Udruženi kriminal hrvatskih i domaćih carinika

Izgleda da sam upornim pisanjem probudio značajan broj spavača u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, pa mi je inboks pun dojava o kriminalu u toj instituciji, čije su razmjere zaista frapantne, ali ne mogu da stignem da se bavim isključivo veselim Džakulom i njegovom organizovanom kriminalnom družinom, ma koliko oni to realno zasluživali.

Ljude koji mi se javljaju, koji žele da rade pošteno i po zakonu, a kojima se probudila nada da će to uskoro biti moguće, samo molim za strpljenje, slobodno neka nastave da mi šalju materijale, jer ćemo sve mi to istjerati na čistac, kad-tad!

Tako sam i sa više različitih strana dobio informaciju o jednom incidentu, koji ću pokušati objediniti i nadam se samo da neću nešto pogrešno interpretirati.

Tako moji izvori tvrde da se saradnja carinskih službenika Republike Hrvatske i službenika UIO BiH, uz svesrdnu pomoć službenika Granične policije BiH na integrisanom graničnom prelazu Gradina/Jasenovac odvija u stilu onog dječijeg šlagera „Kad se male ruke slože“.

Integrisani granični prelaz inače znači da kontrolni organi dvije susjedne države, u konkretnom BiH i Hrvatske, rade pod istim krovom, svako u domenu svoje nadležnosti, te svakako ostvaruju tijesnu saradnju i komunikaciju.

Po informacijama koje su mi dostavljene, dana 11. 10. 2020. godine na GP Gradina /Jasenovac se pojavio kamion registarskih oznaka E51-K-431, sa prikolicom registracije A39-M-776, par minuta nakon 16 časova.

Od strane hrvatskih carinskih službenika kamion je evidentiran kao prazan prilikom istupa iz Hrvatske. Na ulasku u BiH kamion je evidentiran kod granične policije, te proslijeđen u rad carinskim službenicima.

Šef smjene carinika je Božidar Antešević, dok fizički pregled kamiona vrši carinik Goran Tubić, te ga šalje na terminal jer mu je u momentu kontrole bilo poznato da je u blizu granice postavljena dubinska kontrola Granične policije BiH. Ne samo to, već je Tubić naložio vozaču da kamion parkira izvan vidokruga nadzornih kamera, dok vozače šalje da sjednu u obližnju kafanu i čekaju signal da je vazduh čist.

Pred kraj radnog vremena ove smjene carinika, patrola dubinske kontrole Granične policije se povlači, te se vozačima signalizira da mogu nastaviti put, što su i učinili, međutim nakon nekoliko kilometara ipak ih dočekuje i zaustavlja jedinica dubinske kontrole koja je promjenom lokacije nadmudrila carinike.

Vršeći pregled ovog zvanično „praznog kamiona“ u pograničnom pojasu, pripadnici dubinske kontrole Granične policije u istom otkrivaju neprijavljenu veću količinu komercijalne robe bez bilo kakve dokumentacije, i to:

– 2500 tegli Nutele (pakovanja od 450, 825 i 1000 grama);

– 650 pakovanja Ferero Roše slatkiša;

– 120 komada omekšivača (Vernel i Softlan);

– 20 rolni cerade (nova);

– 28 komada bijele tehnike (polovno – frižideri, šporeti, mašine za pranje veša, televizori);

– druga razna roba u manjim količinama.

Prema procjeni postupajućih službenika Granične policije vrijednost navedene robe bila je znatno preko 10 000 KM, što znači da se u konkretnom slučaju radilo o krivičnom djelu krijumčarenja.

