RTRS lažima u odbrani režima!

RTRS je i ranije dobijao “zadatke” da, ma kako grubo zvučala ta riječ, oblati političke ili bilo koje druge protivnike...

Prosto je nevjerovatno da se u jednoj evropskoj državi, taman ona bila i van EU, javni RTV servis otvoreno stavi na stranu jedne političke opcije, a posebno u toku predizborne kampanje.

Kako bilo, takav slučaj imamo upravo u našoj državi gdje se Radio televizija Republike Srpske otvoreno stavila na stranu zaštite lika i djela Milorada Dodika i SNSD-a.

U udarnim emisijama RTRS-a, ali i na portalu ovog javnog servisa, objavljena je vijest da je “administracija Džozefa Bajdena izdvojila 19,5 miliona KM za kampanju Јelene Trivić protiv Milorada Dodika, a kako saznaje Glas naroda iz pouzdanih izvora”.

Portal “glasnaroda.me” je apsolutno nepoznat medijskoj sceni Republike Srpske, a u impresumu ovog “medija” kao urednik se navodi izvjesni Neđeljko Peković. Kada zaguglate navedeno ime i prezime u kombinaciji sa riječima “novinar”, “urednik” ili “portal” nećete pronaći apsolutno nijedan rezultat što je za urednika jednog medija, čija senzacionalna novinarska otkrića prenose čak i javni RTV servisi, skoro pa nemoguće.

Već uhodanim “šemama” ovaj “istraživački” tekst je svoj put došao do Faktor magazina, a to je već signal da ATV i RTRS treba da ovaj članak shvate ozbiljno i prenesu to u svojim udarnim emisijama i na portalima.

U navedenom tekstu stoji da su “10 miliona dolara vojnim avionom u četvrtak 4. avgusta prenesene do aerodroma Sarajevo, gdje je taj novac, prema tvrdnjama izvora ovog portala, preuzeo brat Jelene Trivić, Igor Tešić koji joj je šef štaba i vodi njenu kampanju”.

Praviti od Igora Tešića, filmskog reditelja i dokazanog filmskog radnika, u najmanju ruku opskurnu figuru ranga šefa narko kartela graniči sa imbecilnošću. Barem 9 od 10 banjalučkih novinara lično poznaje Igora Tešića i apsurdno je uopšte objašnjavati zašto je ovaj scenario nemoguć.

Ono što je posebno izazvalo pažnju javnosti je i sami sadržaj navedenog memoranduma gdje se nalazi mnoštvo pravopisnih grešaka, a što je svakako nepojmljivo za instituciju koja se u memorandumu navodi kao “Department of political affairs”.

Dokument obiluje nizom gramatičkih i pravopisnih greški koji su nezamislivi u orginalnim dokumentima američke vlade.

Zašto odgovorne osobe i urednici na RTRS pristaju uopšte objavjivati ovakve informacije zaista nije jasno.

Kao što nije jasno i zašto je film o UKC RS, odnosno o liku i djelu direktora UKC Vlade Đajića, emitovan tri dana pred izbore uz najjaču moguću kampanju na bilbordima na teritoriji cijele Srpske. Nije jasno zašto se izbjegavaju odgovori na ova pitanja a i kada se odgovore, poput našem portalu, zašto su odgovori nepotpuni i zašto se na njih čeka i više od predviđenog zakonskog roka. Itd itd.

Podsjetićemo na slične situacije u kojima je RTRS dobijao “zadatke” da, ma kako grubo zvučala ta riječ, oblati političke ili bilo koje druge protivnike.

Najsvježiji primjer je svakako laž i kleveta protiv novinara Vladimira Kovačevića a koju su prenijeli i RTRS i ATV neposredno nakon pokušaja ubistva Kovačevića na ulazu u zgradu u kojoj živi 26. avgusta 2018. godine. Nakon pokušaja ubistva, tačnije 31. avgusta 2018. godine kada je Kovačević pušten na kućno liječenje, sa internet portala novina Informer, RTRS je na svoj portal prenio tekst pod naslovom „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj! Ne žele izbore, ruše vlast na ulici!“.

U spornom tekstu je, između ostalog, navedeno: „Posljednja dešavanja u vezi napada na novinara opoziciji naklonjene BN televizije i spontano okupljanje novinara pred Palatom Republike u Banjaluci dodatno podgrijavaju tvrdnje da je na sceni puzajući državni udar, da posljednji slučaj napada na novinara naklonjenog opoziciji služi u svrhu da se animiraju širi društveni slojevi i da se pozove na odbranu od navodne diktature Dodika i njegove stranke (…) da se za navedenog novinara zna da je nedavno od USAID-a dobio 80.000 dolara za nekakav internet portal i da ti portali otkad su te pare upumpane niču kao pečurke poslije kiše…“.

Ustavni sud BiH je nedavno potvrdio presudu Okružnog suda koji je zaključio da je Kovačević dokazao da nije primio 80.000 dolara od USAID-a, a prema mišljenju Okružnog suda u spornom članku u cijelosti su objavljene neistine koje ga prikazuju u negativnom svjetlu – da je naklonjen opoziciji i da je primio navedeni novac, što je narušilo njegov ugled, a da pri tom “nije dokazana nijedna od ‘negativnosti’ koje mu pripisuju”.

Sada već davne 2016.godine RTRS je emitovao lažnu vijest u kojoj se tvrdilo da Džordž Soroš finansira opozicione lidere, uključujući i tadašnjeg predsjednika SDS-a Mladena Bosića.

Prethodno je takođe u medijima, portaloidima, objavljen dokument takođe iz izvora “bliskih” američkoj administraciji u kojem se navodi da su novac od Soroševe fondacije primili Slavko Vučurević, tadašnji gradonačelnik Trebinja i član PDP-a, Mladen Bosić, tadašnji predsjednik SDS-a, Obren Petrović, tadašnji gradonačelnik Doboja i visokorangirani član SDS-a, kao i Dragan Čavić, lider NDP-a.

Zanimljivo je da su svi, osim Bosića, danas članovi vladajućih struktura i bliski saradnici Milorada Dodika.

Ovaj dokument se, naravno, više i ne spominje u medijima, a svojevremeno je bio krunski dokaz izdaje opozicije koja sarađuje čak i sa “mrskim” Sorošem.

Bosić je tužio RTRS i dobio spor te time dokazao da je u pitanju lažna vijest a na osnovu koje je RTRS bio dužan da Bosiću isplati šest hiljada KM radi naknade štete zbog klevete koju su mu nanijeli.

Ova vijest o plaćenicima iz redova opozicije objavljena na RTRS-u je bila udarna tema javnog servisa pred veliki protest Saveza za promjene, kako se tad nazivao opozicioni blok u Srpskoj, koji je održan 14.maja u banjalučkom parku Mladen Stojanović.

Sa ovakvom politikom RTRS-a se ne slažu ni pojedini urednici na ovom javnom RTV servisu, poput Branimira Đuričića koji nerijetko kritikuje rad matične kuće. Ipak, jedna lasta ne čini proljeće i u narednim danima mogući su i dalji autogolovi prve medijske kuće Srpske.

Ono što posebno brine je činjenica da je do izbora preostalo još tačno dvije sedmice i za tih 14 dana trebamo biti spremni na nove dezinformacije i lažne vijesti, a samim tim i na totalno srozavanje novinarstva u Republici Srpskoj.

Ako je dalje srozavanje uopšte moguće.

(Blink)