2. put u istoriji: Izveli operaciju kojoj se divi svijet

Pacijentkinju, koja je stigla u bolnicu sa više od 15 metastaza na jetri, poznati srpski abdominalni hirurg prof. dr Vladimir Dugalić, i njegov tim, spasili su operacijom koja je izvedena drugi put u istoriji medicine, na Prvoj hirurškoj klinici Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

Na rizičan i komplikovan operativni zahvat, poznat kao „potkovica“ ili „rolerkoster“, ovaj visoko stručni tim, odlučio se kako bi ženi spasili jetru, jer bi bilo koja druga operacija zahtijevala odstranjivanje većeg dijela ili kompletnog organa.

Operacija, koju je izveo tim doktora Dugalića, rezultat je dugog iskustva, stručnosti, usavršavanja, talenta, ali i hrabrosti.

– Da smo se odlučili za drugu opciju, bio bi upitan postoperativni period. Poslije svake operacije jetre mora da ostane zadovoljavajući volumen jetre da bi ona mogla da funkcioniše. Kod bolesnih jetri, kao što je kod ove pacijentkinje, moralo je da ostane najmanje 30 do 40 odsto organa, da bismo bili sigurni da će normalno funkcionisati poslije operacije. Ideja je bila upravo to da se sačuva što više tog organa, a uklone sve promjene. Zato je teška operacija jer se eksponiraju krvni sudovi i žučni vodovi cijelom dužinom jetre – objašnjava za Nova.rs prof. dr Vladimir Dugalić, načelnik hepato-bilio-pankreatične hirurgije na Prvoj hirurškoj klinici UKCS.

Kod pacijentkinje koja je podvrgnuta ovoj komplikovanoj operaciji, uz navedenih preko 15 metastaza na jetri, postojao je i primarni tumor na pankreasu.

– Cilj ovakve operacije je da otklonimo što više tumora, a da ostane što više zdravog dijela organa – kaže abdominalni hirurg dr Aleksandar Bogdanović, asistent na hirurgiji Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je član ovog uspješnog tima, u kojem je učestvovala i anesteziolog, doktorka Bogdana Milinković, kao i dr Uroš Đinđić, specijalizant.

Do sada urađena samo jedna ovakva operacija u svijetu

Prije ove, po istim principima, urađena je još samo jedna ovakva operacija u Italiji, u Milanu 2022. godine.

– Poenta ovog zahvata je da se sačuva sve što je moguće, a da se izvede onkološki zadovoljavajuća operacija. Kolega iz Milana bio je prvi koji je izveo ovakav zahvat, a on se usavršavao kod profesora Masatošija Makučija iz Japana. Ja sam bio kod profesora poslije njega. Makuči je bio jedan od najboljih svjetskih abdominalnih hirurga za jetru, danas ima 80 godina, a mi smo njegovi ponosni sljedbenici. Praktično smo usvojili njegov način razmišljanja kad je riječ o operacijama na jetri – priča doktor Dugalić, koji je profesor hirurgije na Medicinskom fakultetu u Beogradu.

Ono što je kod jetre najteže, je što i kad postoji masa tih malih promjena, kad je otvorite ne vidite ništa, ističe on.

– Zato je važan intraoperativni ultrazvuk, uz pomoć kojeg pokušavamo da uočimo i najmanju promjenu i da je riješimo.

Operacija hirurški komplikovana

– Ipak ima prednost da čuva veliki dio jetre, koji nije neophodno odstraniti. Sve druge operacije bi bile mnogo ekstenzivnije i dovele bi u pitanje postoperativnu funkciju organa. Sada je sigurno 40 odsto desne jetre sačuvano – objašnjava prof. dr Dugalić.

Da je rađena klasična resekcija jetre, postojao bi povećan rizik za razvoj postoperativne insuficijencije ovog organa.

– Išli smo uz vene, pa kroz jetru gore – dole kao na toboganu. Operativni put je u obliku potkovice (horse shoe), zato se tako i zove zahvat, jer se radi potkovičasta resekcija jetre. Operišete kao da idete uz brda i doline, a savršeno se poštuje anatomija jetre i sve anatomske strukture su sačuvane. Može se nazvati i rolerkoster – dodaje dr Bogdanović.