U ovim i sličnim slučajevima ključna je procjena vrijednosti robe jer ukoliko se radi o robi vrijednoj manje od 10 000 KM, iako je biće djela potpuno isto, postupa se kao da je počinjen prekršaj, a ne krivično djelo. U službenoj zabilješci koju su na date okolnosti sačinili pripadnici Jedinice za podršku i kontrolu Terenske kancelarije Sjeverozapad Granične policije BiH, jasno je navedena izjava vozača kamiona koji je izjavio da nije bilo carinske procedure, niti zvaničnog uvoza sporne robe, što u suštini znači da je izbjegnuto plaćanje uvoznih dažbina i to carine, prelevmana i PDV-a, a sve je to omogućio postupajući carinski službenik Uprave za indirektno oporezivanje, zloupotrebom službenog položaja i primanjem mita u iznosu od 300 evra.

Postupajući službenici Jedinice za podršku i kontrolu potom obvaještavaju svoju Terensku kancelariju koja komunicira sa Tužilaštvom BiH i koja im nalaže da u istragu uključe službenike Grupe za suzbijanje krijumčarenja iz UIO, poznatije kao crnokošuljaši. U međuvremenu se roba vraća na prelaz i istovara u skladište UIO uz prisustvo dežurnih službenika tima za suzbijanje krijumčarenja koji su po pozivu izašli na teren.

Carinici na Graničnom prelazu Gradina prethodno saznaju da je kamion “pao” i nastaje panika. Nezadovoljstvo među carinicima je sve veće jer su u strahu, a kako se navodi u poruci koju sam primio, svaka smjena mjesečno izdvaja po 1000 KM “šefu”, kako bi imali zaštitu “odozgo” od ovakvih nepredviđenih situacija i kako bi im ugovori bili produženi.

Šef smjene Antešević Božidar zove kolegu sa Graničnog prelaza Gradiška, Praštala Aleksandra, koji važi za čovjeka od najvećeg povjerenja direktora Džakule i njegove prve dame, šefice crnokošuljaša, Jelene Majstorović, te ga priziva u pomoć.

Pomoć je realizovana preko Igora Kajteza iz Prnjavora, nedavno postavljenog komandira Jedinice Granične policije u Gradišci, za kojeg se priča kako je upravo posredovanjem Majstorovićke i Praštala, a preko hrvatske direktorske linije Miro Džakula – Zoran Galić, i postavljen na to mjesto.

Kajtez se angažuje u savjetodavnoj ulozi i odjednom nestaje izjava vozača o datom mitu carinicima. Takođe, količina oduzete robe se umanjuje, a prokrijumčarena roba se razdvaja na dvije potvrde o oduzimanju, pošto su u momentu kontrole u kamionu bila 2 vozača, a sa ciljem umanjenja vrijednosti i tretiranja djela kao prekršaja, čime je bezočno obmanut i postupajući tužilac.

Duhovi su sada smireni jer se očekuje da procjena vrijednosti, koju će sada uraditi komisija za procjenu UIO, neće preći visinu od 10 000 KM koja je limit za krivično djelo krijumčarenja i da će se sve završiti kao prekršaj.

Narednog vikenda se isto društvo, uz još neka zvučna imena carinske službe, poput Zdravka Cvjetinovića, bivšeg pomoćnika direktora za carine i drugoosumnjičenog iz predmeta Pandora, Radovana Đurića, šefa CI Gradiška, i druge, okupilo i u hotelu „Bosna“ na proslavi Praštalovog 50. rođendana, uz neizostavan poziv šefici krijumčara Jeleni Majstorović, koja mjesecima ne dolazi na posao, ali uredno pohodi kafane i zabave, i koja je poznata kao Džakulina desna ruka i jedina osoba koja može da riješi sve u UIO, najčešće uz adekvatnu naknadu.

Ovdje sada treba napomenuti da je šef smjene Antešević po zanimanju šumarski tehničar, koji sa nekim instant fakultetom “volontira” na mjestu šefa smjene na graničnom prelazu, kao što je slučaj sa ogromnom većinom šefova smjena, i to redom na najfrekventnijim prelazima u zemlji.

