Ministarstvo finansija se hvali monopolom koje je dalo Radišićima

Republička uprava za igre na sreću ponovo baca prašinu u oči javnosti hvaleći se rastom prihoda po osnovu igara na sreću. 

Republika Srpska 15.12.2021 | 12:51

RUIS I njima nadležno Ministarstvo finansija RS prećutkuju važnu činjenicu, a to je da su prikupljena sredstva harač koji je neosnovano nametnut legalnim priređivačima igara na sreću, dok je istim Zakonom omogućen monopol Lutriji Republike Srpske, odnosno njenom preduzeću Elektronska video lutrija – EVL. 

Javnosti se uporno pogrešno predstavlja rast prihoda kao rezultat ad hoc donesenog Zakona o igrama na sreću koji odgovara samo pojedincima bliskim vlastima Republike Srpske, čiji džepovi se pune.

Ako bismo se osvrnuli na činjenicu da je čak 80% terminala za igre na sreću u vlasništvu EVL, a od preostalih je prikupljenon nešto više od 60 miliona maraka, onda je jasno čije lobiranje je dovelo do usvajanja ovog Zakona, bukvalno preko noći i čiji džepovi se pune.

Da je to tačno, potvrđuje i činjenica da Lutrija RS jedina u svijetu posluje s gubitkom. Ne treba biti ekonom da se izračuna da ako 20% tržišta koje je ostalo privatnim priređivačima igara na sreću donosi 60 miliona u budžet Republike Srpske, koliko je to novca koji EVL donese svojim šefovima. Da donosi Lutriji, ona ne bi bila u minusu i zaduživala se.

Iz tog razloga, javnosti nikada nije predočena struktura prihoda po vrstama igara na sreću. Rezultati su predstavljeni zbirno, kako bi se rastom prihoda opravdao Zakon, usvojen 2019.godine, a kojim su legalnim priređivačima igara na sreću nametnuti porezi od 35 do 100 % viši, dok EVL ne plaća ni 5 %.

EVL koja je u vlasništvu Casinos Austria VLT i Lutrije RS, čije je osnivanje i Ustavni sud proglasio nelegalnim, izabrala je kompaniju „Senet“ u vlasništvu Srećka Radišića, i dala mu ekskluzivno pravo posredovanja u zaključivanju ugovora o postavljanju elektronskih aparata za igre na sreću. 

Prethodno je Radišić iskoristio svoj uticaj i izdejstvovao da upravo ti aparati budu oporezovani sa samo pet odsto, u odnosu na sve ostale priređivače koji za obavljanje svoje djelatnosti moraju da uplate državi porez od minimum 20 %. 

Ono što je još pogubnije po društvo i zajednicu, jeste da se aparati za igre na sreću, koje zastupa Radišić i od kojih ubire enormnu zaradu, postavljaju i u ugostiteljskim objektima koji za to ne plaćaju nikakve naknade, nemaju prijavljene radnike, nisu adekvatno opremljeni za tu vrstu usluge – nemaju nadzor, sefove, posebne prostorije… I ono najgore - nema kontrole maloljetnika, ne traži se na uvid dokaz o punoljetnosti?!

Osobe koje nemaju 18 godina ne mogu ni da priđu uplatnim mjestima legalnih priređivača, dok su im u ovakvim ugostiteljskim objektima, gdje se organizuju igre na sreću sa akcentom na terminale – vrata širom otvorena! 

Legalni priređivači na ovaj način su postali žrtve monopolističke i nelojalne konkurencije na tržištu igara na sreću u Srpskoj. A kompanije iz ove industrije su u razvoj biznisa uložile mnogo sredstava, zalažući se za dobru zakonsku regulativu i zaštitu maloljetnika od prevelike izložnosti ovoj vrsti zabave. 

Model po kojem se jednom dijelu neke industrije poveća porez za čak 300 odsto, a pritom im se ukinu mogućnosti za rad, teško da može dati bilo kakve rezultate na duže staze, osim onih kratkoročnih koji će se upotrebiti u dnevno-političke svrhe. 

Jer, nema sumnje da će takva situacija dovesti do gašenja priređivača, a državi vremenom ukidati konstantne prihode i čitavo poslovanje u industriji igara na sreću prebacivati u sivu i crnu zonu.

Istovremeno, znajući da dobar dio sredstava od poreza od igara na sreću ide u svrhu finansijske pomoći udruženjima osoba sa invaliditetom, sportskim udruženjima, talentovanoj djeci i sl.jasno je koliko su krajnji korisnici zakinuti donošenjem Zakona koji je izlobiran samo u svrhu bogaćenja pojedinaca.  

(P.A.)