Prije operacije, ovaj hirurški tim uvijek pravi plan, kako bi, nakon što uđu u salu, bilo što manje iznenađenja.

– Kada donosimo odluku da li će se neko i kako operisati, sve stavimo na vagu. Sa jedne strane je benefit, a sa druge rizici. Kod nje je bilo pitanje koliko bi bilo potencijalno preživljavanje sa jedne, a rizik sa druge strane – kaže dr Bogdanović.

Rizici i procenat preživljavanja

Nije svaki tumor na jetri moguće operisati tako da se sačuva veći dio organa.

– Njen tumor je bio takav da je mogao da se podvrgne ovakvoj operaciji. Način operacije zavisi i od rasporeda metastatskih promjena. Međutim, nije isti rizik kod svakoga, a dosta zavisi i od iskustva i stručnosti hirurga. Uvijek sa rodbinom pričamo o operaciji, sve im objasnimo, dogovaramo se da li da pacijentu baš sve kažemo i predočimo težinu operacije, moguće komplikacije, pa donesemo odluku. Takođe, uvijek smo iskreni i o procentu preživljavanja – priča profesor Dugalić i dodaje da je nekada bilo glavno pitanje šta je odstranjeno na operaciji, a sad je: Šta je ostalo poslije resekcije?

Ovakvih operacija nema mnogo jer je rijetka indikacija.

– A i tehnički je jako teška. Razmišljali smo o dvije opcije i odlučili se ipak za ovu, težu. Izveli smo je uspješno zahvaljujući medicinskom timu koji ovde imamo, a koji je iskusan u liječenju ovakvih komplikovanih endokrinoloških tumora. Jako dugo traje školovanje jednog ovakvog hirurga, zato mi je drago što imam mlade ljude oko sebe, da naslijede ovaj posao – zaključuje prof. dr Dugalić.

Snežani slučajno otkrili metastaze

Nakon dvije godine liječenja, Snežana Tanjević (48) iz Temerina, konačno je stigla do profesora Dugalića i njegovog tima, a tumora, koji je prijetio da joj oduzme život – više nema!

Snežana je operisana prije nedelju dana, a uskoro će, sa osmijehom, biti otpuštena kući.

– Do prije dvije godine bila sam relatino zdrava i na nekom kontrolnom ultrazvuku vidjeli su mi promjene na jetri. Poslali su me na magnet i ustanovljeno je više metastaza. Ušla sam tada u proces dijagnostike u Institutu u Kamenici, ali tokom postupka kod njih, u roku od par dana, stanje mi se naglo pogoršalo. Završila sam na hitnoj operaciji i spasili su mi život, iako tada još nisam imala dijagnozu.

Biopsija je kasnije pokazala da ima rijedak oblik neuroendokrinog tumora na jetri.

– Njega je jako teško prepoznati, pa kad su utvrdili da je riječ o tom tumoru, poslali su me na Kliniku za endokrinologiju u Beogradu. Tamo sam dobila terapije i tokom 2023. poslije svake su sprovodili kompletnu analizu mog zdravstvenog stanja. U septembru na konzilijumu, ustanovili su da sam kandidat da se moj tumor hirurški riješi.

I tako je, poslije dvije godine, stigla do profesora Dugalića i njegovog tima.

– Pitala sam doktora može li uopšte da me operiše i kad je rekao da može, shvatila sam od onog momenta da vam život visi o koncu, kako je bilo prije dvije godine, dolazim do toga da će hirurškim putem da me izliječe. Konačno ću živjeti bez straha da li se tumor proširio, porastao i slično. Ljekari su su mi predočili da će biti složen zahvat koji nije rađen do sada na taj način, osim jednom. Sa aspekta laika, mogla sam samo u njih da se pouzdam, da će donijeti pravu odluku – i donijeli su je! Vratili su mi moj život bez tumora i straha od svake sljedeće kontrole – kaže za Nova.rs Snežana, koja je beskrajno zahvalna doktoru Dugaliću i cijelom njegovom timu.

(Srpska info) Foto: Ringier