Služen parastos za 20 ubijenih Srba iz naselja Hranča

Kod centralnog Spomen-krsta na gradskom groblju u Bratuncu danas je služen parastos i položeno cvijeće za 20 ubijenih Srba iz naselja Hranča u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih je sedmoro poginulo na današnji dan 1992. godine, a niko nije odgovarao pred pravosuđem za ovaj teški zločin.

Republika Srpska 25.07.2023 | 12:10

Ovim je obilježena 31 godina od pogibije sedam srpskih civila iz ovog naselja, među kojima su bile tri žene - Živanka Lukić, Dostana Cvjetinović i LJubica Mirković.

Mještanin Dragomir Mitrović nestao je deset dana prije ovog napada na Hranču i još nije pronađen. NJega su muslimanski vojnici uhvatili i izgubio mu se svaki trag.

Osim porodica nastradalih, cvijeće je položila i delegacije opštine, Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.

Predsjednik bratunačke Boračke organizacije Zoran Gvozdenović rekao je da se obilježava 31 godina od stradanja Srba u Hranči i da je to jedan u nizu zločina bez kazne, koji su tokom 1992. godine počinile muslimanske snage nad Srbima u ovoj opštini, odnosno regiji.

"Ne smijemo i nećemo zaboraviti naše žrtve, jer sjećanje na njih podsjeća na stvaranje i odbranu Republike Srpske i slobodu koja ona garantuje srpskom narodu sa lijeve strane Drine", poručio je Gvozdenović.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović istakla je da su ovi grobovi jedina istina i pitala gdje je pravda.

Niko nije procesuiran za ubistva civila i masovne brojne zločine počinjene nad Srbima u okolini Bratunca i Srebrenice.

"Stravičan zločin desio se u tom selu na današnji dan 1992. godine, prije 31 godinu. Ubijeno je sedam mještana, od kojih tri žene kod svojih kuća. Predmet vezan za ovaj zločin nalazi se u Tužilaštvu BiH, optužnica nije još podignuta i Tužilaštvo čeka da svjedoci i zločinci pomru i da se predmet zatvori kao da se ništa nije desilo", rekla je Filipovićeva Srni.

Ona je i danas ukazala da pravosuđe BiH selektivno dijeli pravdu i amnestira počinioce zločina nad Srbima opstruišući procesuiranje počinilaca zločina, a kažnjavanjem Srba i za neke nedokazane slučajeve.

Prema njenim riječima, predmet vezan za Hranču u Tužilaštvu BiH označen je kao "složen i sakuplja prašinu".

Ona kaže da su napadi izvođeni nekoliko dana na Zagone, Gornje Magašiće i Hranču.

Filipovićeva je podsjetila da je u Gornjim Magašićima ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, pa na srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i još niz sela gdje je u jednom danu ubijano po 10 ili 20, pa do 50 i više mještana i da niko nije odgovarao.

"Neizvjesno je da li će optužnice ikada biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo i ko je i kako počinio zločine i da li će biti živih počinilaca. To je dokaz da u BiH nema pravde za Srbe", rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima što se može okarakterisati kao pravosudna diktatura i teror nad porodicama srpskih žrtava i srpskim narodom, koji traju više od dvije decenije.

"O zločinima ćemo govoriti stalno i čuvati sjećanje na naše nastradale, prenoseći istinu o srpskom stradanju i sudskoj nepravdi", poručila je Filipovićeva.

Mještanin Hranče Milenko Mlađenović bio je teško ranjen na današnji dan prije 31 godinu.

"Zadobio sam prostrelnu ranu kroz pluća i dok sam bio svjestan tražio sam vode. Mislio sam da izdišem i da su mi posljednji trenuci života. Nisu mi dali vode u tom haosu i preživio sam nakon dugog liječenja", prisjeća se Mlađenović.

On kaže da je napad na selo počeo sa svih strana uz strašnu galamu i viku što je davalo utisak da je ogroman broj napadača.

"Nakon rata neki poznanici Bošnjaci pričali su mi da je u tom napadu učestvovalo 600 pripadnika muslimanskih vojnih formacija iz Srebrenice i okolnih sela predvođenih Naserom Orićem", rekao je on.

Gordana Stevanović kaže da je njena majka LJubica Mirković ubijena sa leđa, bježeći, 200 metara od kuće prema Bratuncu i tu je masakrirana.

Grupa muškaraca pružala je otpor do stizanja pomoći iz Bratunca, što je omogućilo da se spasi nekoliko teško ranjenih mještana, jer napadači nisu ostavljali žive Srbe koje su stigli bez obzira da li su to civili i nejač.

Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća.

U Hranči, kao i ostalim selima oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu popalile.

Preživjeli mještani pričaju da je napad počeo oko 15.30 časova, da je zapucalo sa više strana i uz galamu, lupanje o neke limove i slično i viku upali su u selo i ubijali sve redom vičući: "Hvataj ih žive, štedi municiju".

Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je da se izvuče niz korito Glogovske rječice prema Bratuncu.

Hranča je okružena muslimanskim selima i napad na selo izveden je sa svih strana.

(Srna) Foto: Srna