Dr Blagojević: Lament nad odnosom Rusije prema nama

Ministar inostranih poslova BiH, Elmedin Konaković, uputio je pismo SAD-u i EU kojim ih, gotovo klečeći, moli da zadrže OHR u BiH, kako bi OHR, kad god zatreba, svoju volju nametao Bosni i Hercegovini.

Republika Srpska 09.08.2024 | 20:04

Piše: Dr Milan Blagojević 

Kakva tuga i tragedija, ako se samo ima u vidu da je BiH država članica UN kojoj, zbog tog njenog statusa, niko, ni UN ni neka druga država, sama ili udružena sa trećim državama, a niti bilo koji pojedinac ili kancelarija, nema pravo nametati svoju volju kao zakon.

To im toliko jasno zabranjuje Povelja UN, u članovima 2. i 78. 

I Dejtonski mirovni sporazum nijednom svojom odredbom ne dozvoljava OHR-u da Bosni i Hercegovini nameće zakone niti bilo koje druge propise.

Jer, i Dejtonski sporazum, kao i Povelja UN, na više mjesta određuje da je BiH suverena država u kojoj samo njene nadležne institucije mogu donositi ustav i zakone. I niko drugi, a kamoli OHR i pojedinac zvani visoki predstavnik.

Zato je, dakle, tužno i tragično ono što Elmedin Konaković moli u svom pismu SAD-u i EU.

No, jednako tako je tužan, a i tragičan, odnos zvanične Rusije prema ovom problemu. Taj odnos smo, po ko zna koji put, mogli vidjeti i sada, povodom navedenog Konakovićevog pisma. 

Jer, Rusija i dan-danas samo ponavlja svoje bezbroj puta izrečene isprazne stavove, dodajući ovaj put "da je OHR anahronizam" i da "oni koji pozivaju na očuvanje OHR-a pokazuju strah od suvereniteta".

Međutim, umjesto ovakvih sterilnih ponavljajućih stavova, i ako zaista želi dobro Bosni i Hercegovini i svima nama u njoj, a to znači da što prije bude okončan anahronizam zvani OHR (kakvog nema nigdje drugdje u svijetu), te da BiH što prije postane istinski suverena država članica UN, Rusija bi trebala da uradi nešto što decenijama neće da učini.

To nešto sadržano je u članu 96. Povelje UN. Prema tom članu najvišeg pravnog akta međunarodnog prava, Generalna skupština UN može tražiti od Međunarodnog suda pravde da joj da savjetodavno mišljenje o svakom pravnom pitanju.

Doduše, to može tražiti i Savjet bezbjednosti UN, ali sam njega s razlogom ispustio u prethodnoj rečenici, zato što se takva odluka u SB UN ne bi mogla usvojiti pošto bi na nju veto stavile SAD, Velika Britanija i Francuska kao stalne članice tog savjeta.

A one bi to učinile upravo zato što su te tri države bile glavni kreatori tzv. Bonskih zaključaka iz decembra 1997. godine, kojima je prvenstveno ta grupa država članica UN, povredom Povelje UN i državnog suvereniteta BiH, odlučila da OHR upravlja Bosnom i Hercegovinom kao da je BiH njihova kolonija ili protektorat, a ne država članica UN.

Zato, dakle, te tri države kao stalne članice SB UN sigurno ne bi dozvolile da se SB UN obrati Međunarodnom sudu pravde i zatraži savjetodavno mišljenje povodom tog pravnog pitanja.

Ali, pravo na takvo obraćanje Međunarodnom sudu pravde ima i Generalna skupština UN.

E upravo tu, u Generalnoj skupštini UN, Rusija godinama neće da pokrene proceduru kojom bi mogla prikupiti polovinu + 1 glasova država članica UN, koje bi glasale za rezoluciju Generalne skupštine kojom se od Međunarodnog suda pravde traži savjetodavno mišljenje o pravnom pitanju da li Povelja UN dozvoljava OHR-u i državama članicama tzv. Savjeta za primjenu mira da OHR Bosni i Hercegovini kao državi članici UN nameće svoje zakone i druge propise, te da li se takvim načinom vladanja od strane OHR-a povređuje pravo na suverenitet BiH kao države članice UN.

Ne treba sumnjati u to kakvo bi bilo savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o tako formulisanon pitanju.

Ono bi nesumnjivo glasilo da Povelja UN zabranjuje, kao što zaista zabranjuje (vidjeti njene članove 2. i 78), takvo ponašanje OHR -a i tzv. Savjeta za primjenu mira u BiH, zato što je BiH suverena država članica UN, kojom mogu vladati samo njene nadležne institucije, a nipošto OHR i tzv. Savjet za primjenu mira, jer kada u BiH vladaju OHR i države članice tog savjeta time se BiH desuverenizuje i od države članice UN pretvara u njihov protektorat, što je zabranjeno članovima 2. i 78. Povelje UN.

To, dakle, može da učini Rusija, a ne da njena Ambasada u BiH ponavlja isprazna saopštenja od kojih ni BiH ni Republika Srpska niti međunarodno pravo nemaju nikakve koristi.

Samo kada bi Rusija htjela to da učini. Nažalost, Rusija to uporno neće, što dokazuju sve protekle godine, više od četvrt vijeka, tokom kojih to Rusija nikada nije htjela učiniti.

Otuda i ovaj lament.

Dr Milan Blagojević