republičkih pitanja za predsjednika Milorada Doodika, nema.  A oni koji i pokušaju da ožive Senat i pokrenu umove mudraca, bivaju odstranjeni. 

Senat – savjetodavno republičko tijelo, kojem je osnovna funkcija odlučivanje  o bitnim temama za dobrobit Republike i savjetovanje republičkih organa šta i kako treba da se radi. Tako bar stoji u definiciji, ali i u ozbiljnim zemljama. 

Naš Senat zadnji put se sastao prije četiri godine, a problema u Republici Srpskoj je više nego ikad. Međutim, to senatore, čini se, ne zanima, iako im je to osnovni i jednini zadatak, da traže najpovoljnije rješenje problema u Republici i da savjetuju predsjednika.

Ali predsjednik, po svemu sudeći, ne treba savjet, a i senatori su osobe bliske partiji.

 A koliko je njihovo djelovanje prepoznato u javnosti, govori podatak da mali broj građana zna da Srpka i ima Senat, iako sve to plaćaju.

Senat čine ličnosti za koje se smatra da su stručnjaci, ili bi bar to tako trebalo da bude. Iako imaju pravo na polovinu prosječne plate po održanoj sjednici, ni to nije dovoljno da natjera senatore da rade svoj posao.

Međutim, među senatorima je bilo i onih koji su svoj poziv ozbiljno shvatali, ali je svaka inicijativa bila zaustavljena, a oni odstranjeni iz Senata.

„Predložio sam Narodnoj skupštini, odnosno predsjedniku Republike, koji je po Ustavu i predsjedavajući Senata Republike, a dao sam inicijativu Senatu da se u što skorije vrijeme održi sjednica Senata republike i da se na njoj razmotri ideja koju samo osmislio i predložio, kako Krivičnim zakonom zaštititi Ustavne nadležnosti Republike Srpske od njihovog daljeg neovlašćenog prenošenja. Ja sam to predao uredno na protokol Senata i nikada po tom pitanju nije zakazana ni jedna sjednica Senata.

Ubrzo, mjesec ili dva poslije toga, protiv mene, pošto sam tada bio sudija Okružnog suda u Banjaluci, je pokrenut disciplinski postupak“, ističe doktor pravnih nauka Milan Blagojević, koji je bio primoran da da ostavku u Senatu. 

Jedan od senatora bio je i Mirko Šarović, koji je pozvan od tadašnjeg predsjednika Srpske Rajka Kuzmanovića da bude član Senata, ali je sa ove funkcije razriješen nakon svega par mjeseci, zbog sankcija visokog predstavnika.

Šarović kaže da se ni tada Senat nije sastajao, iako je bilo važnih tema za razgovor, uzevši u obzir sve one koji su tada ispaštali zbog sankcija. 

„Ja nisam čuo nikada da su oni uopšte sjeli, unazad nekoliko godina. Tako da je moja procjena da je to institucija na papiru“,  kaže Šarović.

Senat bi trebalo da bude sastavljen od osoba koje su pokazale dobre rezultate u oblastima u kojima su stručne, i samim tim mogu uspješno da kroje korake vođenja politike i Republike.

Ali u Senatu Republike Srpske sjede ljudi koji su, na prvom mjestu, pokazali odanost partiji i čije se mišljenje ne razlikuje od onog koje vladajuća stranka zahtijeva, smatra profesor pravnih nauka Petar Kunić.

„Imenovanje u senat je takvo da se ne vodi računa o ovim kriterijumima koje predviđa Zakon o senatu, već se senat imenuje uglavnom na bazi stranačkih kriterija. Dakle kako vidite, i sadašnji imenovani sastav, uglavnom suštinu tog Senata čine stranački ljudi, dakle oni koji su dugo vjerni postojećoj vladajućoj stranci, dakle bolje reći oni koji su dobri poslušnici u okviru te stranke“, kaže Kunić. 

Na osnovu ovih iskustava, pravnog i stručnog mišljenja, moglo bi se zaključiti da je Senat važno republičko tijelo, koje ne radi ništa.

A i ako neko pokuša  da predloži izmjene koje bi Srpskoj mnogo značile, ne samo da mišljenje ne bude usvojeno, nego takvi bivaju uklonjeni iz Senata, jer šta će predsjedniku neko ko misli svojom glavom.

(BN)