Zašto nam je u miru potrebno toliko oružja?

Zemlje Zapadnog Balkana nalaze se u vrhu liste zemalja sa najvećim brojem komada oružja na stotinu stanovnika u svijetu.

Bosna i Hercegovina 18.06.2023 | 17:17

Zašto nam je potrebno oružje, podstiče li samo posjedovanje oružja na agresivnost i da li držanjem, prije svega, nelegalnog oružja šaljemo pogrešnu sliku našoj djeci, pitali smo psihologe, sociologe i građane.

U Bosni i Hercegovini su u 2017. godini na stotinu stanovnika registrovana 31,2 komada oružja. BiH ima više od 1.180.000 komada oružja, od čega je oko 350.000 registrovano, a oko 830.000 neregistrovano.

Zašto nam je u miru potrebno toliko oružja i u kakvom to društvu živimo?

“Ne znamo zašto danas nekome treba oružje”, kažu građani Bijeljine,” jer se svi ovdje osjećamo bezbjedno.“

Dodaju da je strašno to što mnogo omladine, prije svega mladih momaka, oružje nosi za pojasom ili u autu pa, kad se naljute, pravdu uzimaju u svoje ruke.

Živimo u poslijeratnom društvu u kojem je dosta oružja ostalo u porodicama. To oružje nam, kaže psiholog Vildana Zrnanović, pruža i podiže subjektivni, materijalni osjećaj sigurnosti, ali je i dio našeg mentaliteta.

Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije, podvlači da živimo u stalnim psihološkim pritiscima jer nas političke elite u zemlji konstantno truju da ćemo ratovati.

Sociolog Vladimir Vasić dodaje da smo i dalje tradicionalno društvo u kom svadbe i druge radosne događaje upotpunjujemo korišćenjem oružja i ponekad ih pretvorimo u tragične događaje.

Sve veći broj ubistava u BiH i regionu posljedica je 30-godišnjih psihoza, zahtjeva, stresova i izazova sa kojima ljudi očigledno nisu u stanju da se izbore, a koji narušavaju njihovo mentalno zdravlje. Okidač može biti bilo koja situacija, kaže Zrnanović.

“To može biti način na koji je neko odgajan: ako su pojedinci odrasli u nasilju, lakše će potegnuti za oružjem. Genetske predispozicije su ponekad jako važne, a imamo i osobe koje imaju antisocijalne karakteristike ličnosti. Kad se to upari sa eksplozivnim temperamentom, dolazi do tragedije”, ističe Zrnanovićeva.

Muškarci s ovih prostora se od malih nogu, kupovinom oružja-igračaka uče da se time traže status i položaj u društvu, pogotovo ako se osjećaju inferiorno, kaže Zrnanović i dodaje da, ako su roditelji fascinirani oružjem i njime štite porodicu, djeci šalju jasnu poruku da bi na sličan način trebalo da zaštite sebe.

“Brojna istraživanja su pokazala da samo posjedovanje oružja, igračke i igre rata povećavaju agresivnost kod odraslih ljudi i kod djece”, objašnjava Zrnanović.

Vasić dodaje da time djeci šaljemo negativnu poruku.

“Djeca u većini slučajeva ne slušaju nego gledaju. Naš odnos dok ih vaspitavamo je ovakav: više ima slike, nema tona. Djeca hoće da rade ono što mi radimo”, navodi Vasić.

Građani smatraju da korišćenje oružja ima smisla samo u samodobrani, ali da je veoma teško utvrditi kada je zaista upotrijebljeno u tu svrhu.

“U svakom drugom slučaju treba razmišljati i boriti se glavom, a ne oružjem”, poručuju oni.

Kako bismo izbjegli mučne slike tragedija, razaranje domova i čitavih porodica potrebno je, savjetuju stručnjaci da, na prvom mjestu, ljudi koji imaju neki problem potraže stručnu i psihološku pomoć. Osnova svega su, ističu, edukacija i stroži zakoni, odnosno nulta tolerancija na zločin.

(BN)  Foto: Schreenshot/YouTube