Takođe, velika većina službenika na prelazima je tu raspoređena ugovorima koji se produžavaju na po mjesec dana. Među zaposlenima u UIO, čije plate su, uprkos uvjerenju javnosti, prilično skromne, radna mjesta na graničnim prelazima su veoma atraktivna jer na istima primaju uvećanje od 20% po osnovu ovlaštenja, te uvećanja za noćni rad, rad nedjeljom i rad u neradne dane, te visoku naknadu za prevoz, tako da njihova primanja značajno premašuju primanja ostalih zaposlenika.

Na taj način stvorena je struktura podobnih i poslušnih službenika koji “kontrolišu granice” i nezakonitim radnjama prikupljaju novac za “šefa”. Istini za volju, u porukama koje sam dobio zaista nije napisano ko je misteriozni “šef”, ali ako znamo da je isključivo Džakula taj koji raspoređuje službenike, zaključak se nameće sam! Kad smo već kod pojašnjavanja odnosa, koliko su ovi službenici podobni, možda ilustruje i podatak da su od narečenih Tubića i Praštala i supruge zaposlene u Upravi za indirektno oporezivanje, a od Majstorovićke i kćerka.

Međutim, ovdje im se stvari malo komplikuju jer Carina Republike Hrvatske i USKOK pokreću provjeru sa svoje strane i klupko počinje da se odmotava. U jednoj uređenoj zemlji i članici EU postavlja se pitanje kako roba iz EU može da prolazi bez ikakvog nadzora i ipak se pokreće pitanje odgovornosti njihovih službenika, kao i funkcionisanja cijelog bezbjedonosnog sistema.

S druge strane, u BiH i dalje nema nikakvog pomaka od strane UIO, ali druge agencije za provođenje zakona su se uključile i došle su do veoma zanimljivih podataka. Kada su pogledani snimci nadzornih kamera na GP Gradina bilo je sve jasnije. Prije dolaska kamiona na prelaz, na snimcima se vidi kao je „vlasnik robe“ prije same pošiljke došao na prelaz i obavio „sastanak“ u kancelariji carine gdje je ostao više od sat vremena.

Nakon sastanka na prelazu se pojavljuje predmetni kamion s prikolicom i na kamerama se vidi da mu prilazi carinik Tubić Goran i pregleda kamion i prikolicu na traci. Nakon toga se kamion sa prikolicom preusmjerava na terminal gdje se takođe vidi da se otvaraju cerade i da su carinici znali i vidjeli da su i kamion i prikolica puni.

Provjereni su potom i podaci u Graničnoj policiji, te je ustanovljeno da je taj kamion u više navrata saobraćao, uvijek bi izlazio iz BiH na prelazima u Brodu ili Gradišci, a uvijek se vraćao preko Gradine, što upućuje na to da je posao bio unaprijed dogovoren.

Postavlja se pitanje da li je svaki put koristio istu šemu i ulazio pun, a bez plaćanja bilo kakvih dažbina i koliko je para dao, jer nije moguće da neko slučajno pusti pun kamion za 300 evra i rizikuje posao. Mnogo je vjerovatnije da je dobio zeleno svjetlo od nekoga “odozgo” ko uzima mnogo više i da je sve bilo „ukovano“.

Iz pouzdanih izvora saznajem da prijave ovog, ali i drugih slučajeva krijumčarenja i zloupotreba postoje u Upravi za indirektno oporezivanje, ali da se utvrđivanje odgovornosti podobnih službenika sistematski opstruiše. Imali ste priliku čitati nedavno ispovijest zaštićenog prijavitelja korupcije o odmazdi i torturi koju trpi od strane korumpiranog direktora Džakule, dok se ovako evidentni slučajevi zloupotreba i korupcije zataškavaju.

Za sljedeći nastavak dosijea o Džakuli i UIO najavljujem upravo priču o tome, ko, kako i u čijem interesu ispituje navode podnesenih prijava.

nebojšavukanović.info