Krivični zakonik stavlja omču oko vrata slobodnoj riječi u Republici Srpskoj

Bude li zakon o kriminalizaciji javne riječi usvojen u postojećem obliku, optuženi bi mogli snositi značajne posljedice. Pored nemogućnosti zaposljenja zbog vođenja krivičnog postupka, optuženi će biti primorani i na skupe advokatske usluge i dugotrajne sudske procese koje, prema mišljenju advokata, naš pravosudni sistem ne može da iznese. 

Usvajanje nacrta zakona koji kriminalizuje javnu riječ, šokiralo je stručnu javnost. Naš pravosudni sistem zbog manjka stručnog kadra i velikog broja predmeta već se sada može smatrati nefunkcionalnim, smatra advokat Andrej Obradović. 

“Smatram da je akademska zajednica trebala više biti uključena u izradu zakona i da se vidi da li kapaciteti naših sudova to mogu iznijeti. U Nacrtu novog zakona ja nisam vidio finansijsku pripremu, da li treba da se angažuju nova stručna lica. Imamo slučaj kod velikog broja prekršaja, koje nema ko da obradi. U banjalučkom Sudu fali 12-13 sudija. Mislim da u izranu novog zakona nije uključen aspekt kapaciteta pravosuđa”, kaže Obradović.

Poznajući mentalitet našeg naroda, koji je spreman da se sudi godinama oko međe, sudovi bi ubrzo bili pretrpani besmislenim slučajevima klevete koje ne bi imao ko da rješava. 

“Ozbiljna je stvar da mijenjate Krivični zakon i trebalo je više da se uključi pravni fakultet, kao i drugi ljudi iz prakse, advokati, sudije, tužioci, kako bi ljudi koji se svakodnevno bave ovom problematikom dali svoje mišljenje. Novčane kazne su previsoke. Ako se ne varam, jedna od njih ide i do 120 hiljada maraka, koje ako ne platite, dobićete više godina robije”, upozorava Obradović.

Novinari u izmjenama zakona ne vide pokušaj uređenja javnost prostora, kako to uporno tvrdi vladajuća većina, već sredstvo obračuna sa neistomišljenicima. 

“Moj prvi utisak u vezi sa ovim zakonom jeste da se donosi ad hoc i na osnovu želje ili par ljudi da se tim zakonom obračunava sa nekim. Tu nema nekog sistemskog rješenja, on se preklapa sa postojećim zakonom. Priča o tome kako se tim zakonom želi urediti sistem u informisanju i javnom djelovanju ne pije vode. Povećavaju se kazne, a to se isto moglo urediti i u okviru starog zakona koji ne predviđa da je kleveta krivično djelo” objašnjava novinar Marko Šikuljak.

Šikuljak kaže da se stiče utisak brzopletosti i da je predlagač do Nacrta zakona došao preko noći, tako što je nekome palo na pamet da uredi ovu oblast.

“Mislim da je najveći problem u pogledu klevete i odgovornosti za javnu riječ to što mi imamo sudstvo koje neadekvatno reaguje, čak i u ovom prethodnom zakonu. I prije su novinari bili na vjetrometini. Vi iznesete neke podatke o tome da je neko osuđen, a kada to javno objavite, prozvani vas tuži za klevetu. Sud, umjesto da odbaci takvu prijavu, vi morate ići na sud. Naše kolege su imale situaciju da zbog nečega što je njihov sagovornik rekao u intervju oni idu na sud za klevetu”, podsjeća Šikuljak.

Pored izuzetno visokih kazni, koje bi u nemogućnosti plaćanja osuđeni morao odležati iza rešetaka, problem predstavlja i to što bi zbog izrečene javne riječi pojedinac pred zakonom bio izjednačen sa silovateljima, ubicama ili kriminalcima, čime bi mu zbog pravosnažne presude za krivično djelo bilo otežano ili potpuno onemogućeno ostvarivanje brojnih prava, poput prava na zaposlenje. 

(BN) Foto:BN