Najteža je borba - borba sa samim sobom...

Sagledavajući vremena u kojima živimo, od borbe sa drugima, možda je najvažnija, te najteža, borba sa samim sobom. U tu borbu, prema riječima Njegovog visokopreosveštenstva mitropolita zovrničko-tuzlanskog gospodina Fotija, treba da uđemo uskim putem podviga, a koji podrazumijeva Sveto krštenje, a potom i aktivni život u Crkvi Hristovoj.

Gostujući u rubrici jutarnjeg programa “Riznica”, mitropolit Fotije je objasnio i put preobraženja od gorde osobe do predanog podvižnika, koje se odvija kroz slušanje pouka svetih otaca, ali i kroz lični trud svakog pojedinca, jer koliko žrtve uložimo na ličnom nivou, toliko ćemo zadobiti Blagodat Božiju.

Na pitanje, da li je moderno doba novi izazov za Pravoslavlje, te koliko je teško sačuvati sabornost, ne samo Crkve, već i same porodice, Njegovo visokopreosveštenstvo odgovara da je mnogo primjera razapinjanja Pravoslavlja, od trenutnog sukoba između Ukrajine i Rusije, do borbe da se Srbima otme Kosovo.

On, takođe, navodi i dobre primjere, po kojima se Makedonska pravoslavna crkva vratila pod okrilje jedne Svete saborne apostolske crkve. To sve potvrđuje da Crkva Hristova ima i pobjeda i raspeća, ali ne treba zapostaviti ni prisutni optimizam, po kojem je ovaj vijek – vijek Pravoslavlja, jer će ljudi sve više u Pravoslavlju prepoznavati istinsko hrišćanstvo.

U istorijskom kontekstu, ne smijemo zanemariti ni neprestanu borbu srpskoga naroda da sa ove strane rijeke Drine sačuva duhovni identitet.

Ovu borbu vidimo i na drugima teritorijama, poput KiM, koje je naša duhovna kolijevka, ističe mitropolit, dodajući da mi u Republici Srpskoj moramo čuvati našu državu, koja je garant mira i mogućeg normalnog života sa susjedima.

Sabornost jedne zajednice je nemoguće bez poslušanja, a to se postiže kada onaj koji želi da bude prvi, bude poslednji. Upravo je poslušanje kruna molitvenog života i praktikovanje posta. Mitropolit zvorničko –tuzlanski smatra da je bitno živjeti po Božijim zapovjestima.

Osim vjerskog života, arhijerej SPC dotakao se u razgovoru i položaja žene u pravoslavlju, navodeći da je zapadna slika žene nama strana i nepoznata, jer žena u pravoslavnom predanju oduvijek je imala posebno mjesto i značaj, kao stub porodice, te simbol ljubavi i zajedništva.
Isto tako, mitropolit Fotije smatra da depresiju, o kojoj se toliko govori u poslednje vrijeme, možemo izliječiti u Crkvi, uz pomoć ljekara Gospoda našega i svih svetitelja, isceljitelja i podvižnika koje je iznjedrilo Pravoslavlje.

Čovjek nije samo imenica, već je i glagol, koji kroz dobra djela umnožava darove, ali i čini korist svojoj zajednici. Mitropolit Fotije ističe značaj njegovanja talenata, te tako svoje slobodno vrijeme provodi u pisanju poezije, smatrajući da je pjesnik osoba koja dublje i šire vidi, te da neprestano treperi, govoreći istinu, dok drugi ćute...

(BN) Foto: BN